Velika analiza političkih trendova u vodećim ekonomijama EU: Tradicionalne stranke u slobodnom padu, jačaju populisti i Zeleni

Autor:

  • Tea Trubić Macan

17.12.2019.

Demonstrators take part in a protest aimed at showing London's solidarity with the European Union following the recent EU referendum, inTrafalgar Square, central London, Britain, June 28, 2016. Picture taken June 28, 2016. REUTERS/Dylan Martinez/File Photo SEARCH
Dylan Martinez / REUTERS

Ilustracija: prosvjenik na ulicama Londona

Jedna od najrenomiranijih konzultantskih kuća Teneo koja je poznata po suradnji s brojnim europskim vladama, objavila je najnovije statističke podatke koji ukazuju na političke trendove ključnih članica EU.

Iako je u većini zemalja prisutan pad popularnosti tradicionalnih stranaka lijevoga i desnoga centra (osobito u Francuskoj), u Ujedinjenoj Kraljevini se prošloga tjedna desnica zadržala na vlasti. Lijevi centar u Francuskoj i Njemačkoj pao je na toliko nisku razinu da se mora postaviti pitanje hoće li se te stranke ikada uspješno rehabilitirati.

S druge strane, valja promatrati kretanje popularnosti zelenih stranaka. Dok države južne Europe, ali i Ujedinjena Kraljevina i Francuska, gotovo nemaju niti jednu relevantnu stranku koja se natječe na platformi borbe protiv klimatskih promjena, njemački Zeleni nezaustavljivo rastu i vrlo je izvjesno da će biti ključan dio buduće izvršne vlasti prve ekonomije EU.

Izvješće u cijelosti pročitajte ovdje.

Ujedinjena Kraljevina

Britanski laburisti se, usprkos velikim unutarstranačkim turbulencijama i činjenici da su opozicija već gotovo deset godina, još uvijek uspješno održavaju na oko 30 posto podrške na nacionalnoj razini. Godine 2007., došlo je do smjene vodstva na čelu stranke; tada je premijer Tony Blair svoju fotelju prepustio kolegi Gordonu Brownu. Zbog brojnih kontroverzni koje su se u tom periodu počele vezati uz ostavštinu bivšeg laburističkog premijera, popularnost je počela padati u kontinuitetu do 2013. godine, kada dolazi do 30,4 posto na razini cijele države. Zahvaljujući jačanju radikalne desnice i širenju ideja izlaska iz EU, laburistima popularnost počinje polako, ali stabilno rasti na 32,1 posto. Iako birači lijevoga centra Laburističku stranku i dalje smatraju 'manjim zlom' od Borisa Johnsona, Jeremy Corbyn je stranku toliko udaljio od centra da je izgubio veliki broj svojih tradicionalnih glasača, zbog čega je stranka na izborima prošloga tjedna ostvarila najlošiji rezultat u modernoj povijesti.

S ideološki suprotne strane, podrška Konzervativnoj stranci proteklih 10 godina, koliko su bili na vlasti, stabilno raste i to uvelike zahvaljujući nedostatku sadržaja i snage opozicije. U posljednjim je mjesecima rehabilitaciji popularnosti uvelike pridonijela jednostavna politička poruka Borisa Johnsona; 'Završimo Brexit i oslobodimo potencijal države!'. Torijevce trenutno podržava čak 43,6 posto građana na razini države, a među njima su i brojni dojučerašnji birači laburista.

 

Liberali su 2007. godine krenuli s 22 posto popularnosti na razini države, što je za treću političku opciju u dominantno dvostranačkom uređenju države veliki uspjeh. Popularnost im je rapidno pala nakon što je stranka, pod vodstvom tadašnjeg čelnika Nicka Clegga, ušla u koaliciju s torijevcima. Liberali su 'uskrsnuli' tijekom referenduma o Brexitu, zauzevši jasan i nedvosmislen stav i boreći se svim raspoloživim sredstvima protiv izlaska iz EU, ali je zbog krive političke taktike nove čelnice Jo Swinson u izbornoj noći ipak pala na 13 posto. Naime, Swinson se zalagala za jednostrano odustajanje od Brexita, što su joj sugrađani kao predstavnici 'demokrata' zamjerili.

Radikalna desnica je na krilima migrantske politike i suprotstavljanja EU nezaustavljivo rasla, dosegnuvši čak 12,6 posto nekoliko godina prije povijesnog referenduma. No, nedugo nakon, popularnost im je počela padati zato što im je ishod referenduma oduzeo 'glavno oružje' u kampanji. Također, popularnost im je 2019. pala na rekordno nisku razini od 2 posto, uvelike zahvaljujući tome što su tvrdolinijaši preuzeli kormilo nad Konzervativnom strankom, čime su im oduzeli velik dio biračkog tijela.

Popularnost zelenima lagano raste i trenutno je na 3,9 posto. Ta brojka govori u prilog činjenici da borba protiv klimatskih promjena postaje sve popularnija u Ujedinjenoj Kraljevini, ali da zbog izbornog sustava relativnog pobjednika stranka ne može ostvariti dobar rezultat na izborima.

