Komedijaš "sluga naroda" na korak od pobjede nad carem čokolade koji je Ukrajini vratio autokefalnu crkvu

Autor:

19.04.2019.

Sweet Museum staff presents a portrait of Ukrainian presidential candidate and comedian Volodymyr Zelenskiy made of candies ahead of the second round of a presidential election, in Saint Petersburg, Russia April 18, 2019. REUTERS/Anton Vaganov
Anton Vaganov / REUTERS

Vladimir Zelenski je pop zvijezda, sveprisutan i svima zabavan

Kako pokazuju najnovije ankete, drugi krug predsjedničkih izbora, koji se održava u nedjelju 21. travnja, u Ukrajini bit će tek formalnost.

Komičar i zabavljač Vladimir Zelenski najvjerojatnije će trijumfalno presjeći ciljnu traku i postati, kao u svom Sitcomu "Sluga naroda", neočekivani i slučajni predsjednik Ukrajine. Komičar od kojeg mnogima u Ukrajini nije smiješno, a posve neočekivano u Kremlju već hlade pobjedničke šampanjce i ne zato što je on proruski kandidat (nitko još ne zna što se od njega uopće može očekivati), nego samo zato što su iz petnih žila zlobno zagovarali poraz dosadašnje predsjednika Petra Porošenka, nad čijim se (unaprijed) "političkim mrtvim trupom" već danima iživljavaju i naslađuju na ruskim državnim televizijama ("Porošenko već na mapi svijeta traži mjesto bijega").

Digresija - podsjetimo se da su veselo otvarali šampanjce kada je izgubila Hillary Clinton i pobijedio Donald Trump, pa im je prisjelo jer su odnosi sa SAD-om sada na najnižoj razini još od blokovskih vremena SSSR-a.

Dakle, ankete pokazuju da Zelenski glatko pobjeđuje s preko 70 posto glasova, ali Porošenko se još nada "čudu" (kao ima još puno neopredijeljenih i slične statističke đakonije s kojima se tješe u Porošenkovom stožeru), a kada je Ukrajina u pitanju - možda nije na odmet odbaciti i tu mogućnost. Petro Porošenko zadnjih dana kampanje, osim što je usmjeren na kompromitaciju Zelenskog (recimo optužbe da je narkoman), pokušava Ukrajincima dočarati njegovu političku kompetentnost i neiskustvo, stvarajući kod Ukrajinaca strah - može li takav na megdan svim mastima premazanom Vladimiru Putinu, a on, misleći tu na sebe, to jedini može. Porošenko dodatno igra na kartu "Ruske opasnosti", govoreći kako je on jedina garancija i brana novog ruskog utjecaja.

 

No, Zelenski je praktički jednom nogom već u predsjedničkom uredu, a da se s njim računa ozbiljno, govori i činjenica da je nedavno pohodio Pariz i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Europa se očito priprema za smjenu vlasti u Kijevu. U Kijevu se dodatno pribojavaju i jačanja proruskih snaga: "čovjek Kremlja" Jurij Bojko je bio četvrti na izborima, a dvojica otvoreno proruskih kandidata, Bojko i Aleksandra Vilkul, zajedno su dobili više glasova od Porošenka, pa Moskva ide tako daleko da računa kako bi se, ako se na jesenjim parlamentarnim izborima sve proruske snage ujedine oko jedne (Bojkove) stranke u nekom ironičnom raspletu moglo dogoditi da Bojko bude čak i premijer ili iako snaga bez koje se neće moći složiti vlada.

