Komentar: Hrvati bi se mogli približiti Dodiku, ali to je njihov put u poraz

Autor:

08.10.2018.

Zeljko Komsic of Democratic Front (DF) attends a news conference where he declared himself the winner of the Croat seat of the Tri-partite Bosnian Presidency in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina October 7, 2018. REUTERS/Fedja Krvavac
REUTERS

Željko Komšić

Izbori u Bosni i Hercegovini su (konačno) završili, ali vjerojatno će se još dugo vući repovi. Nezadovoljnih ima na pretek. Već po defaultu nakon izbora smo došli u još jednu bizarnu situaciju, piše Vlado Vurušić.

Doduše, izborni zakon je takav kakav jest, Daytonski sporazum je amenovao etno(demo)kratski pristup političkom procesu i postavio pravila koja sama sebe izjedaju. Svi su to prihvatili i odgovara im da se ljudi ne dijele ili prepoznaju po svojim desnim ili lijevim, liberalnim ili konzervativnim stavovima, nego da svoju nacionalnu pripadnost pretvaraju u ideološko-politički odabir. A kada tu dođe do iskakanja, odmah se govori o izigravanju i sličnom, ali pokazalo se da i taj etnički princip katkad ima rupa.

Dakle, u čemu je ta bizarnost ili, još bolje reći, bosanskohercegovačka zakonomjernost da u troglavom Predsjedništvu danas imamo ovakvu papazjaniju - jednog bosanskohercegovačkog integralista (kakvih u BiH nema puno ni među Bošnjacima, pogotovo među Hrvatima, a još manje među Srbima). Naime, Bošnjaci taj integralizam više doživljavaju kao unitarizam po principu "jedan čovjek-jedan glas". Većina Hrvata i Srbi uglavnom ne doživljaju BiH kao svoju državu, štoviše odbojna im je, ali istodobno ne podnose da je tako doživljavaju Bošnjaci. Osim toga, Željko Komšić je predstavnik naroda koji on, u prvom redu, u političkom smislu smatra remetilačkim, pa i razbijačkim faktorom za politiku i državu za koju se on zalaže. Zatim je u Predsjedništvo došao jedan najobičniji srpski klijentelistički secesionist (on nije nacionalist Vučićeva tipa, nego se služi tom retorikom prema potrebi), koji je na daljinski upravljač Moskve i Beograda (upravo tim redom).

Milorad Dodik potpuno negira BiH kao državu, stalno izaziva referendum o odcjepljenju i traži veću državotvornost RS-a te prema potrebi Moskve i Beograda (tim redom) dozira destabiliziranje BiH. On već traži da će u Predsjedništvo ući s obilježjima RS-a. Treći član, Šefik Džaferović, jedan je više-manje bezlični aparatčik SDA, marioneta (barem je tako zamišljeno) neupitnog vođe SDA Bakira Izetbegovića. On je zapravo svojevrsni Izetbegovićev Dmitrij Medvedev.

I sada, što se može očekivati od tako posloženog Predsjedništva? Pa, vjerojatno ništa konstruktivno. Ono je samo potvrda daljnje nefunkcionalnosti BiH.

Hrvati - budimo precizniji: u HDZ-u BiH - sada plaču da su "Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva". No, čini se, prvo, da nisu ni svi Hrvati ostali imuni na Komšića kao što ni svi Hrvati ni u Hercegovini nisu zaokružili Čovića, te, drugo, pravila su bila posve ista i kada je Dragan Čović 2014. izabran za člana Predsjedništva. Ništa se nije promijenilo. Izbor je u skladu sa zakonom, Daytonom i posve je legitiman i legalan.

HDZ BiH i Dragan Čović vrte mantru kako su za ovakav ishod (čitaj: njegov poraz) krivi Bošnjaci, apstrahirajući svoj dio odgovornosti. A on nije mali. Prvo, evidentno je da se Dragan Čović uglavnom obraća samo Hrvatima gdje su većina, onima od Livna i Tomislavgrada, preko Mostara do Širokog Brijega i Gruda, zanemarujući one iz Sarajeva i Srednje Bosne, a pogotovo one iz Republike Srpske. Zar nije sam tražio izmjenu izbornog zakona prema kojoj bi hrvatske predstavnike u parlamente BiH i Federacije davale samo hrvatski većinske županije, prepuštajući da tamo gdje su Hrvati manjina nikad ne budu u prilici biti izabrani u zastupnička tijela Federacije i države?

