Kako je procvao grad koji je donedavno bio omiljena shopping meka Hrvata

Autor:

14.02.2020.

TRIESTE, ITALY - OCTOBER 13: Unity of Italy Square in Trieste on OCTOBER 13, 2014. Main Great Square of Italian Unity With Municipal Building in Trieste, Italy., Image: 494256307, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Marko Beric / Panthermedia / Profimedia
Marko Beric/ / Panthermedia / Profimedia

Ilustracija: Trg jedinstva u Trstu

Trst je i u 2019. godini bio luka s najvećim prometom u Italiji s 62.000.000 tona, uz 4.000.000 luke Monfalcone (slovenski: Tržič) – obznanio je u četvrtak tršćanski dnevni list Il Piccolo. To je rezultat koji je još 2017. bio teško zamisliv.

Lanjska godina donijela je dvije važne prekretnice. S jedne strane, kontejnerski promet zabilježio je najdinamičniji razvoj, dosegnuvši 790.000 TEU s porastom od + 9 posto u 2018. godini.

To je povijesni rekord za tršćansku luku, a i najveći porast među svim robnim sektorima u Trstu. S druge strane, željeznički promet, ionako snažno ojačan posljednjih godina, omogućio je konsolidaciju rezultata postignutih 2018 godine, dosegavši prekretnicu od 10.000 vlakova, što znači da je s ceste maknuto 210.000 kamiona. Samo četiri godine ranije, dakle 2014., u luku je prispjelo 5.000 vlakova robe.

S obzirom na to, planira se uložiti još 200 milijuna eura u željeznički sektor. Već lani je otvoreno gradilište na Marsovu polju, ali će ovo biti godina najopsežnijih radova – rekao je Piccolu predsjednik tršćanske Lučke vlasti Zeno D'Agostino, s kojim je Jutarnji list objavio opsežan razgovor prije manje od dvije godine. D'Agostino je – opće je mišljenje – protagonist nove tršćanske renesanse. Njega je angažirao još prethodni demokratski gradonačelnik Roberto Cosolini, a njegov nasljednik (i prethodnik) Roberto Dipiazza (Forza Italia) na čelu koalicije desnog centra pazi da ne zamijeni trenera koji pobjeđuje.

Treba napomenuti da je lani u kontejnerskom sektoru 56 posto prometa u dolasku u Trst ili odlasku iz njega koristilo željeznicu. Taj udio kontinuirano raste i već premašuje udio od 50 posto koji je Evropska unija postavila kao cilj evropskog željezničkog teretnog prometa za 2050 godinu (što je 50 posto). Čak i u sektoru takozvanih pomorskih autocesta (naime trajekata koji zamjenjuju cestovni promet), unatoč smanjenju prometa, željeznica stječe značajan udio: lani je vlakovima prebačeno 29 posto svih kamiona natovarenih ili istovarenih u Trstu (uglavnom na trajektnim prugama do Turske).

Gledano po tipovima tereta, tekući rasuti teret porastao je za 0,3 posto (na 43 milijuna tona), kruti rasuti teret za 3 posto (ali na 1,7 milijuna tona). Mješoviti teret se smanjio za 5 posto, uglavnom zato što što su ro-ro brodovi smanjili svoj promet sa 299.000 prevezenih jedinica u 2018 na 228.000 u 2019. Taj rezultat uzrokovao je blagi ukupnog prometa luke sa 62.600.000 tona na 62.000.000.

Protekle dvije godine su period konsolidacije rasta tršćanske luke koja je prethodne četiri godine bilježila rapidan i, u neku ruku, neočekivan skok u svom rastu.

- Restorani krcati Nijemcima, Austrijancima, Kanađanima, Amerikancima. Luka se snažno oporavlja, gradonačelnik zatrpan prijedlozima investicija u zvečećoj valuti. Nadalje, Rusi s aktovkama punima dolara i kavijara, Madžari spremni na sve da bi imali izlaz na more, megakruzeri u potrazi za terminalom koji bi bio alternativa Mlecima - sažeo je u pregnantnoj analizi za L'Espresso vodeći tršćanski novinar i pisac Paolo Rumiz, prevođen i u Hrvatskoj.

