Nikad razjedinjeniji Španjolci u parlament će prvi put od 1975. godine uvesti radikalne desničare

Autor:

  • Tea Trubić

26.04.2019.

FILE PHOTO: Candidates for Spanish general elections People's Party (PP) Pablo Casado, Spanish Prime Minister and Socialist Workers' Party (PSOE) Pedro Sanchez, Ciudadanos' Albert Rivera and Unidas Podemos' Pablo Iglesias attend a televised debate ahead of general elections in Pozuelo de Alarcon, outside Madrid, Spain, April 22, 2019. TVE via REUTERS/File Photo
TVE via REUTERS / REUTERS

Čelnici vodećih stranaka: Pablo Casado PP (gore lijevo), španjolski premijer Pedro Sanchez PSOE, Albert Rivera Ciudadanos i Pablo Iglesias Unidas-Podemos

Španjolci u nedjelju izlaze na birališta kako bi treći put u posljednje četiri godine odabrali zastupnike za nacionalni parlament.

Sve relevantne izborne ankete predviđaju da će socijaldemokratska stranka PSOE (S&D), na čijem čelu je aktualni premijer Pedro Sánchez, osvojiti relativnu većinu glasova, ali da neće imati dovoljno mandata da samostalno formiraju vladu. Trenutno, najizgledniji scenarij je da će Sánchez podršku tražiti među zastupnicima koalicije Unidas-Podemos, u kojoj se nalaze španjolski socijalisti i protusistemska stranka Pabla Iglesiasa, te manjinskih stranaka poput baskijskih nacionalista i katalonskih separatista.

No, takav scenarij moguć je samo pod uvjetom da Narodna stranka (PP, EPP), liberalni Ciudadanosi (ALDE) i radikali iz stranke Vox neće imati dovoljno mandata da zajedno formiraju vladu. Riječ je o formuli koalicije koja za sad uspješno funkcionira u pokrajinskoj vladi Andaluzije, na samome jugu Španjolske.

Fragmentacija

Španjolskom su do prosinca 2015. godine samostalno vladale dvije najveće stranke; demokršćanska Narodna stranka (PP) te socijaldemokratska PSOE. Međutim, tog prosinca na političku scenu iberske kraljevine u velikom su stilu ušle dvije nove stranke koje su u potpunosti, i k tome nepovratno promijenile lice španjolske politike; liberalna stranka Ciudadanos (ALDE) te protusistemska stranka Podemos. Zbog novih okolnosti nije bilo moguće oformiti parlamentarnu većinu, pa su u lipnju 2016. godine bili raspisani još jedni izbori, kojima je u premijersku fotelju sjeo Mariano Rajoy, a u njoj je ostao do lipnja 2018. godine, kada ga je zbog ozbiljnih optužbi za korupciju glasanjem o nepovjerenju vladi uspješno svrgnuo čelnik oporbe Pedro Sánchez.

Tijekom kratkog mandata, manjinska vlada socijaldemokrata susrela se s brojnim izazovima, ali i kritikama. Građani su bili posebno ogorčeni zbog nedovoljno čvrstog odgovora na katalonske separatiste, koji se u potpunosti razlikovao od stava prijašnje vlade u kojoj se premijer Rajoy čvrstom rukom suprotstavio Barceloni. Sánchezu je u veljači bio odbijen prijedlog proračuna, zbog čega mu je pala vlada i bio je prisiljen organizirati prijevremene izbore ovoga proljeća.

Desnije lice pučana

Rajoy je bio prvi španjolski premijer koji je tijekom svog mandata svjedočio u sudskom procesu zbog optužbi za korupciju, zbog čega su mu zastupnici lijevoga bloka (uz iznimku liberala), odbili dati povjerenje, čime je pala vlada. Španjolski narodnjaci bili su prisiljeni u što skorijem roku rebrendirati stranku i ponovno se boriti za povjerenje birača; na čelo stranke došao je Pablo Casado, mlado lice konzervativnije struje. U svom pozdravnom govoru nakon unutarstranačkih izbora Narodne stranke, Casado je kolege pozvao da vrate vrijednosti 'života' i 'obitelji', a pitanje pobačaja i eutanazije stavio je u samo središte svog političkog programa.

Podemos, stranka izgrađena na frustraciji španjolskog društva, posljednjih se mjeseci suočila s ozbiljnim unutarstranačkim sukobima zbog koje im neprestano pada rejting. Pablo Iglesias, čelnik stranke, odlučio je zaustaviti negativan trend ušavši u predizbornu koaliciju s Ujedinjenom ljevicom, zbog čega je i promijenio ime u Unidas-Podemos. No, prema rezultatima anketa, niti taj pokušaj nije bio dovoljan da vrati povjerenje donedavnih simpatizera stranke.

Sreća je okrenula leđa španjolskim liberalima. Do glasanja o povjerenju vladi Mariana Rajoya rejting im je neprestano rastao, ali stranka je skupo platila činjenicu da je u tom trenutku Rajoyu dala podršku, unatoč tome da ga se kao aktualnog premijera optužilo za korupciju. Također, posljednjih je mjeseci stranka, inače članica grupacije ALDE u Europskom parlamentu, svoju politiku približila desnome spektru. To se najbolje vidi u Andaluziji, u kojoj su liberali ušli u koaliciju s radikalno desnom strankom ksenofobnog programa Vox, koju podržava Marine Le Pen.

Upravo je njima posvećena najveća pozornost tijekom parlamentarnih izbora, zato što će, po svemu sudeći, u španjolski parlament prvi put od smrti diktatora Francisca Franca 1975. godine ući radikalno desna stranka, što govori u prilog činjenici da se Iberskim poluotokom polako, ali sigurno, šire stari duhovi.

Odlučni da su neodlučni

No, prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, samo 8,9 posto Španjolaca migraciju smatra glavnim problemom države, unatoč tome što je njihova zemlja ovoga ljeta postala jednom od vodećih ruta migrantskog vala na Mediteranu. Čak 61,8 posto ispitanika navelo je nezaposlenost kao najveći problem, a njih 33,3 posto smatra da je to korupcija.

Svi ovi statistički podaci mogli bi u konačnici biti u potpunosti besmisleni, zato što čak 40 posto biračkog tijela još uvijek, samo 2 dana prije izbora, nije odlučilo za koga će glasati. Brojka je to koja u potpunosti potkrepljuje tezu da španjolska politička scena gotovo nikad nije bila nestabilnija.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version