"BRZI" BREXIT: Pregovarači si šalju pisma, videoveza im puca, a sve je veća mogućnost da sporazuma neće ni biti

Autor:

  • Karla Juničić

03.06.2020.

(FILES) In this file photo taken on October 17, 2019 British Prime Minister Boris Johnson (C) gestures as he walks with EU chief Brexit negotiator Michel Barnier (R) as they prepare to address a press conference at a European Union Summit at European Union Headquarters in Brussels. - Incapable of the slightest advance for three past months, British and Europeans seem to be embarking on a dead end when approaching, with a certain tension, the fourth round of negotiations, yet crucial on their post-Brexit relationship, that will take place on June 2, 2020. (Photo by Kenzo TRIBOUILLARD / AFP)
Kenzo TRIBOUILLARD / AFP

Premijer Boris Johnson i pregovarač EU Michel Barnier na izlasku sa summita u Bruxellesu 17. listopad 2019. godine.

Halo, čujemo li se!? Da, evo upravo sam govorio o pojasu 260 kilometara od obalne granic... to pripada... pravno smo obvezni...halo? carin... stra...?!”


“Gospodine Frost? Frost, jeste li tu? Zamrznuo se. Blokirala mu se kamera. I jedan pregovarač je otišao. Kamo? Možda na toalet? Dobro, što je, tu je. Dok čekamo da se uspostavi veza, što ćemo za tisak?”


“Ah, da, ‘pregovori jako sporo napreduju’. Potpis: Barnier. Pa što bi napisali? Mislim stvarno, pa kako oni misle da ih nećemo kontrolirati. Mon Dieu!”

Eto, tako je već došao lipanj 2020. godine. Ako se pitate kako su tekli pregovori u vrijeme koronavirusa, ovo je fiktivni blagi prikaz videokonferencija s dvije strane La Manchea. Na istočnoj strani glavni pregovarač Michel Barnier i njegovi EU dužnosnici tvrde da ne vide napredak kad su u pitanju njihovi vitalni interesi, uključujući to kako osigurati pravednu konkurenciju i slobodnu trgovinu između britanskih i EU tvrtki. Pristojni su, ali gube živce. Na zapadnoj strani glavni pregovarač David Frost i njegovi diplomati iz Downing Streeta, zapravo, ne žele ništa. Žele biti sami, ali moraju se još malo natezati s Bruxellesom. U biti, koga briga za muke eurofila? Zbog toga se ni Boris Johnson ne brine. “Vratiti kontrolu” bio je moto u kampanji premijera i prije nego što su konzervativci pobijedili na izborima u prosincu. A onda su to i potvrdili, uz podršku kraljice Elizabete II., 31. siječnja, kad su nakon tri godine uzvikivanja “Brexit znači Brexit!” napokon završili proces izlaska. Dakle, obavili su taj dio, no kako će definirati status nakon 47 godina članstva, i dalje nikome nije jasno.


Nakon jednonoćnog slavlja Brexita Britanci nisu, naravno, očekivali koronavirus koji je paralizirao cijelu zemlju, pa i pregovore. Razgovori su odgođeni, neki su pregovarači bili bolesni, a političari su morali usmjeriti pozornost na borbu protiv virusa. Zbog nastalog kaosa mnogi su se nadali da će Velika Britanija tražiti produljenje tranzicijskog perioda koji vrijedi do 31. prosinca, tijekom kojeg dvije strane moraju sklopiti sporazum. Ali britanska Vlada je čvrsta u svom stavu. “Tranzicijski period se ne produljuje”, rekao je ministar u Vladi Michael Gove. Jer to bi za Britaniju samo značilo da će porezni obveznici dulje plaćati Brexit, na čije su planiranje, prema posljednjim procjenama, potrošene 4,4 milijarde funti (5,1 milijardi eura). Gove optimistično smatra da se pregovori mogu postići u zakazanom roku. Nakon početnih odgađanja u ožujku, odlučeno je da će se tri runde pregovora u trajanju od tjedan dana održati od 20. travnja, 11. svibnja i 1. lipnja.