Španjolska i Italija

Španjolska ni mjesec dana nakon izbora još uvijek nema vladu. Vladajući socijalisti novog-starog, ali još uvijek tehničkog, premijera Pedra Sancheza gube podršku svojih sugrađana. Naime, manje od mjesec dana nakon još jednih prijevremenih izbora na kojima su dobili 28 posto glasova, danas imaju tek nešto više od 20 posto podrške. Razlog tome je nejasan stav prema Kataloniji u kojoj se neprestano širi secesionistički sentiment, a u Madridu se još uvijek nije formirala vlada. Također, Sanchez je iz perspektive javnosti izgubio kredibilitet ušavši u postizbornu koaliciju s onim partnerima zbog kojih su se raspisali još jedni izbori u travnju. Njihovi za sada jedini formalni koalicijski partneri Unidas Podemos Pabla Iglesiasa stabilno održavaju 12,8 posto glasova dobivenih na izborima. Zanimljivo, španjolskim demokršćanima Pabla Casada stabilno raste podrška s 20,8 koliko su dobili na izborima na čak 28 posto, koliko im ispitivanja javnog mnijenja daju samo mjesec dana nakon izbora. Senzacija ovih izbora, radikalno desna stranka Vox uspješno zadržava 15,09 posto, kao i liberali koji su ostvarili najlošiji rezultat od svog osnutka.

 

Šira slika govori u prilog tome da radikalna desnica nezaustavljivo raste. S obzirom na to da je populistima u ostalim europskim državama popularnost počela padati tek nakon što su ušli u izvršnu vlast, može se očekivati da će Voxova popularnost nastaviti rasti i narednih godina dok je u opoziciji. Kao i ostale države južne Europe, Španjolci nemaju razvijenu tradiciju zelenih stranaka.

Naime, stranke s platformom za borbu protiv klimatskih promjena na španjolskoj i talijanskoj političkoj sceni javile su se tek ove godine, a trenutno imaju podršku samo 2 posto stanovnika na razini države.

U talijanskim političkim trendovima odskaču dva trenda; nezaustavljiv rast radikalne desnice koja se trenutno kreće oko 34 posto glasova, ali i 'slobodan pad' tradicionalnih stranaka lijevoga i desnoga centra, kao i PoKreta 5 Zvijezda koji su posljednjih godina na vlasti.

Francuska i Njemačka

No, taj 'slobodni pad' tradicionalnih stranaka gotovo niti nije moguće usporediti s onim u Francuskoj. Dvije najveće stranke; Socijalisti i Republikanci, posljednjih su mjeseci pale na ispod 10 posto. Predsjednik Francois Hollande iz redova Socijalista, u prvoj je godini mandata imao 29,35 posto podrške, dok je njegov završetak dočekao s nevjerojatnih 7,4 posto. Upravo je Hollande glavni uzrok propasti francuskog lijevog centra, za koji trenutno nije izgledno da će se ikada rehabilitirati. Njihove su birače uvelike preuzeli liberali aktualnog predsjednika Emmanuela Macrona, koji od kad se pojavio na sceni 2017. godine bilježi stabilan rast do 30 posto te radikalna ljevica Jean-Luca Mélenchona. S ideološki suprotne strane je Marine Le Pen i njezina stranka Nacionalno okupljanje, koju je uoči izbora za Europski parlament preimenovala iz Nacionalnog fronta svoga kontroverznog oca. Neovisno o imenu, popularnost stranke na nacionalnoj razini stabilno raste posljednjih godina, a trenutno se kreće oko 28 posto. Francuzi su trenutno gotovo u potpunosti podijeljeni na radikale i liberale, što se moglo vidjeti i tijekom predsjedničke kampanje 2017. godine, na kojoj su tradicionalne stranke ostvarile loš rezultat i bile eliminirane u prvom krugu. Francuski zeleni popularniji su od talijanskih i španjolskih, ali je i njihova popularnost ispod 5 posto.

 

Njemačke socijaldemokrate čeka jednaka sudbina kao i njihove francuske kolege, s kojima ih, ironično, veže povijesno prijateljstvo. SPD, koalicijski partner vladajuće Angele Merkel, 2007. godine imao je podršku 34.2 posto, što je bilo više od podrške koju je tada uživala stranka njemačke kancelarke. No, posljednjih su mjeseci pali na 14 posto, a podrška im nezaustavljivo pada svakim novim danom. Stranka je i dalje dio vladajuće koalicije, ali vodstvo u panici tapka pokušavajući pronaći recept kojim bi spriječili sudbinu francuskih socijalista i u potpunosti nestali s političke scene. Unutarstranački izbori koji su se u SPD-u održali prije samo nekoliko dana, ali oni su privremeno riješili nedoumice zato što novo stranačko vodstvo želi prijevremene izbore kojima bi kupili vrijeme za temeljitu restrukturu ljevice. Demokršćani Angele Merkel gube podršku od 2013. godine, a njihovom padu popularnosti uvelike je pridonijela njezina vrlo nepopularna migrantska politika 2015. godine. U periodu između 2013. do 2019. CDU je izgubio više od 8 posto glasova, dok je u istom periodu počela rasti popularnost radikalno desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Ta stranka stabilno raste, osobito na istoku države gdje se približila i samom središtu lokalne vlasti. Na istoku je popularna i bivša komunistička stranka Die Linke koja ima podršku 10 posto građana na nacionalnoj razini. No, apsolutna senzacija i fenomen njemačke politike sigurno su Zeleni koji su od 2007. godine udvostručili svoju popularnost. Štoviše, njihov rast se bilježi na tjednoj, pa čak i dnevnoj razini i trenutno se kreće oko 20 posto. U prilog tome koliko su njemački Zeleni važni govori i činjenica da je nova predsjednica Komisije Ursula von der Leyen (Njemica) u samo srce svog plana za EU uvrstila Europski zeleni sporazum. Sasvim je izgledno da bi u prvoj ekonomiji EU uskoro moglo doći do rekonstrukcije vlasti u kojoj bi Zeleni mogli imati ključnu ulogu.