Osim toga, Dragan Čović i HDZ BiH stalno ponavljaju da "Hrvatima nikad nije bilo gore" (Komšićev izbor došao im je kao as na desetku za tu tezu), da se iseljavaju, da nemaju posla i slično, zanemarujući činjenicu da su baš oni već gotovo 30 godina stalno na vlasti te su jedini politički lideri Hrvata u BiH. Trebaju li se onda zapitati - radimo li sve ove godine dobar posao ako sada, nakon 20 i kusur godina naše vlasti, "Hrvatima nikad gore". Pa, pobogu, što radite u institucijama sve ove godine?

No, prema svim najavama možda nas čeka "majka svih institucionalnih kriza" kakve još (navodno) nije bilo, što je apsurd jer BiH niti ne zamišljamo drugačije nego kao jednu veliku i neprekinutu krizu. Ako postoji krizni perpetuum mobile, onda je to BiH. Ona samu sebe hrani permanentnom krizom. Krizu može izazvati u prvom redu HDZ BiH kao pobjednik parlamentarnih izbora među Hrvatima jer ima poluge za opstruiranje konstituiranja vlasti i obuzdavanje Željka Komšića koji ne odgovara ni SDA jer se predstavlja kao veći zaštitnik BiH čak i od njih. No, on je ipak samostalni igrač , uglavnom za svoje interese, smtraju mnogi u BiH.

No, Komšić je, bez obzira na legitimni izbor, objektivno daleko od onoga o čemu velika većina ili barem značajna većina onih koje predstavlja razmišlja ili zamišlja BiH. Njegov izbor nije samo Bošnjačko truciranje Hrvatima, kako se želi predstaviti. Oni Bošnjaci koji su za njega dali glas, dijele s njim njegovo viđenje BiH te su protiv SDA i njihove politike. Dakle, u BiH postoji izborna baza glasača koji stvari u toj državi percipiraju drugačije od nacionalnih stranaka, pa i najjače bošnjačke.

Možemo razglabati je li to "pošteno" ili nije, ali tako je. No, ponovimo, njegovo viđenje BiH i viđenje dobrog dijela Hrvata dijametralno je suprotno. Stoga i on mora razmisliti, kao predstavnik Hrvata, kako će se prema njima postaviti i što će im poručiti, osim onoga "ja sam vaš predstavnik (možda ima u vidu - ja sam vaš bog i batina), glasali vi za mene ili ne". Osim toga, može se očekivati da će on i dalje ratovati s Hrvatima u BiH, pogotvo u Hercegovini, ali i zaoštriti odnose s Hrvatskom. Već najavljuje tužbu međunarodnim sudovima zbog Pelješkog mosta. No, Komšić bi trebao biti konstruktivniji, a ne samo ratoboran. A vjerojatno neće biti blag ni prema Beogradu.

Bez obzira na to što Dodik ima posve drugo mišljenje o BiH, ova situacija može dovesti do toga da se Hrvati ili HDZ BiH još više približe Dodiku, kao Komšićevu antipodu. Sve ovisi o tome koga od njih dvojice HDZ BiH smatra većim zlom (trenutačno je to, bez daljnjeg, Komšić). To je, ako tako izaberu, put u poraz Hrvata, ali znajući kako se tamo razmišlja, nije daleko od onoga što možemo očekivati.

Drugo, Hrvati će vjerojatno sada, pod dojmom "Bošnjaci nam biraju predsjednika", pojačati zahtjeve za svoj entitet, koji nužno donosi raskol u hrvatskom korpusu jer je evidentno da se na dobar dio njih ne računa u tom entitetu. Ali ako i to bude politika Hrvata, krajnje je tragična ako se bude oslanjala na Dodika. No, i tu je jedna "začkoljica". Naime, Dragan Čović kaže da su Hrvati jedini u BiH koji se u potpunosti zalažu za euroatlantske integracije. Milorad Dodik je otvoreno protiv njih pa ćemo vidjeti domete njihove suradnje.

Kako bilo da bilo, očito nas čekaju uzbudljivi i neizvjesni dani u BiH, na nesreću tamošnjih stanovnika i Hrvata i Bošnjaka, ali i Srba.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version