Piše Viktor Vresnik Michel Barnier: glavni pregovarač za Brexit koji bi htio na čelo Europske komisije

Autor:

14.04.2019.

European Union Chief Brexit Negotiator Michel Barnier addresses a news conference following a Ministers of EU Affairs meeting in Luxembourg, April 9, 2019, a day before the EU leaders' summit in Brussels is due to decide on Brexit delay for Britain. REUTERS/Wolfgang Rattay
Wolfgang Rattay / REUTERS

Michel Barnier ima jako dobar odnos s novinarima i javnošću

Michel Barnier, glavni europski pregovarač za Brexit, nije čovjek od jučer. Ovako je o njemu pisao francuski dnevnik Liberation u prosincu 2013. godine: Barnier je navikao da ga se podcjenjuje.

U svojih četrdeset godina političkog života, povjerenik Europske komisije za unutarnje tržište i financijske usluge nikad nije zamišljao mali pariški svijet koji u sebi ima uključenu slabu točku za briljantne diplomante državne činovničke škole, u stilu (Alaina) Juppea, (Dominiquea) Villepina, (Pascala) Lamyja ili (Françoisa) Hollanda i njihove usavršene frazeologije i enciklopedijske kulture gdje se ideje spajaju jednako brzo koliko se zaboravljaju. Barnier definitivno ne pripada toj kasti. “U politici morate biti dostojanstveni, ljudi vas moraju cijeniti; neću pjevati u TV showu. Morate biti trijezni poput planinara u teškom usponu”, citirali su ga. I onda još dodali i ovo: Barnier je provincijalac koji nikad nije sasvim sišao s rodnih pašnjaka i nikad se nije osjećao ugodno u pariškim salonima. Unatoč njegovim savršenim odijelima i besprijekornom karijernom slijedu koji je, tiho, vodio prema vrhu, on će za medijsku sferu uvijek ostati “onaj savojski skijaš”, sportaš lijepih bijelih zubi, pomalo intelektualno ograničen.

Ukratko, bio je to prilično surov portret čovjeka koji je tom trenutku odlučio javno iskazati ambiciju da za godinu dana (u studenome 2014.) na mjestu šefa Europske komisije zamijeni Joséa Manuela Barrosa. Danas znamo da taj put nije uspio.

 

Priča se ponavlja u proljeće 2019. Ovaj put je objavljuje njemački tjednik Spiegel, pa je vjerojatno zato manje slikovita, ali uboda ni sada ne nedostaje. Barnier, čini se, djeluje kao magnet za komentatore sklone političkoj ironiji. “Jedna od danas najlošije skrivanih tajni u Bruxellesu je ona da je politička zvijezda Michela Barniera ponovno u usponu. Glavni europski pregovarač za Brexit čini se da je zainteresiran za moguće otvaranje mjesta na višoj poziciji”, piše Peter Müller u Spiegelu.

I doista, prošlog se utorka u donjem domu britanskog Parlamenta od glavnog europskog pregovarača očekivalo samo nekoliko kurtoaznih rečenica, kratak osvrt na proteklo glasanje zastupnika. Barnier je, međutim, odlučio radikalno promijeniti svoj nastup. Naširoko je, prvi put u Londonu, izložio svoju viziju Europe i Europske unije. Bio je posve svjestan da brojni britanski televizijski kanali taj događaj prenose uživo i da će, zbog Brexita kao osjetljive političke teme koja se uvukla u sve pore društvenog i političkog komuniciranja, ono što kaže imati odjeka.

Opet je, i opet na zaobilazan način, postalo jasno kako Barnier u završetku pregovora o Brexitu ne vidi i završetak svoje političke karijere. Performance koji je izveo pred zbunjenim britanskim parlamentarcima zapravo nije bio usmjeren britanskoj publici, to je bio njegov manifest Bruxellesu, objava da Brexit smatra jednako krunom svoje dosadašnje političke karijere koliko i početkom nove koja će započeti u trenutku kada se Ujedinjena Kraljevina napokon povuče iz Europske unije.

Europska pučka stranka na mukama

U svemu tome, osim činjenice da Brexit postaje rokom sve neizvjesniji, postoji jedan problem. Barnier je član Europske pučke stranke (EPP), a stranka je već izabrala svojeg čovjeka za europsku top poziciju i to nije Barnier nego Manfred Weber, predsjednik skupine pučana u Europskom parlamentu i član bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), sestrinske stranke CDU-a kancelarke Angele Merkel. Barnier nije bio ni među istaknutim kandidatima. Biralo se između Webera i finskog kandidata Alexandera Stubba. Teško da će Barnier otvoreno krenuti protiv kandidata kojega je istaknula njegova stranka, to bi bilo u suprotnosti sa svim njegovim dosad iskazanim političkim stavovima, gdje je lojalnost stranci i stranačkoj politici uvijek bila na samom vrhu ljestvice vrijednosti. Ali danas još nitko ne može reći hoće li Weber, kojemu po sudu europskih političkih medija nedostaje karizme, biti u stanju nakon europskih izbora pridobiti na svoju stranu novu parlamentarnu većinu čak i unutar vlastite stranačke baze.

