Za EU tek slijedi pravi izazov, veći i od Brexita - usvajanje višegodišnjeg proračuna

Autor:

30.10.2019.

French President Emmanuel Macron and German Chancellor Angela Merkel welcome European Commission president-elect Ursula Von der Leyen after a joint Franco-German cabinet meeting in Toulouse, France, October 16, 2019. REUTERS/Regis Duvignau
Regis Duvignau / REUTERS

Možda najveći izazov bit će sprečavanje novog jaza između mlađih i starih država članica, i to oko iznosa, ali i oko uvjeta korištenja fondova iz proračuna Europske unije, na slici nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen

Jedan od razloga zašto mnogi u Europskoj uniji žele riješiti pitanje Brexita i potvrde nove Europske komisije jest izazov koji ih čeka u vezi s usvajanjem Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Bit će to najveći izazov za EU koji će na kušnju staviti načelo solidarnosti među državama članicama, jedinstva i spremnost za komprimis. Vjerojatno će to pitanje obilježiti i hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, a moguće je da se to prebaci i za kraj 2020. godine, kada od nas kormilo vođenja Unije preuzima Njemačka. Kad se vide trenutne razlike u pristupu država članica, onda se i Brexit čini malim izazovom. Oko Brexita je, naime, pokazano nezapamćeno jedinstvo 27 država koje, nažalost, ne postoji oko pitanja višegodišnjega proračuna.

Neki bi rekli da je uvijek bilo tako, da su države koje više novca daju nego što ga koriste iz proračuna uvijek tražile manji iznos višegodišnjeg paketa, a one koji koriste više tražile su veći iznos. Da je Vijeće uvijek imalo stajalište o manjem iznosu, Europski parlament o puno većem, a Europska komisija negdje između. I, na kraju, teškom mukom, ipak su uspijevali postići komprimis. Malo su nekome smanjili, od drugih uzimali nešto više, Britancima i Nizozemcima nadoknadili nekim rabatom i tako je u zadnji čas kompromis postignut.

No, sada nije tako i sasvim su druge okolnosti. Svi misle da na svojoj strani imaju prave argumente, a imaju suprotna stajališta. Nizozemska, Austrija i neke druge države smatraju da je za manji EU potreban manji proračun. Dakle, bez Britanaca će EU imati 60 milijuna stanovnika manje, što znači da bi bio dovoljan manji proračun od sadašnjega. Europska komisija predložila je veći proračun, a Europski parlament traži još veći. EP je u cijeloj priči najmanje realan i ide maksimalističkim pristupom. Stvar je u načinu kako se kroji višegodišnji financijski okvir. Najprije se iznose ideje o novim reformama, o stvarima kojima bi se Unija trebala baviti, o novim prioritetima, poput boljeg čuvanja vanjskih granica, većih ulaganja u digatalizaciju, jačanju zajedničke obrane, ulaganja u suočavanje s klimatskim promjenama. Komisija zatim mora predložiti novac za realizaciju tih političkih ciljeva. A ne možete to istim novcem koji ste imali dosad, a da pritom ne zakinete neke druge tradicionalne programe, od poljoprivrede i ruralnog razvoja do kohezije i regionalnih fondova za velike projekte u infrastrukturi. I onda se te iste države koje su se složile s tim divnim i plemenitim idejama koje će promijeniti kvalitetu života građana EU bune kada vide prijedlog višegodišnjeg proračunskog paketa.

Europska komisija predložila je okvir od 1135 milijardi eura za sedam godina, što je otprilike 1,11 posto od Bruto nacionalnog dohotka (GNI). Europski parlament predložio je čak iznos od 1,3 posto GNI-a, što je izazvalo smijeh i bijes nekih bogatijih država koje daju više u proračun. A finsko predsjedništvo, koje je sada neutralno jer predsjedaju a kao država žele manji proračun, predložilo je kompromis od 1,03 posto do 1,08 posto GNI-a, što bi išlo na otprilike 1050 milijardi eura. No, Finci upozoravaju kako to nije malo i da jedino oni znaju početnu pregovaračku poziciju svih država članica, a drugi će se urazumiti kada vide što sve predlažu neke države, tj. shvatiti da je finski prijedlog jako dobar.

I ti su iznosi relativan pojam jer se njima može manipulirati. Mogu se prikazati s investicijskim fondom ili bez njega, prema stalnim ili tekućim cijenama. Na taj način više se može prikazati kao manje, a manje kao više. To se može prodati građanima, ali ne i vladama koje će detaljno izračunati svaki cent.

Bude li proračun veći, pa čak i isti kao i u sadašnjem višegodišnjem paketu, treba popuniti veliku rupu koja se stvara odlaskom Ujedinjene Kraljevine iz EU, a ona je oko 12 milijardi eura godišnje. To nije mali izazov. A još je veći izazov spriječiti novi jaz između mlađih i starih država članica, i oko iznosa, ali i oko uvjeta korištenja fondova iz proračuna EU. To će se sigurno vezati uz poštivanje vladavine prava, što s pravom neke države iz istočne Europe vide kao nešto što je usmjereno prema njima. Ali kojim će se mehanizmima to ostvariti, tko će presuditi i kako će se novac uskratiti a da to ne bude kazna građanima u državama koje ne budu ispunjavale te uvjete. I sam prijedlog da nacionalni doprinos u projektima za koje će se koristiti novac EU bude najmanje 30 posto, a dosad je bio 15 posto, velik je udarac novim članicama, pogotovo Hrvatskoj. To će otežati apsorpciju pa na kraju korist od proračuna može biti još manja. Sve su to teme oko kojih će se od sada nadalje lomiti koplja u Bruxellesu, a odgoda odluke ostavit će velike posljedice za planirane programe koji su višegodišnji pa ne mogu čekati predugo.