 

(FILES) In this file photo taken on March 2, 2020 European Union chief Brexit negotiator Michel Barnier (R) and the British Prime Minister's Europe adviser David Frost pose for a photograph at start of the first round of post-Brexit trade deal talks between the EU and the United Kingdom, in Brussels. - Incapable of the slightest advance for three past months, British and Europeans seem to be embarking on a dead end when approaching, with a certain tension, the fourth round of negotiations, yet crucial on their post-Brexit relationship, that will take place on June 2, 2020. (Photo by Olivier HOSLET / POOL / AFP)
AFP

Frost je napisao u pismu da je EU tretirala Ujedinjeno Kraljevstvo kao “nevrijednog” partnera, a Barnier mu je odgovorio da Britanija ima dobru ponudu, a traži još više. Na slici: Glavni pregovarač Ujedinjene Kraljevine David Frost (lijevo) s glavnim pregovaračem EU Michelom Barnierom (desno).


Dakle, ovog se tjedna održava zadnja faza razgovora prije ključne konferencije na visokoj razini u lipnju i isteka roka za produljenje tranzicije, što je 1. srpnja. Britanija je i dalje dio jedinstvenog tržišta, što znači da treba riješiti neka važna pitanja poput prava europskih i britanskih građana, slobode kretanja robe bez kontrole na granicama i dodatne troškove dokumentacije. Ako se prisjetimo nesuđenog sporazuma Therese May, tranzicijski period trebao je trajati dvije godine. Smatralo se da je toliko vremena potrebno kako bi se “stvorilo partnerstvo koje poštuje principe EU i volju britanskog naroda”, rekla je May. A onda je Johnson promijenio ploču i rekao da se sve može obaviti “brzo”. “Brzo ćemo to, radit ćemo sve to jako brzo”, rekao je. Dok je Boris Johnson bio novinar, pratio ga je glas da ne poštuje rokove. Ali za njega je sve naprosto “briljantno”. On je naprosto briljantan. Iako u tom periodu “brzo, brzo” i dalje nisu riješene glavne točke spoticanja: prihvaćanje europskog standarda, ribarstvo, granične kontrole i, ponovno, Sjeverna Irska. Jennifer Rankin, novinarka Guardiana koja je pratila videokonferencije, opisala je kako su one izgledale: ponekad se prekidala veza, ljudi su upadali jedni drugima u riječ, često bi neki od pregovarača izostao, “ali s obzirom na goleme razlike dviju strana” vjerojatno ne bi vidjeli više napretka ni da su se dužnosnici susretali “licem u lice”.


Taj diplomatski debakl bio je obilježen Frostovim “strastvenim” uvjerenjem u ideju Brexita. Stajalište EU sažeto je u Barnierovoj rečenici: “Ujedinjeno Kraljevstvo odlazi, mi ne napuštamo Ujedinjeno Kraljevstvo. Želimo zaštititi ono što jesmo.” Nakon gotovo tri godine, koliko vodi pregovore, Barnier ponekad gubi strpljenje. “Ujedinjeno Kraljevstvo ne smije odbiti produžetak tranzicije te istovremeno usporiti diskusiju na važnim područjima”, poručio je. Diplomatski debakl najočitiji je u pismima koja su nedavno razmijenila dva pregovarača. David Frost napisao je da je EU tretirala Ujedinjeno Kraljevstvo kao “nevrijednog” partnera jer nije ponudila dogovor kakav je u prošlosti ponudila Kanadi ili Japanu. Također, nije uložila dovoljno u kampanju da zaštiti britanske državljane u EU. Vijest se poklopila s objavom Vlade da je više od 3,5 milijuna građana EU uputilo zahtjev za ostvarenje boravišnog statusa nakon Brexita.

