Ukrajina je pristala dati poseban status Donbasu, kritičari kažu da je Zelenski popustio nakon što je Trump objavio transkript razgovora

Autor:

02.10.2019.

Ukrainian President Volodymyr Zelenskiy speaks during a news conference in Kiev, Ukraine October 1, 2019. REUTERS/Valentyn Ogirenko
Valentyn Ogirenko / REUTERS

Bivši komedijaš, sada predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski je na konferenciji za medije pokušao pokazati odlučnost

Ukrajina je popustila: njezini su pregovarači u ponedjeljak pristali na poseban status Donbasa, pobunjene pokrajine na istoku zemlje.

Iako će mnogi u Ukrajini ovaj potez tumačiti izdajom, realno je riječ o ispunjavanju uvjeta Sporazuma iz Minska potpisanog 2015. godine. Koji je od Ukrajine tražio da rusofonim pokrajinama odobri poseban status. Sada se mogu očekivati izbori u odmetnutim regijama - Donjeck, Luhansk - i donošenje zakona o posebnom statusu. Idejnim tvorcem ovog plana smatra se tadašnji njemački ministar vanjskih poslova, sada predsjednik Frank-Walter Steinmeier. Po kojem se taj mehanizam naziva “Steinmeirova formula”.

Evo kako točno glasi (više ovdje):

  1. Okupirana područja Donbasa moraju dobiti privremeni posebni status na dan lokalih izbora na tim teritorijima
  2. Ako OESS proglasi izbore “demokratskima i u skladu sa standardima organizacije”, Ukrajinski parlament bi trebao prihvatiti ovaj posebni status kroz legislativu na trajnoj bazi

Ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski je, nakon što je Kontaktna skupina (Ukrajina, Rusija i OESS) postigla dogovor u Minsku, izjavio: “Ako želimo izbore pod ukrajinskim zakonima, tada se podrazumijeva da bi granice trebale biti pod ukrajinskom kontrolom. Izbori se ne mogu održati ako u spornim regijama bude vojske”. Pod vojskom je, razumljivo, mislio na ruske trupe koje formalno nisu u Donbasu, ali uistinu jesu.

Ukrajina i Rusija imaju dugu povijest: Rusija svoje začetke vuče iz Ukrajine i možda je upravo zato u moderno doba intenzivno radila na zatiranju ukrajinskog identiteta. Holodomor početkom 1930-ih godina, u Staljinovoj organizaciji, ubio je više od 4 milijuna stanovnika. Ukrajina, inače, ima sve preduvjete za veliku proizvodnju hrane. I danas je jedan od najvećih proizvođača žitarica. No, isti je taj Staljin u trenutku formiranja UN-a, kad se pokazalo da Zapad ima dvije zemlje više na svojoj strani, predložio da Ukrajina i Bjelorusija budu članice. I postale su.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza odnosi su bili jako dobri za prvih predsjednika, 1994. potpisan je sporazum u Budimpešti kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja i predala ga Rusiji koja joj je jamčila teritorijalnu cjelovitost. A onda je 2004. godine uslijedila “narančasta revolucija” koja je srušila proruskog predsjednika Viktora Janukoviča. Tada je ruski predsjednik Vladimir Putin još bio preslab da se izravno umiješa u unutarnja pitanja Ukrajine. No, kad je 2013. godine isti taj Janukovič (vratio se na vlast na izborima 2010. godine) odbio potpisati sporazum u približavanju EU izbila je pobuna. Koja je srušila Janukoviča, ali sada je Putin moćan: u kaosu će 2014. godine anektirati Krim, a zatim pokrenuti pobunu Donjecka i Luhanska. Do danas je u sukobima poginulo 13.000 ljudi.

Zelenski je po dolasku na vlast najavio da će raditi na poboljšanju odnosa s Rusijom, a takav stav odgovara i Putinu (on nikako nije mogao naći zajednički jezik s bivšim predsjednikom Petrom Porošenkom). Naime, bilo kakvo poboljšanje odnosa s Kijevom moglo bi značiti ne ukidanje, ali barem ublažavanje ekonomskih sankcija EU. Koje guše Rusiju. Jedan od znakova poboljšanja odnosa bila je razmjena zarobljenika prošlog mjeseca.

Sasvim je razumljivo da će mnogi ovaj potez Kijeva tumačiti i kao posljedicu objave transkripta razgovora Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trumpa. U kojem je Zelenski izuzetno negativno govorio o ulozi Njemačke u mirovnom procesu što je oslabilo pregovaračku poziciju Kijeva. Taj je dokument objavljen upravo u trenutku kad je francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio dinamizaciju rješavanja ukrajinske krize. A ona se rješava u “Normandijskom formatu”, koji čine: Ukrajina, Rusija, Francuska i - Njemačka. Zelenski je u razgovoru s Trumpom radio ono što svi preporučuju: hvaliti ga i povlađivati mu. Ali, nije očekivao da će to izaći u javnost.

Zelenski se već unaprijed brani da neće biti promjene ustava. Što se dugo spominjalo kao jedan od ultimativnih zahtjeva pobunjenika (čitaj Moskve). “Zakondavni okvir za specijalni status izradit će se u parlamentu (Vrhovna Rada) u bliskoj suradnji i konzultacijama s društvom”, rekao je Zelenski. No, to nije spriječilo prosvjede na - Majdanu. Gdje je 2014. godine srušen Janukovič.

 

Među prvima je reagirao baš Heiko Maas, njemački ministar vanjskih poslova: ”Vrata su otvorena za implementaciju Sporazuma iz Minska”. Sada se očekuje datum sastanka na vrhu Normandijske skupine.

Moskva je na sve to reagirala s pozicije jačega, barem prividno.

Ruski pregovarački tim je objavio kako ostaje otvoreno hoće li se provoditi Sporazum iz Minska ili će biti riječ o više sporazuma koji će definirati svako od spornih područja. Za Kremlj je ključno pitanje kako će se uspostaviti kontrola nad granicom Ukrajine i Rusije. A tek zatim ih interesira u kojoj će mjeri novi zakon definirati stvarnu samoupravu dvaju istočnih ukrajinskih regija.

Mass je potpuno u pravu: vrata su otvorena. Pitanje je samo hoće li biti dovoljno snage na ukrajinskoj strani da se proces provede do kraja, hoće li biti volje na ruskoj strani da ne destruiraju proces i hoće li Macron i Merkel imati snage da osiguraju da se navedeno provede. Jer, ovo je prije svega europska priča, još je Barack Obama 2014. godine rekao da Ukrajina nije američki interes. Uspjeh u rješavanju "donjeckog čvora" bio bi važan signal da Europa ipak može igrati na globalnoj sceni. I odvući Rusiju iz kineskog čeličnog zagrljaja.