Posrne li Weber, Barnier neće propustiti nijednu mogućnost da iskoristi novu priliku. Zasad koristi Brexit kako bi ojačao svoj položaj. I doista, većina europskih lidera s kojima se susretao u pripremi Brexita u posljednje vrijeme sve češće je sklona pohvalama Barnierovog naoko ležernog, a ipak čvrstog pristupa pregovorima. U ulozi glavnog pregovarača obišao je mnoge zemlje, neke od njih i više puta, dojam je svugdje bio da je riječ o stabilnom, uvjerljivom političaru. U jednom od posljednjih pregovaračkih krugova u Berlinu se, doduše nakratko, sastao i s Annegret Kramp-Karrenbauer, čvrstom ženom koja je u prosincu prošle godine na čelu Kršćansko-demokratske unije zamijenila Angelu Merkel. Ako mu taj susret možda i neće pomoći u rješavanju problema Brexita, dobar dojam koji je ostavio (a Kramp-Karrenbauer upravo je to potvrdila medijima) postavio mu je temelje za možda najvažniju suradnju u budućnosti. Kramp-Karrenbauer bi, nakon što je preuzela stranku, relativno skoro mogla naslijediti Merkel i na kancelarskoj poziciji, trebat će joj europski saveznik poput Barniera.

Macron ga nije volio

Kao još jedan potencijalni problem za Barniera pokazale su se njegove godine. Sa 68, tri je godine stariji od današnjeg šefa komisije Jeana-Claudea Junckera. Za 41-godišnjeg francuskog predsjednika Emmanuela Macrona on je odavno politička starudija, a upravo bi mu Macron, kao predsjednik države iz koje dolazi, trebao pri njegovom usponu biti najjačom podrškom. Iskusni Barnier računa, međutim, na političku realnost u kojoj i Macronu, ma koliko se danas činio jakim u Bruxellesu, čak jačim nego kod kuće, treba iskusan domaći saveznik na vrhu EU. Odbio je ući u Macronovu stranku, jer zna da bi mu takav zaokret narušio podršku EPP-a, ali možda bi obojica bili spremni na pregovore dođe li do promjene ravnoteže na europskim izborima ili u slučaju da se, zapliva li Weber, Barnieru otvori prolaz prema vrhu Europske komisije.

Današnji posao glavnog pregovarača Europske unije s Ujedinjenim Kraljevstvom o modalitetima izlaska UK iz EU Barnier je dobio na izričit zahtjev Jeana-Claudea Junckera, koji je na toj poziciji želio čvrstog i pouzdanog političara s iskustvom. A Iskustvo Barnieru ne nedostaje. Držao je četiri ministarske pozicije u francuskoj vladi (bio je ministar za okoliš, ministar za europske poslove, ministar vanjskih poslova i ministar poljoprivrede), odradio je dva povjerenička mandata u Europskoj komisiji (interno tržište i regionalne politike), bio je zastupnik u francuskoj Narodnoj skupštini i Europskom parlamentu... Uostalom, i onu etiketu “savojskog bjelozubog skijaša” koju mu je nalijepio Liberation, zaradio je kada je, zajedno s francuskom skijaškom legendom Jean-Claudeom Killyjem, organizirao Zimske olimpijske igre u Albertvilleu. Kao čovjek iz Alpa, rođen u La Troncheu, malom mjestu nedaleko Grenoblea, taj je posao odradio kao dug zavičaju.

Možda bi doista, da nije došlo do Brexita, Barnier danas bio ne samo ambiciozni pretendent, nego i najozbiljniji kandidat za mjesto šefa Europske komisije kada Junckeru najesen istekne mandat. Pregovori Bruxellesa i Londona, koji su ovaj tjedan prolongirani do 31. listopada, Barnieru će biti koliko dobra referenca, jer dosad je uspio čvrsto braniti poziciju Bruxellesa, toliko i uteg jer posao treba dovršiti. Sam je još u rujnu prošle godine objavio kako neće ući u utrku za Europsku komisiju. “Moja je dužnost i odgovornost nastaviti pregovore o Brexitu sve do njihova završetka”, rekao je tom prilikom. Jedna činjenica ostaje: datum završetka pregovora sve je neizvjesniji, a Barnier je sve stariji. Propusti li ovaj petogodišnji mandat, sljedeći će, nakon što navrši 73, osvojiti daleko teže.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version