Preokret je buknuo sto godina po završetku prvoga svjetskog rata. U Versaillesu je Trst (dragovoljno habsburški od 1382) odsječen od austrijskoga i pripadajućega srednjoevropskog zaleđa, kojemu je bio glavna trgovinska luka (ne i ratna: to je breme pripadalo Veneziji, pa Puli, u Trstu je C. i Kr. Ratna mornarica prisvojila samo Arsenal). Nacionalistička (danas bismo rekli: suverenistička) otimanja nakon drugoga svjetskog rata uništila su, možda utopijsku, ideju o Slobodnom Teritoriju Trsta kao zajedničkoj slobodnoj trgovinskoj zoni i multietničkoj zajednici (pa je „Zona B“ etnički „očišćena“, što zaslužuje drugu priču), a sam Trst se našao u periferijskom zakutku, sveden u nekom trenutku na emporij za kupovinu i šverc jeftine trećerazredne potrošne robe i rezervnih dijelova u Jugoslaviju.

Nasuprot tome, Trst je sada glavni konkurent za završnu točku novoga „Svilenog puta“, robno-financijskog koridora kojim Xijeva Kina nastoji strateški povezati s Evropom svoju ekonomiju, sad gotovo najjaču na svijetu.

Sadašnja renesansa Trsta nije pala s nebesa. Već nekoliko godina Trst je po standardu drugi grad u Italiji, sustižući polako Milano. Njen je korijen u samoj želji Tršćana da grad ponovo pozicioniraju na evropskoj i svjetskoj karti, makar i na ahistorijski način (prva lokalna politička grupacija koja je otela neki talijanski oblasni centar nacionalnim strankama bila je upravo Lista za Trst 1978., koja se pod masonskom dominacijom Manlija Ceccovinija suprotstavila integrativnim idejama usađenima u Osimske sporazume).

Jedna od baza je režim slobodne luke, započet još pod Karlom VI te ponovo zajamčen pariškim Mirovnim ugovorom 1947., kojim su ustanovljena načela slobode pristupa i prometa, te carinske eksteritorijalnosti. Zahvaljujući i tome, Lučka vlast je 2014. ustanovila i predočila da tršćanska luka ima 73 posto više pogodnosti za promet nego druge luke. Pogodnija je i od Hamburga – i taj Kairosov čuperak ne kani ponovo ispustiti.

Pomorci i špediteri su to znali i ranije. Trst je, rekosmo, talijanska luka s najvećim teretnim prometom, daleko ispred Genove. Putnički promet je udvostručen između 2010. i 2013. Spomenimo samo energente: kroz tršćansku luku prolazi i odlazi uglavnom naftovodom Trst-Ingolstadt po 40 posto nafte koju uvozi Njemačka, odnosno Češka, te svih 100 posto naftnog uvoza Austrije. Trst je i dalje glavna luka za kavu, odnosno za lake kovine. Dodajmo da su postjugoslavenski ratovi preusmjerili važan dio kamionskog prometa s autocesta preko Ljubljane, Beograda i Niša na trajektne kamionske pruge iz Trsta za Drač, Patras, Istanbul itd.

Prije pet godina usvojen je regulacijski plan koji je predvidio udvostručenje kapaciteta ionako velikoga VII gata s kontejnerskim terminalom, te izgradnju VIII gata, također pretežno za kontejnere, s gazom do 18 metara, a uz to novi terminal ro-ro za kamionske trajekte. Za putnički promet je Bersaljerski gat preuređen za kruzere do 11 metara gaza. To će biti sve češća alternativna luka za kruzere u mjeri u kojoj će biti protjerani iz Mletačke lagune.

Za sam grad je ključno važan aspekt, odlučen 2015. a realiziran 2018.: prepuštanje oko 80 posto stare gradske luke samome gradu, pretežno u turističke i kulturalne svrhe. Ta dugačka riva, desetljećima praktički pusta s morske strane a okružena dragocjenim i reprezentativnim urbanističkim tkivom fantastičan je resurs. „To je najveća poslovna prigoda bilo u kojoj od luka Evropske unije“, ocjenjuje Rumiz.

Trst, pazeći na svoju luku, uspijeva napokon vrednovati svoj geografski položaj, očito uspješnije od Kopra (neuspjeh u njegovu pružnom povezivanju, na bagatelno kratkoj trasi, bio je preklani povod padu Cerarove vlade) i Rijeke (koja je i dalje bliža npr. i Madžarskoj i Slovačkoj i Srbiji, ali Hrvatska ne mari razriješiti željezničko usko grlo do Karlovca).

