SLAGALICA EUROPSKE VLADE: Svi žele energetiku i ekonomske portfelje, ali još se ne zna kome će von der Leyen ispuniti želje

Autor:

  • Tea Trubić

28.08.2019.

Zagreb, 300719.
Banski dvori.
Predsjednik Vlade RH, Andrej Plenkovic, primio je novoizabranu predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen te svjedocio njenom upisivanju u Zlatnu knjigu.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / CROPIX

Dubravka Šuica ima velike izglede da dođe na čelo moćnog Povjerenstva za regionalni razvoj – upravo njoj i Plenkoviću Von der Leyen (na slici) može zahvaliti što je postala šefica Europske komisije

Tek pošto su podijeljene ključne fotelje na čelu europskih institucija i pošto su države članice prema prethodno zadanim uputama nominirale svoje kandidate za novi sastav Komisije, u Bruxellesu počinje prava “igra prijestolja” koja će definirati politički i geostrateški omjer snaga članica EU za idućih pet godina.

Državama članicama sljedećih mjeseci na dohvat ruke stoji jedinstvena prilika - preuzeti jedan od ključnih portfelja najvećeg trgovinskog bloka na svijetu, čime mogu sukreirati globalnu politiku, ali i odlučivati o raspodjeli proračunskih sredstava budućeg Višegodišnjeg financijskog okvira. Njima se, naime, za razdoblje od najmanje pet godina definiraju prioriteti korištenja proračuna EU 7,022 milijardi eura. Europski lideri su i više nego svjesni važnosti lobiranja za što bolji portfelj kojim bi maksimizirali vlastiti utjecaj na globalnoj političkoj sceni, ali i nacionalnu korist u određenim segmentima.

Novoizabrana predsjednica Komisije mora pronaći optimalnu formulu za izvršnu vlast Europske unije najkasnije do 31. listopada 2019., kad Junckerovom sastavu istječe mandat. Ursula von der Leyen tek sada treba kandidatima država članica dodijeliti portfelj kojim će upravljati do završetka mandata 2024. godine, a pri tome mora voditi računa da u podijeli zadovolji nekoliko ključnih kriterija: omjer snaga starih i novih članica, kao i onih malih te velikih, ali u obzir mora uzeti i politički kontekst (grupaciju kojoj pripada vlada države članice), resor i kvaliteta samog kandidata.

Drugačija Komisija

Ove godine kompleksnost podjele portfelja dobiva i novu komponentu, a to je rodna ravnopravnost. Prva predsjednica Komisije u povijesti EU od samoga je početka naglasila da želi formirati prvu rodno ravnopravnu izvršnu vlast u povijesti ove institucije. Ursula von der Leyen shvatila je tu zadaću uistinu ozbiljno, a tome u prilog govori i uputa koju je dala vladama država članica da na svom stolu želi vidjeti po dva kandidata; muškarca i ženu. Zemljama koje se odluče samo za kandidatkinju nova je predsjednica obećala veću slobodu u odabiru portfelja. No, po svemu sudeći, to bi i dalje mogao ostati neostvareni san zato što Ursula von der Leyen usprkos iscrpnom angažmanu za sada ima samo devet povjerenica, isto onoliko koliko ih je imao njezin prethodnik Jean-Claude Juncker.

Komisija Ursule von der Leyen mogla bi biti osjetno centraliziranija od one njezina prethodnika. Naime, Juncker, bivši premijer Luksemburga, među svojim je suradnicima imao impresivan broj bivših premijera, ministara i diplomatskih dužnosnika kojima je zbog bogatog političkog iskustva dao više slobode u upravljaju portfeljima.

Valdis Dombrovskis i Jyrki Katainen bivši su premijeri svojih država, a Timmermans i Malmström bivši su ministri vanjskih tj. europskih poslova. Ursula von der Leyen nije obnašala državničku funkciju koja je usporediva s dosadašnjim predsjednicima Komisije, a životopisi kandidata za njezinu Komisiju nemaju onu težinu i iskustvo koju su imali Junckerovi kandidati. Zbog toga se očekuje da će tijekom njezina mandata ojačati uloga predsjednice Komisije, zbog čega bi se mogla centralizirati izvršna vlast EU.

Prva i najočitija promjena u odnosu na prethodni saziv Komisije jest činjenica da će Ursula von der Leyen surađivati sa samo 26 povjerenika. Novi britanski premijer Boris Johnson odlučio se oglušiti na ugovorne obveze s Europskom unijom, pa u Bruxelles neće poslati svog povjerenika Juliana Kinga do finalizacije Brexita. S obzirom na to da London iz EU izlazi 31. listopada “milom ili silom”, kako je najavio nasljednik Therese May, Ujedinjeno Kraljevstvo u ključnim trenucima ne želi gubiti vrijeme i resurse za slanje povjerenika u EU kojem neće biti dodijeljen nijedan portfelj i koji ne bi imao priliku aktivirati svoj mandat u Komisiji.