 

Chancellor of the Duchy of Lancaster Michael Gove (L) and Britain's Prime Minister and Conservative leader Boris Johnson (R) speak during a press conference about Brexit and the general election in London on November 29, 2019. - Britain will go to the polls on December 12, 2019 to vote in a pre-Christmas general election. (Photo by Ben STANSALL / AFP)
Ben STANSALL / AFP

Konzervativci samo žele ''završiti sa Brexitom'' (što je bio moto predizborne kampanje) pod svaku cijenu pa ni produljavanje tranzicijskog perioda ne dolazi u obzir. Na slici ministar u Vladi Michael Gove (lijevo) i premijer Johnson (desno)


Barnier je bio jako nezadovoljan, pa je odlučio poslati pismo Frostu u kojem je rekao da razmjena pisama nije bila najbolji način za razgovore o bitnim pitanjima. On smatra da je EU dala Ujedinjenom Kraljevstvu dobru ponudu, a ono svejedno traži još. “Ujedinjeno Kraljevstvo ne može očekivati visokokvalitetan pristup jedinstvenom tržištu EU ako nije spremno pristati na jamstva da će (tržišno) natjecanje ostati otvoreno i pošteno”, rekao je. Barnier je podjednako omalovažavao stajalište Velike Britanije o pitanjima poput upravljanja, provođenja zakona i održivog razvoja - dodajući da Britanci, izgleda, nisu razumjeli posljedice napuštanja jedinstvenog tržišta i carinske unije.


Johnson je rekao da želi “dobar sporazum o slobodnoj trgovini”. “Mi kupujemo goleme količine njihovih stvari, oni kupuju goleme količine naših stvari”, rekao je potkraj veljače za Sky News. To je istina jer polovina izvoza ide za Europu. London mašta o sporazumu na kanadski način. Zašto? Jer mu tako Sud EU ne bi propisivao novčane kazne ako ne bi slijedio pravila. Kanadski sporazum (CETA) i ostali trgovinski sporazumi oslanjaju se na složenije postupke s ograničenim mogućnostima izricanja kazne. Osim toga, Johnson želi sklapati slobodne sporazume a da ga EU ne prisluškuje. Ujedinjeno Kraljevstvo se najprije nada dobrom sporazumu sa SAD-om. Želi izvoziti više lososa, janjetine, automobila i viskija. Očekuje da će se britanski BDP povećati 3,4 milijarde funti dugoročno ako se ukinu sve carine između Otoka i SAD-a, ili 1,6 milijardi funti nakon 15 godina ako se one ukinu djelomično. Snovi dvaju bliskih prijatelja - Johnsona ​i Trumpa - ovise o američkim predsjedničkim izborima u studenome. Protukandidat američkog predsjednika Donalda Trumpa nije sklon ideji Brexita. Joe Biden je pro-NATO i proeuropejac. Ako to ne bude išlo, tu su i povijesni partneri: Australija, Novi Zeland, zemlje Commonwealtha... A tu je i Kina koja bi mogla iskoristiti slabost podijeljene Europe i koja na Brexit gleda kao mogućnost proširenja svojega gospodarstva, tvrdi se u izvješću paneuropskog think tanka, Europskog vijeća za međunarodne odnose (ECFR).


Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi uvesti europske standarde, ali Boris Johnson uvjerava da će zemlja “održati najviše standarde u raznim područjima, čak i bolje od onih u EU”. Pa zašto se onda EU toliko boji? Jer je Britanija njezin prvi susjed i prvi trgovački partner. Zemljopisna blizina i dijeljenje kopnene granice otvara niz pitanja i onemogućava sklapanje nekih sporazuma, poput onih koje EU ima s prekomorskim zemljama. Klasičan primjer je ribarstvo. EU je poručila da neće biti glavnog sporazuma ako se do kraja lipnja ne sklope sporazumi o ribolovu. Prema navodima Reutersa, EU je spremna dati koncesiju Londonu i odustati od “maksimalističkog” pristupa ribarstvu pod uvjetom da London odustane od svog beskompromisnog stajališta. EU želi zadržati status quo, odnosno stanje uspostavljeno za vrijeme britanskog članstva, po kojem je većina ribe ulovljena u britanskim vodama odlazila drugim zemljama EU. U zajedničkim vodama, između Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva, lovi se više od 100 vrsta ribe. Belgijski i francuski ribari tvrde da su u britanskom kanalu lovili ribu više od 200 godina i zbog toga se ne žele odreći tih prava. London želi kontrolirati svoje teritorijalno more i izlov ribe, te smatra da zahtjev EU nije u skladu sa suverenitetom UK-a. Uostalom, kralj euroskeptika Nigel Farage je 2018. godine, dok je bacao mrtvu ribu s brodice u Temzu, u svojoj kampanji Leave obećavao da će Brexit spasiti ribolovnu industriju.

