U Westminsteru se upravo igraju najprljavije igre moderne politike; ima li BoJo potrebnu većinu za sprječavanje katastrofe zvane Brexit bez sporazuma?

Autor:

  • Tea Trubić Macan

18.10.2019.

Britain's Prime Minister Boris Johnson arrives at the European Union leaders summit, in Brussels, Belgium October 17, 2019. Julien Warnand/Pool via REUTERS
Julien Warnand / REUTERS

Britanskom premijeru na kocki je sve; sutra može postati Winstonom Churchillom modernoga doba, ili samo još jednim britanskim premijerom koji je do ključnog trenutka znao samo blefirati

Ozarena lica članova britanske vlade nisu bila dugoga vijeka. Samo 24 sata nakon što su slavodobitno objavili da su uspjeli ispregovarati nove uvjete Sporazuma o Brexitu s Europskom unijom čeka ih možda najteži zadatak do sada; osigurati suglasnost većine Donjeg doma britanskog parlamenta. Sutra!

U slučaju da to ne uspiju učiniti, državi ponovno prijeti onaj najcrnji mogući scenarij, a to je izlazak iz EU 31. listopada (dakle, za 13 dana) bez sporazuma. Postoji još slabašnija opcija da će Boris Johnson u tom slučaju Europsko vijeće tražiti novu, treću po redu, odgodu Brexita, no taj je scenarij premijer u nekoliko prilika vrlo odlučno odbio razmotriti.

Apsolutni prioritet britanskoj vladi u ovome trenutku je osigurati 320 ruku zastupnika Donjeg doma. Veliki je to izazov za vladu koja je prije samo mjesec dana izgubila radnu većinu, a koja je jučerašnjim dogovorom s Bruxellesom izgubila i podršku koalicijskih partnera iz Sjeverne Irske.

Johnson trenutno može računati jedino na zastupnike koji strahuju od scenarija Brexita bez sporazuma i koji su spremni usvojiti bilo kakav prijedlog koji bi takvu katastrofu spriječio. No, to je racionalno razmišljanje racionalnih aktera, a takvo razmišljanje posljednjih mjeseci Westminsteru uistinu nedostaje.

Manje od 2 tjedna prije Dana D moderne povijesti Velike Britanije, politički akteri i dalje tapkaju u mraku igrajući igru čija pravila nitko točno ne može definirati. Opozicija Jeremyja Corbyna tvrdi da će odbiti svaki prijedlog koji dođe iz smjera britanske vlade, neovisno o kvaliteti samog sporazuma. Vrlo djetinjasta izjava čovjeka koji pošto-poto želi preuzeti ključeve Downing streeta 10. Protiv njega su istupili i brojni Laburisti koji potpisivanjem peticija žele apelirati na svoje stranačke kolege da glasaju za sporazum i spriječe 'crni četvrtak'.

Liberali se protive sporazumu zato što je još tvrđi oblik Brexita od onog kojeg je predlagala Theresa May. Oni, naime, smatraju da će takav prijedlog imati još gore posljedice po britansko poduzetništvo od sporazuma kojeg je njihova stranka već tri puta odbila u Donjem domu. Čelnica stranke Jo Swinson najavljuje da će njezini kolege sutra glasati protiv sporazuma, računajući da bi prema odredbama Bennova zakona odbijanjem dogovora s EU Johnson bio prisiljen od Bruxellesa tražiti novu odgodu Brexita.