S obzirom na to da je i Juncker u nekoliko prilika izjavio da je 28 portfelja uistinu previše za efikasno funkcioniranje Europske unije, izgledno je da će njegova nasljednica iskoristiti Brexit za rekonstrukciju izvršne vlasti EU. U tom je smislu izvjesno da će podebljati broj ekonomskih resora koje traži sve veći broj država članica, i to nauštrb onih socijalnih. Naime, Europska unija je prije svega zamišljena kao ekonomska zajednica država članica, tako da ekonomski resori Komisije imaju najveću vidljivost, najveći proračun, a time i, objektivno gledano, najveću moć. S druge strane, zbog tzv. načela supsidijarnosti, kojim se državama članicama omogućava suvereno odlučivanje o društvenim i pravnim pitanjima, socijalni resori su svojevrsni tigar od papira. Tako većina država članica želi po svaku cijenu osigurati da upravo njezini kandidati zasjednu na čelo proračuna EU, ekonomskih poslova ili energetike.

Šansa za Hrvatsku

Četiri države članice već sada znaju u kojim će foteljama biti njihovi kandidati sljedećih pet godina. Njemica Ursula von der Leyen, bivša ministrica kancelarke Angele Merkel, u dramatičnim je prevratima početkom srpnja uspjela osigurati čelno mjesto u Komisiji. Time je Europska pučka stranka, najveća grupacija u EU i relativan pobjednik izbora, zadržala najmoćniju fotelju, a Merkel je na čelo Unije poslala svoju sunarodnjakinju. U kadrovskom paketu dogovorenom na summitu Europskoga vijeća Dankinja Margrethe Vestager iz redova liberala i socijaldemokrat Frans Timmermans iz Nizozemske bit će njezini prvi potpredsjednici. S druge strane, Španjolska će imati svog bivšeg ministra vanjskih poslova na čelu europske diplomacije. Josep Borrell bi tako u studenom trebao zamijeniti Federicu Mogherini na funkciji visokog povjerenika za vanjske i sigurnosne poslove, no samo ako mu zastupnici Europskog parlamenta daju povjerenje, što neće biti jednostavno jer se uz aktualnog španjolskog ministra vanjskih poslova vežu brojne kontroverzije.

Globus
 

S obzirom na to da su se države stare i zapadne Europe namirile u podjeli ključnih funkcija Europske unije početkom srpnja, Ursula von der Leyen namjerava veliku ulogu u raspodjeli najprominentnijih portfelja Komisije dati državama istoka i novim članicama EU. Riječ je o njezinu angažmanu u premošćivanju jaza između istoka i zapada, koji je i sama spomenula tijekom prvog službenog posjeta Zagrebu. U tom bi slučaju najviše mogla profitirati hrvatska povjerenica Dubravka Šuica, koja je kao potpredsjednica zastupničkog kluba EPP-a imala ključnu ulogu u lobiranju za izbor njemačke ministrice obrane, čime je osigurala njezino povjerenje i zahvalnost, a time i veću šansu da zatraži bolji portfelj. Njezinu će utjecaju pri odabiru boljeg portfelja sigurno pridonijeti i činjenica da je premijer Andrej Plenković bio glavni pregovarač EPP-a za odabir Ursule von der Leyen na razini Europskoga vijeća, ali i činjenica da je nominirao ženu za povjerenicu Komisije. Bila je to dobro promišljena odluka hrvatskog premijera kojom je još jednom dokazao svoju stručnost i političku mudrost u pitanjima europske politike. Konačno, i sam je Plenković u četvrtak navečer poručio da će javnosti biti jako zadovoljna portfeljem kojim će upravljati Šuica.

Podjela resora bit će svojevrsni simbol njemačke vizije Europske unije, njezinih prioriteta i odnosa prema državama članicama. Iako se očekuje da će države Višegradske skupine zbog narušavanja vladavine prava u podjeli resora izvući deblji kraj, Von der Leyen mora u obzir uzeti i činjenicu da su vlade Poljske, Mađarske i Rumunjske, država koje su na crnoj listi EU zbog sumnje za kršenje vladavine prava, odigrale ključnu ulogu tijekom glasanja o njezinoj kandidaturi.

