Zašto su zrakoplovi 'made in USA' najpopularnija opcija u Europi?

Autor:

  • Nicolas Gros-Verheyde / EURACTIV France

22.01.2019.

Boris Kovačev / CROPIX

F16 Israel jet

Cijela Europa misli da su američki lovci privlačni, te su ih Slovačka i Rumunjska već kupile, a uskoro će i Bugarska i Hrvatska, piše glavni urednik portala Bruxelles2.eu, specijaliziranog za obrambenu politiku EU.

Vrlo je neuobičajeno u europskim vojskama ne letjeti američkim zrakoplovima. Samo šest europskih država nisu opremile svoje eskadrile američkim strojevima.

Švedska i Francuska koriste samo zrakoplove koje same proizvodu (Gripen i Rafale mlažnjaci). Iako Njemačka ima europske avione (Eurofightere), oni se proizvode u toj državi. Austrija također ima Eurofightere, dok Češka i Mađarska imaju švedske Gripene.

Oprema je ili 'made in USA' ili mješavina

Nekoliko država, pogotovo na jugu Europe (Španjolska, Grčka i Italija), ima mješavinu zrakoplova, u kojoj su i europski proizvodi (Eurofighteri ili Miragei) i američki (F-16 ili F-35).

Isti primjer slijedi i Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako zdušno podupire transatlantsku poveznicu, Kraljevsko zrakoplovstvo drži ravnotežu između 'made in USA' opreme (F-35 lovci) i 'made in Europe' (Eurofighteri, koji se u UK zovu 'Typhoon') Ovaj pristup ukazuje na pragmatizam utemeljen u industrijskim interesima, jer se dio tih zrakoplova proizvodi u britanskim tvornicama.

Države srednje i istočne Europe manje variraju u svojem pristupu. Osim tri navedene iznimke (Austrija, Mađarska i Češka), te države imaju samo američke avione, uglavnom F-16 (Lockheed Martin) zrakoplove. Isto vrijedi i za zemlje na sjeveru Europe (Norveška, Nizozemska i Belgija), koje sve koriste američke strojeve.

Nastavak trenda

Nema znakova da će se ovaj trend promijeniti. Baš nasuprot, države koje su nedavno kupile zrakoplove (Belgija, Rumunjska i Slovačka) odlučile su se za američke lovce. Bugari i Hrvati spremaju se krenuti istim putem.

Grci, koji će morati obnoviti svoju flotu zrakoplova, premišljaju se oko svojeg izbora, koji će ovisiti o ekonomskim aspektima nabavke. Čak i Švicarci, koji sada imaju Boeing F-18 zrakoplove, pitaju se trebaju li se ponovno okrenuti američkim strojevima.

Ova američka dominacija predstavlja izazov europskoj industriji i ideji da 27 država članica imaju stratešku i industrijsku autonomiju.

Nabava vojnih zrakoplova je velika investicija. Flote se obnavljaju svakih 20 godina kada se kupuju rabljeni zrakoplovi, svakih 40 kada se kupuju novi.

Moglo bi se reći da će nabavke koje se danas planiraju smanjiti kapacitete europske industrije za isti iznos do barem 2060. godine. Pogotovo kako će dolazak nove generacije američkih zrakoplova F-35 u nekoliko država (Belgija, Danska, Italija, Nizozemska i Ujedinjeno Kraljevstvo) 'isisati' proračune tih država na dulji rok.

Budući planirani francusko-njemačko-španjolski zrakoplov koji se očekuje između 2035. i 2040. mogao bi naići na 'zagušeno' tržište, ograničeno samo na države u kojima se proizvodi.

Inkonzistentnost europskih pristupa obeshrabruje. No, umjesto da optužuju SAD za industrijski intervencionizam, Europljani bi se trebali pogledati u ogledalo.

Trenutno, europska zrakoplovna industrija podijeljena je između tri proizvođača (Airbus, Dassault i Saab), zbog čega ne mogu imati jedan model i profitirati na masovnoj proizvodnji.

Europska industrija nema ponudu 'drugog izbora' - zato se često koriste rabljeni F-16 zrakoplovi - koja bi omogućila da se oprema kupuje po nižoj cijeni. Nadalje, europske države nisu u stanju ponuditi kompletnu političku, ekonomsku, akademsku i operacionalnu ponudu, kao što mogu Amerikanci.

Njihova ponuda kreće se u rasponu od preuzimanja pilota u svoje vojne škole, nuđenja financijskih rješenja za opremu, te pružanje vojne prisutnosti u državi (ponekad i trajno) kako bi pružili političku sigurnost.

No, kupovina vojnih zrakoplova je visoko strateška odluka. Nije samo pitanje nabavke letjelice sa sposobnostima, već je pitanje kupovine 'životnog osiguranja' i vojne zaštite.

Nadalje, saveznicima se jamči i 'povrat' njihove političke i vojne investicije, korištenje strateške kulture i jake akademske mreže. Dok Europljani ne budu u stanju ponuditi jednako vrijednu ponudu, budućnost zrakoplova 'made in USA' čini se svijetla.

Članak je preuzet u cijelosti s portala Euractiv.com i preveden na hrvatski.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version