KOMENTAR: Pirova pobjeda Borisa Johnsona

Autor:

  • Tea Trubić

23.07.2019.

Boris Johnson, a leadership candidate for Britain's Conservative Party, holds a beer at Wetherspoons Metropolitan Bar in London, Britain, July 10, 2019. REUTERS/Henry Nicholls/pool
Henry Nicholls / REUTERS

Današnje slavlje bit će kratkoga vijeka, jer će samo nekoliko trenutaka nakon proglašenja Boris Johnson (na slici) spoznati da u ruke nije dobio ključeve Downing streeta, već najobičniji vrući krumpir

Iako rezultat unutarstranačkih izbora britanske Konzervativne stranke gotovo nikoga nije iznenadio, većina ljudi i dalje ne može vjerovati da u Downing streetu 10, fotelji u kojoj su nekoć sjedili Winston Churchill i Margaret Thatcher od sutra sjedi Boris Johnson.

Novi premijer Ujedinjene Kraljevine preuzet će kormilo u povijesnom trenutku te države; i to točno 100 dana od Noći vještica, novog datuma predviđenog za Brexit.

Gledajući Borisa Johnsona na čelu britanske vlade, mora se primijetiti određena sličnost između njega i Donalda Trumpa. Ekscentričnost, nedostatak diplomatičnosti i političke korektnosti, gestikulacija i beskompromisno zastupanje kontroverznih stavova, samo su neke od osobina koje državnici dijele.

Bivši ministar vanjskih poslova, koji je prije godinu dana podnio ostavku zbog ustupaka koje je njegova prethodnica dala Bruxellesu, još je tada najavio da se 'dobar sporazum može dogovoriti bez ikakvih ustupaka Europskoj uniji'. U tom je kontekstu upotrijebio i jednu metaforu koja će se sigurno ponavljati tijekom njegova mandata. Johnson je, naime, izjavio da 'ne vidi problem u tome da sačuvate tortu, a da je istovremeno i jedete'. Tada je novi premijer dao do znanja da obnašanje premijerske funkcije smatra jednostavnim zadatkom koji ne treba nužno podrazumijevati rađenje kompromisa ili donošenje teških odluka, kao ni kompromitiranje bilateralnih odnosa s ostalim saveznicima.

Pirova pobjeda

Theresa May još nije niti obrisala suze nakon što je pred očima cijeloga svijeta i formalno podjela ostavku, kada je Boris Johnson već počeo pakirati svoje kovčege za Downing street, uzbuđeno čekajući trenutak da ga se proglasi 77. premijerom Ujedinjene Kraljevine. No, današnje slavlje bit će kratkoga vijeka, jer će samo nekoliko trenutaka nakon proglašenja Johnson spoznati da u ruke nije dobio ključeve Downing streeta, već najobičniji vrući krumpir.

Istovremeno, u Donjem domu britanskog parlamenta i u vladi njegove prethodnice, istoga se trenutka počela formirati jaka antiborisovska koalicija, a tome u prilog govori i najava šest ministara da će podnijeti ostavku ako Johnson sjedne u Mayinu fotelju.

Prvi, ali ne i najvažniji zadatak novoga premijera bit će kadrovski riješiti 'rupe' koje će nastati odlaskom ministara ključnih resora; Phillipa Hammonda (financije), Davida Guakea (pravosuđe), Roryja Stewarta (međunarodni razvoj), Jeremyja Hunta (vanjski poslovi), Greg Clark (poduzetništvo) i drugih koji prijete odlaskom iz vlade. Neće biti teško pronaći ambiciozne ljude iz redova tvrdolinijaša koji će te fotelje popuniti, već će najveći izazov novome premijeru biti dobiti povjerenje u Donjem domu britanskog parlamenta. Antiborisovska koalicija ideološki je vrlo šarolika. U redovima 'skeptika', osim umjerenih torijevaca, nalaze se i laburisti, liberali, zeleni, Škoti, Velšani i Irci. Prema trenutno dostupnim informacijama, Johnson bi mogao imati većinu od 1 zastupnika, čime bi stabilnost njegove vlade u jeku Brexita i tenzija s Iranom mogla biti na nevjerojatno klimavim nogama.

Kad i ako Johnson dobije povjerenje svojih kolega u parlamentu, morat će se u što skorijem roku (možda već sljedeći tjedan) početi baviti ključnim vanjskopolitičkim i gospodarskim izazovima koji su trenutno Ujedinjenoj Kraljevini 'omča oko vrata'; Brexit i Iran. Dodatan uteg tom izazovu u svakom slučaju predstavlja i činjenica da bi aktualni ministar vanjskih poslova, Johnsonov protukandidat Jeremy Hunt, mogao podnijeti ostavku. Tako bi novi premijer ostao bez ključnog kadrovskog rješenja dok mu Teheran naoružavajući se uranijem plijeni tanker i članove posade u Perzijskom zaljevu. Hunt, koji je bio spreman na kompromisna rješenja i bezuvjetnu suradnju s europskim državama u pronalasku mirovnih garancija, odlazi. Na njegovo mjesto će vjerojatno doći netko iz redova nerealnih 'principijalista' koji će doliti ulje na vatru nestabilnosti u Hormuškom tjesnacu.

To će se istovremeno događati s pokušajem Borisa Johnsona da u 3 mjeseca ispregovara bolje uvjete Sporazuma o Brexitu od onih koje je tri godine dogovarala njegova prethodnica, i to unatoč činjenici da su države EU27 u nekoliko prilika naglasile da ponovno otvaranje poglavlja nije opcija. Novi premijer je u nekoliko prilika najavio da je u potpunosti spreman 31. listopada izaći iz Unije i bez dogovora, objasnivši da 'to ne mora nužno značiti katastrofu ako se pravovremeno pripreme na posljedice'.

Analitičari koji se drže za nadu kao slamku spasa pišu da je javnost bila skeptična i kada je na čelo Kraljevine došao Winston Churchill.

- Brexit je, zapravo, možda samo Dunkirk – pišu neki, navodeći da su Britanci najujedinjeniji u trenucima dramatičnih povijesnih kriza.

No, ono što ti analitičari zaboravljaju uzeti u obzir je činjenica da je Dunkirk bio djelo vanjskih neprijateljskih sila, dok je Brexit odluka domaće političke elite. Ako dođe do nestašice hrane, lijekova i pitke vode, što i same britanske vlasti očekuju u slučaju Brexita bez sporazuma, nije izgledno da će se narod pun razumijevanja prilagoditi situaciji, već će pod svaku cijenu tražiti krivca koji je u 21. stoljeću doveo do toga da su medicinske potrepštine u petoj ekonomiji svijeta luksuz.

Možda i postoji, doduše, vrlo mršava šansa da će povijest Borisa Johnsona pamtiti kao junaka svoga vremena. No, po svemu sudeći, Johnson će u ropotarnicu britanske politike otići kao loš gradonačelnik, loš ministar vanjskih poslova i loš premijer.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version