LONDON, UNITED KINGDOM - MAY 25: Dominic Cummings arriving at his home in London, United Kingdom on May 25, 2020, after the Number 10 Downing Street special advisor delivered a statement following allegations that he and his family travelled 260 miles during lockdown. Isabel Infantes / Anadolu Agency
Anadolu Agency via AFP

Na slici savjetnik premijer Dominic Cummings na meti novinara i prosvjednika zbog kršenja pravila zabrane kretanja tijekom koronavirsua. ''Jedno pravilo za elitu'', neki su od ljutih povika koji je upućivao narod pozivajući na Cummingsonovu ostavku


"Take back control” moto je koji prevladava na svim razinama pregovora. No Britanci zbog lošeg kriznog menadžmenta u vrijeme koronavirusa polako počinju gubiti povjerenje i sigurnost. Da je ova Vlada možda spremnija stati na stranu elite, dokazuje i posljednji skandal sa savjetnikom premijera Dominicom Cummingsom. Johnson je na njegovoj strani dok ostatak naroda prosvjeduje jer je savjetnik otputovao na imanje k roditeljima u vrijeme zabrane kretanja. Čelnici Vlade već su nekoliko puta uhvaćeni u laži, a ona najveća vezana je za najosjetljivije pitanje pregovora – granice Irske i Sjeverne Irske. Johnson je u predizbornoj kampanji obećao da se neće provoditi nikakve granične kontrole. “Ako netko zatraži da to učinite, recite im da pozovu premijera i ja ću baciti taj formular ravno u smeće”, rekao je. Možda mu telefoni sada neprestano zvone, nakon što je 21. svibnja Vlada priznala da će uvesti “minimalnu” kontrolu za dio robe. Prema Irskom protokolu, želi se izbjeći tvrda granica, ali mora se provoditi provjera i kontrola robe koja prelazi iz Velike Britanije u Sjevernu Irsku kako bi se utvrdilo postoji li opasnost od ulaska na jedinstveno tržište EU preko kopnene granice u Republiku.


Dodatne tenzije su nastale nakon što je EU odlučila otvoriti svoj ured u Belfastu kako bi njezini dužnosnici mogli nadgledati provedbu protokola. Britanska Vlada prosvjeduje jer smatra da EU zadire u njezin suverenitet. Vlada ne želi da se europski prsti više uopće petljaju u njezine poslove. Prema izvješću FT-a, Vlada odbija priznati diplomatski status europskog predstavništva u Londonu.
Veliko je pitanje hoće li dvije strane uspjeti postići sporazum i izbjeći Brexit bez sporazuma. Downing Street sve češće odašilje poruku da će ekonomija ionako pasti nakon koronavirusa pa nepostojanje sporazuma neće nitko ni zamijetiti. Još se, međutim, može dogoditi zaokret. Trenutni je mogući scenarij da će se sastaviti jednostavniji nacrt trgovinskog sporazuma, a pojedinosti i preostala politička pitanja uredit će se poslije. Realno, i dalje postoji rizik od raspada Ujedinjenog Kraljevstva. Nicola Sturgeon, prva premijerka Škotske, svoju je ideju o drugom referendumu o nezavisnosti samo odgodila zbog koronakrize. Ali ni time se nitko previše ne zamara. Bruxelles neće pristati na neke ustupke Londonu. Popusti li u poslovanju na jedinstvenom tržištu, ostalim će državama odaslati pogrešnu poruku. Francuska bi, primjerice, htjela promijeniti europski zakon o pravilima natjecanja na tržištu, a Danska želi promijeniti poljoprivrednu politiku. Svaka zemlja članica ima svoje želje i prohtjeve. Ako se jednoj zemlji, koja je autsajder, dade povlašteni ulazak na tržište, to će potkopati cijelu EU u ionako teškom razdoblju ekonomskog oporavka od pandemije. Brexit bez sporazuma ne treba nikome ni na globalnom tržištu.