Inflacija proukrajinskih snaga

Računaju na ponovnu inflaciju "proukrajinskih" snaga i rasipanje glasova. Neki zloguki analitičari pribojavaju se sve većih razlika unutra ukrajinskog društva koji bi mogao izazvati još jedan novi "majdan", a možda čak i građanski rat. Porošenko na to upozorava nastojeći na tom strahu pokolebati Ukrajince da u zadnji čas ipak povjerenje daju njemu a ne Zelenskom. Obećava da će najkasnije 2023. godine predati zahtjev za članstvom u NATO i EU, koje podržava više od 60 posto građana Ukrajine. Osim toga, Porošenko se nada slaboj izlaznosti, koja mu ide u prilog, ali i činjenicu da su glasači Zelenskog toliko sigurni u pobjedu da će biti " lijeni" protegnuti noge do birališta. Dakle, Petro Porošenko je izabrao očajničku strategiju golmana koji kreće u protivnički šesnaesterac na zadnji korner na utakmici.

Kod Vladimira Zelenskog se osjeća strah pred (sigurnom) pobjedom. On još nema jasnu politiku, osim obećanja da će "podići plaće i mirovine" i sličnih primamljivih poruka koje izluđeni Ukrajinci slijede kao omađijani. Zelenski nudi iluziju da će ta najveća europska zemlja s oko respektabilnih 50 milijuna stanovnika preko noći postati uspješna. Ukrajinci u njemu vide čudo kakvo gledaju u njegovoj veseloj i benignoj seriji, ali svi se boje bolnog otrežnjenja, koje bi moglo još više zakomplicirati ionako kaotičnu situaciju od političke i ekonomske, do društvene i povijesne, u zemlji koja se bori s avetima svog dvojnog identiteta, još većim strašilima spornog povijesnog naslijeđa (koketiranje s nacističkim kvislinzima) na kojima, iz nekog razloga, žele graditi taj svoj obnovljeni identitet i entitet, do sasvim realnih problema s korupcijom koja je zahvatila sve pore društva i evidentnom ruskom agresivnom politikom i propagandom.

Duh Rusije lebdi na Ukrajinom

"Naš je dug da oslobodimo Ukrajinu i braću Ukrajince od fašističke vlasti koja ih ugnjetava", otvoreno govore u Moskvi. Duh Rusije svakako lebdi nad Ukrajinom i baca veliku sjenu na tu veliku zemlju. Rusija je pak shvatila da joj vrijeme curi i da Ukrajina može definitivnom otploviti. U Moskvi objašnjavaju da Porošenkovu rusofobnu politiku podržavaju tek oni koji su glasovali za njega u prvom krugu (oko 15 posto), dok svi ostali, prema tamošnjem tumačenju, ne podržavaju "antirusku" politiku, pa i žele da se Ukrajina vrati u ruski zagrljaj. Porošenka jedinog identificiraju s, kako kažu, "antiruskom" politikom, ali, kamen spoticanja im je ipak Krim. Moskva bi da se " bludni sin/mlađi brat" vrati ali oni ne bi ni tada vratili Krim. Doduše, zanimljivo je da u Moskvi stalno govore kako Rusija ne bi trebala priznati izbore, pa će biti zanimljivo kako će postupiti u slučaju pobjede Zelenskog.

Rusija u svakom slučaju, ako već ne može vratiti Ukrajinu pod svoje, onda će pokušati destabilizirati i sotonizirati, jer kako kaže ruski analitičar Nikolaj Travkin - najopasnije je za sadašnju kremaljsku vlast da Ukrajina profunkcionira i bude uspješna država. Nacionalističko ludilo koje evidentno vlada u Ukrajini izazvano je zapravo stanjem u zemlji za koje dobrim dijelom odgovornost snosi Rusija, ali u Rusiji sadašnje zabrinjavajuće stanje u Ukrajini žele predstaviti kao raspad društva, države i entiteta ubogog zapadnog vazala, pa se treba "okupiti" oko Putina koji sprječava da se tako nešto dogodi Rusima.

U nedjelju će se znati preuzima li jedan komičar zemlju u ozbiljnim vremenima (onaj u Sloveniji se nije, zasad, pokazao tako lošim). Očekivanja su velika, ali i Zelenski, poput Porošenka, kaže - Ukrajina neće skrenuti s euroatlantskog puta. No, Zelenskog čeka tvrda realnost, a ne sitcom u kojem se tijekom snimanja može promijeniti loša replika ili gluma. Glume više nema.