Taj se zakonski prijedlog posljednjih dana vrlo često spominje kao opcija koja je još uvijek na stolu. No, s obzirom na to da je Bennov zakon bio donesen po hitnom postupku, u njemu postoji mnogo pravnih rupa koje zastupnicima omogućavaju da ga interpretiraju na različit način. Naime, prema Bennovom zakonu Johnson je dužan od Bruxellesa tražiti odgodu ako do summita Europskog vijeća ne predstavi 'bolji' Sporazum o Brexitu od onog kakav je predstavila njegova prethodnica Theresa May. Međutim, nije točno definirano što 'bolji' sporazum zapravo znači i po koga bi trebao biti 'bolji'. Johnson je ispunio prvu odredbu; samo 2 sata prije početka summita Europskog vijeća objavio je nove uvjete koje je dogovorio s Europskom unijom. Činjenica da se taj sporazum ne sviđa svima te da ga ne doživljavaju kao 'bolje' uvjete razlaza od onih Therese May van je njegove kontrole.

S obzirom na to da je njegov politički saveznik, kontroverzni strateg Dominic Cummings, imao 'asa u rukavu' i kada se još uvijek nije očekivao novi sporazum s Bruxellesom, sasvim je sigurno da će britanska vlada Bennov zakon interpretirati upravo tako; donijeli smo vam novi sporazum, vi ste ga odbili, izlazimo 31. listopada bez uvjeta razlaza.

No, zastupnici ustraju na svojem i računaju na novu odgodu Brexita. Parlamentarna matematika vrlo je gusta i daje naslutiti da će svaki glas jednoj i drugoj strani sutra biti od presudne važnosti.

 

Kada je Theresa May u ožujku prošle godine pokušala progurati svoj sporazum kroz Donji dom, imala je podršku 279 torijevaca, no ovoga puta Johnson sa sigurnošću ovoga puta može računati samo na 259 zastupnika. Njih 20 početkom rujna izbačeno je iz stranke, a još uvijek se ne zna kako će ti zastupnici sutra glasati. Bivši ministar pravosuđa u vladi Therese May David Gauke smatra da se Borisu Johnsonu više ne može vjerovati, dok njegov kolega Philip Hammond strahuje od posljedica koje bi 'tvrđi' Brexit imao po britansko poduzetništvo.

Protiv vlade sutra će sasvim sigurno glasati i njihovi koalicijski partneri Demokratski unionisti iz Sjeverne Irske koji broje 10 zastupnika. Čelnica stranke Arlene Foster jučer je ogorčeno izjavila da su im partneri okrenuli leđa, zbog čega neće ni biti suzdržani tijekom glasove, već će uistinu glasati protiv. Uz njih čvrsto stoji i nekolicina 'spartanskih' torijevaca, koji bezuvjetno podržavaju svoje partnere te koji se zalažu za 'minimalne' uvjete dogovora s Bruxellesom. Škoti se, također, oštro protive novim uvjetima sporazuma, zato što su se njime Belfastu dali povoljniji uvjeti Brexita od Edinburgha, unatoč tome što su i Škoti na referendumu glasali protiv izlaska iz EU.

Laburisti će sutra glasati protiv Sporazuma o Brexitu, a na stranački neposluh možda se odluči tek 20-ak zastupnika koji smatraju da se treba pod svaku cijenu spriječiti scenarij izlaska bez sporazuma. Još uvijek se ne zna hoće li ih Corbyn zbog toga sankcionirati.

Johnsonu treba uistinu svaki mogući glas. Presudnu bi ulogu mogli imati oni zastupnici koji više ne računaju na reizbor poput Normana Lamba iz Liberalnih Demokrata, Joa Johnsona koji je nedavno podnio ostavku na mjesto u bratovoj vladi, ili pet nezavisnih kandidata koji su uvijek do sada glasali za sporazum.

Trenutno je na svakoj strani gotovo jednak broj zastupnika, pa se može zaključiti da se u Westminsteru u ovim trenucima igraju jedne od najprljavijih igara moderne politike jedne od najstarijih demokracija na svijetu. Sasvim sigurno, posegnut će se za svim raspoloživim sredstvima, pa čak i onima upitnog morala.

Britanskom premijeru na kocki je sve; sutra može postati Winstonom Churchillom modernoga doba, ili samo još jednim britanskim premijerom koji je do ključnog trenutka znao samo blefirati.