Energetika - hit

Za razliku od 2014. godine, kad su konkurentnost i ekonomski poslovi bili vruća roba, ove je godine apsolutni hit među državama članicama energetika. Taj bi portfelj, naime, državi kojoj se dodijeli dao ključnu geostratešku ulogu u jeku sukoba SAD-a i Rusije, kao i činjenice da Europa po svaku cijenu želi postati energetski neovisna. Trenutačno je čak šest država obznanilo svoj interes za tim resorom: Poljska, Luksemburg, Estonija, Rumunjska, Slovačka, Latvija i Grčka.

Prema istraživanju Atlantskog vijeća, Europa bi se već početkom 2020. godine mogla naći u energetskoj krizi zato što tada istječe sporazum o trgovini plina između Ukrajine i Rusije. Zbog toga bi se velika uloga u dodjeli energetskog portfelja mogla dati baltičkim državama koje se nalaze na ruskoj granici, koje vrsno poznaju regiju, a koje su izuzetno proeuropski orijentirane. No, Litva je u Bruxelles odlučila poslati Virginijusa Sinkevičiusa, 28-godišnjeg političara koji bi u studenome mogao postati najmlađim povjerenikom u povijesti EU. Vilnius se time odlučio za uistinu neobičan potez.

Osim što je Sinkevičius član litavske Seljačke stranke koja pripada grupaciji Zelenih, iste one političke obitelji koja je aktivno sabotirala izbor Ursule von der Leyen na čelo Komisije, Sinkevičius se našao na meti kritičara nakon što se u nekoliko prilika slikao s memorabilijom američkog predsjednika Donalda Trumpa. To bi mu mogli zamjeriti zastupnici tzv. Progresivne koalicije Europskog parlamenta koji će u listopadu morati potvrditi njegovu kandidaturu za povjerenika Komisije.

Ekonomske resore želi većina država članica. Hrvatska, doduše i dalje neslužbeno, želi regionalni razvoj; portfelj zadužen za kohezijsku politiku i proračunska sredstva kojima se financiraju strateški projekti EU. Češka ove godine svoju dosadašnju povjerenicu Veru Jourovu želi iz pravosuđa prebaciti u unutarnje tržište EU. Bugarska se u posljednjem trenutku predomislila i umjesto digitalne politike, kojom je do sada upravljala njihova povjerenica Marija Gabrijel, lobira za preuzimanje poljoprivrede. Phil Hogan, koji je dosad obnašao funkciju povjerenika za poljoprivredu, u studenom bi mogao postati nasljednik Cecilie Malmström na čelu trgovine. Irac već mjesecima aktivno lobira za preuzimanje tog resora, a njegova bi uloga mogla biti ključna kad, ili ako, dođe do Brexita, osobito onog bez dogovora kojim bi se narušili trgovinski odnosi. Naime, upravo su poljoprivredni proizvodi među ključnim izvoznim proizvodima Sjeverne Irske u Republiku Irsku.

Socijalni resori

Nekolicina država, među kojima su Francuska i Italija, već je najavila da želi socijalni portfelj. Zadovoljan kadrovskim rješenjem, prema kojem je na čelo Europske središnje banke došla Christine Lagarde, Macron prepušta gospodarske brige EU drugim zemljama, a svog kandidata želi vidjeti na čelu klimatske politike. Razumljivo, zbog Pariškog klimatskoj sporazuma koji postaje zastavni brod francuske vanjske politike.

Talijanska vladajuća stranka PoKret 5 zvjezdica svoju je podršku Ursuli von der Leyen uvjetovala uvođenjem europskog minimalca. Pitanje povjerenja novoj predsjednici Komisije presudilo je populističkoj vladi Italije. Najpopularniji političar u državi, ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, glasao je protiv njezina imenovanja čime je izgubio mogućnost nominiranja svog stranačkog kolege u novu Komisiju EU.

Urula von der Leyen narednih će dana održati konzultacije s kandidatima država članica tijekom kojih će saslušati njihove prijedloge, ideje i resore koje žele preuzeti te će sastaviti svoj tim i javnosti obznaniti portfelje koje im je dodijelila. Kandidati će potom održati razgovore s nadležnim odborima Europskog parlamenta, koji će im potom, dati - ili ne - svoje povjerenje za mandat do 2024. godine. Naime, predsjednik Komisije ili europarlamentarci do posljednjeg trenutka mogu procijeniti da kandidat nije dovoljno kompetentan ili da iza sebe ima afere koje bi kompromitirale stabilnost izvršne vlasti EU. U tom slučaju predsjednica komisije šalje molbu vladama država članica da joj pošalju alternativu. Tijekom sastavljanja prethodne Komisije to se dogodilo čak šest puta, što je nedavno priznao sam Juncker, iako nije htio otvoreno govoriti o imenima odbijenih povjerenika. Unatoč tome što se već sad znaju imena svih država članica, građani Europske unije će tek na Noć vještica doznati konačni sastav Komisije.