Ruski plaćenici se povukli, Turska ostvarila pobjedu u bitki za Tripoli. Rat se u Libiji nastavlja.

Autor:

27.05.2020.

AFP

Vladimir Putin, Recep Tayyip Erdogan, Kalifa Haftar, Fayez al-Sarraj

Stotine ruskih i sirijskih plaćenika koji su se borili na strani Libijske nacionalne armije (LNA) u ponedjeljak su se povukli s bojišnice oko glavnog grada Tripolija.

LNA predstavlja snage s istoka zemlje kojima zapovijeda Kalifa Haftar, general koji se proglasio maršalom. Predstavnici Vlade nacionalnog dogovora (GNA), koju priznaje UN i koja kontrolira Tripoli, a vodi ju Fayez al-Sarraj, objavili su da je oko 1500 plaćenika otišlo u smjeru grada Bani Walid udaljenog oko 150 kilometara. Ondje su se ukrcali u transportne zrakoplove i otišli u Jufru, grad u središtu Libije. Daleko od Tripolija.

Težak je to udarac ruskim planovima u Libiji, a jednako tako i učinkovitosti plaćenika među kojima se ističe Wagner Grupa. Riječ je o skupini koju je organizirao Jevgenij Prigožin, bliski suradnik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Kojem car iz Kremlja toliko vjeruje da mu Prigožinovi restauranti organiziraju brojne večere. Prigožina zato zovu “Putinov kuhar” (anglosaksonski izvori navode chef, ali to je ipak samo kuhar).

Riječ je o strateškom obratu u ratu u Libiji koji bez prestanka, s različitim intenzitetom, traje od 2011. godine i rušenja diktature Moamera Gadafija. Haftar je prvo pod svoju kontrolu stavio istok zemlje, uspio zagospodariti i Bengazijem, osigurao je leđa prema jugu i pokrajini Fezan, a zatim se prije godinu dana upustio u ofenzivu na Tripoli. Iza njega su Rusija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat. I gotovo da nije bilo sumnje da će Haftar zavladati Libijom.

Ali GNA, koju podržava Katar, pokazala se žilavijom nego što je itko očekivao. A onda je poduzela strateški korak: dogovorila s Turskom podjelu podmorja na Mediteranu i dobila punu podršku vlade u Ankari, preciznije predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Koji je u Tripoli poslao svoju vojsku i plaćenike iz Sirije. Koji su se pokazali uspješnijima od Wagnera. Rusija je dodatno osramoćena jer su turske besposadne letjelice uništile barem sedam ruskih Pancira, protuzračnih sustava koje Moskva hvali kao vrhunac vojne tehnologije. I prodaje na sve strane, pa i Srbiji.

“Povlačenje ruskih snaga iz šire regije Tripolija izuzetno je važno jer lišava LNA najučinkovitijih i najbolje opremljenih jedinica na toj ključnoj bojišnici”, tumači ovaj razvoj događaja ugledni nizozemski trust mozgova Clingendael.

Da Moskva ipak ne kani odustati od Libije potvrđuje informacija iz niza izvora da je LNA dobila ruske borbene zrakoplove (najmanje šest MiG-29 i dva Suhoj 24) kako bi uspostavila ravnotežu u toj domeni borbe. Haftar je bio najavio da će iz zraka gađati sve turske ciljeve.

Moskva je zainteresirana dobiti čvrstu točku u Libiji čime bi, nakon pomorske i zrakoplovne baze u Siriji, ostvarila određenu ravnotežu na Mediteranu u odnosu na NATO.

"Ako se Rusija ukotvi na libijskoj obali, sljedeći je logični korak postavljanje stalnih instalacija za kontrolu zračnog prostora i blokiranje pristupa širokog dometa (ASAD). Takav razvoj događaja stvorit će vrlo stvarne sigurnosne probleme na južnom boku Europe”, rekao je general zrakoplovnih snaga SAD-a Jeff Harrigian, zapovjednik američkih zračnih snaga za Afriku. Američka vlada je, indikativno, proteklih tjedana jasno stala na stranu vlade u Tripoliju.

Wolfram Lacher, ekspert za Libiju, za Chatam House je izjavio kako je moguće da je povlačenje u Jufru taktičko kako bi se Turskoj dalo do znanja da ne smije krenuti u ofenzivu dalje od Tripolitanije (istoka Libije). Ako se ta procjena pokaže točnom, tada bi se stekli preduvjeti za podjelu sfera između Moskve i Ankare što bi moglo voditi i barem primirju. Ako Rusija može kontrolirati Haftara. A Turska milicije na zapadu zemlje. Kad je riječ o Haftaru, situacija je dodatno osjetljiva jer bi ga poraz kod Tripolija mogao učiniti ranjivim na istoku. Moskva već gotovo otvoreno pregovora s mogućim nasljednicima.

EU je u toj priči u potpunosti na margini. “Libija je test kredibiliteta Europske unije, a nalazi se na našim ulaznim vratima”, rekao je u ponedjeljak Josep Borrell, šef vanjske i sigurnosne politike EU. Kako se čini, taj kredibilitet netragom nestaje. Konačno, Italija i Francuska podržavaju dvije strane u sukobu: Pariz je igrao na Haftara.

Situacija je dakle i dalje kolebljiva. A zaključak ćemo posuditi od kolege Christiana Weisfloga iz Neue Zürcher Zeitunga: “Možda je krahom Haftarove ofenzive na Tripoli izbjegnuta autokracija u Libiji, ali anarhija se nastavlja”.