Protagonista te renesanse, Zena D'Agostina smo onomad ulovili u trenutku kada se iz Rima vraćao u Trst da bi odmah odletio za Dubai. Naglašava da je u Italiji Lučka vlast ona koja daje koncesije i ostaje odvojena od komercijalnih operatera koji te koncesije uživaju – što joj daje mogućnost da luku promišlja strateški, a ne u optici trenutnog profita. Tada je, po rotaciji, bio i predsjednik Udruge sjevernojadranskih luka (NAPA) koja koordinira još Ravennu, Veneziju, Kopar i Rijeku. Koordinacija ne dokida međusobnu konkurenciju, ali omogućuje sinergiju – sažimamo D'Agostinove riječi.

On je uvjeren da se tih pet luka mogu uspješno nadmetati s lukama na sjeveru Evrope. Statistika kaže da je u manje od deset godina njihov ukupan promet porastao za 35 posto, a od toga kontejnerski čak za 85 posto.

- Važna nam je suradnja s Evropskom unijom - kaže nam D'Agostino. Bruxelles je Udruzi prethodnih godina dodijelio 164 milijuna eura za infrastrukture i projekte. Svih pet luka podjednako koriste informatički sustav kojim raspolaže NAPA i na koji nas je D'Agostino posebno upozorio.

Rumiz D'Agostina naziva, tek napola u šali, „drugim tršćanskim gradonačelnikom“. Taj pisac i profinjeni intelektualac, dubinski poznavatelj prošlosti i sadašnjosti kako Mediterana tako i kopna oko njega, naglašava da je ključan faktor renesanse Trsta u sinergiji koju su ostvarili predstavnici različitih političkih opcija jer se, u toj prilici, nisu držali interesa svoje političke butige, nego grada i njegove luke: ističe oba gradonačelnika iz suprotnih tabora, te osobito dosadašnju predsjednicu oblasti Deboru Serrachiani, koja očito u Trstu ostavlja bolji rezultat i dojam nego ga je u Rimu imala kao zamjenica Mattea Renzija u Demokratskoj stranci. Rumiz nam citira Dipiazzu koji kaže da u 20 godina nije imao na čelu oblasti nikoga tko se toliko starao za Trst koliko Serrachiani (usput: rođena Rimljanka, od sredine devedesetih odvjetnica u Udineu, a Furlanija obično smatra da je Trst zapostavlja).

Rumiz vidi i mogućnosti i opasnosti. Nagli dotok kapitala i projekata zahtijeva, kaže nam on, da se otvore četvore oči kako se ne bi ubacio mafijaški novac i interes. Već prije se pitao hoće li Trst biti kadar iskoristiti prigodu a ne dati se zgaziti. Podsjeća da Kina nije Habsburški imperij, da je kolonizirala luku u Pireju angažirajući radnu snagu za mizerne plaće, što u Trstu ne bi bilo dopustivo. Podsjeća da Rusija nastupa bez prevelikih skrupula, što se vidi u Velikoj Britaniji. Navodi kako se interes Sjedinjenih Država Amerike razabire i iz angažmana Roberta Kaplana, bivšeg savjetnika Bijele kuće. Iz Austrije i drugih srednjoevropskih zemalja hrle brokeri i posrednici, ne pitajući pošto su prostori i stanovi koje kupuju.

U razgovoru za Jutarnji list Rumiz je procijenio da će Trstu biti teško ovladati promjenama bez udjela ideja, ponajprije urbanističkih i arhitektonskih, iz Evropske unije. „Trst sam za to naprosto nema instrumenata“, kazao je – i time nehotično upro prstom u otvorene rane inih metropola koje su, u težnji da se ukrase i istaknu, upadale u ponor provincijalnog kiča.

- Odlučiš li se za kratkoročne odabire stječeš jaje danas ali gubiš koku sutra - citira staru izreku. A podjednako se boji provincijalnog pritiska za isključiv odabir lokalnih snaga kao projektanata i, osobito, konstruktora: „Rizik je da bismo, braneći pravo na dobit domaćih, mogli biti izloženi poplavi ružnoga.“ Za usporedbu podsjeća na Hamburg i Bilbao koji su, iako pomno pazeći na svoj identitet, svoje prostore otvorili međunarodnim natječajima i tako osigurali sebi najbolje što se u tom trenutku kuhalo na međunarodnoj arhitektonsko-urbanističkoj pozornici.

Tagovi/Tags: