PIŠE INOSLAV BEŠKER: I van der Leyen razlog za razdore u talijanskoj vladajućoj većini

Autor:

17.07.2019.

08-07-2019 Roma Politica
202mo Anniversario della fondazione della Polizia Penitenziaria
Nella foto Luigi Di Maio, Matteo Salvini
08-07-2019 Rome (Italy)
202th Anniversary of the Penitentiary Police
In the pic Luigi Di Maio, Matteo Salvini, Image: 455703118, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, LaPresse
Profimedia, LaPresse

Salvini je za razliku od svojih koalicijskih partnera odbio dati povjerenje Ursuli von der Leyen; njegova se stranka pridružila desnim suverenistima kojima pripada ideološki i taktički

Izbor Ursule van der Leyen za predsjednicu Evropskog povjerenstva u Italiji je funkcionirao kao još jedna hrid na kojoj se rascijepila vladajuća većina.

Liga pod vodstvom Mattea Salvinija glasala je protiv povjerenja novoj predsjednici. Pridružila se suverenističkom bloku, kojemu pripada i ideološki i taktički. Nisu potvrđene glasine da je presudilo nećkanje van der Leyen da jamči kako će sljedeći talijanski evropski povjerenik biti iz redova Lige. Talijanima je, kako je prije nekoliko dana rekao premijer Giuseppe Conte, namijenjen resor konkurencije, isti na kojemu je svoj evropski ugled svojedobno sazdao Mario Monti.

Uostalom, van der Leyen je izrijekom izrazila olakšanje što za nju nisu glasali suverenisti. U tom pogledu nema spram njih ni moralnih obaveza.

Posve je drukčija stvar s Liginim partnerima iz PoKreta 5 zvjezdica. Oni raspolažu sa 17 mandata u Evropskom parlamentu. Budući da je van der Leyen izabrana s 9 glasova viška, i Zvjezdice mogu reći – pa i kažu – da je izabrana zahvaljujući njima, da su presudili, da će u ovom sastav Evroparlamenta baš ti talijanski populisti (na silaznoj putanji popularnosti) biti „jezičac na vagi“. Na taj su način, u neku ruku, gurnuli nogu u vrata koja im se stoga ne mogu niti smiju zatvoriti pred nosom, barem dok se ne izglasaju evropovjerenici.

Matteo Salvini je, osim toga, natjeran u defenzivu otkrićima o pregovorima o ruskom financiranju predizborne kampanje njegove stranke.

Mora se kretati oprezno kao po jajima da ne učvrsti dojam da je on trojanski konj Vladimira Putina u Evropskoj uniji i, još gore, u Sjevernoatlantskom paktu.

Nije posrijedi samo posao s ruskom naftom od koje bi posrednička tvrtka, stvorena u tu svrhu, za račun Lige uzela ujam od 4 posto, ukupno lijepih 5 milijuna dolara. Tim više što taj posao, kako se čini, nikada nije bo realiziran.

Posrijedi je sva pregršt veza koje su neporecive i osvjetljuju Salvinija i njegovu stranku kao, u najmanju ruku, agente provokatore za ruski račun.

Godinu dana prije nedavnih izbora za Evropski parlament Liga je potpisala petogodišnji ugovor o partnerstvu i suradnji sa strankom Jedinstvena Rusija koja je izborna baza Vladimira Putina.

Lorenzo Fontana, novoimenovani ministar za odnose s Evropskom unijom, više puta je jasno i otvoreno doveo u pitanje opstanak Italije u Sjevernoatlantskom paktu, jer je taj pakt antiruski i utoliko, po Fontaninu sudu, narušava talijanske interese. Embargo protiv Rusije nazvao je pogubnim, „budući da talijanske poduzetnike zapada milijardu eura godišnje“.

Višeput je rekao, i u intervjuima, da je u Bruxellesu, gdje je dijelio nastambu sa Salvinijem, s njime finalizirao „bitku protiv globalizacije i američke hegemonije“.

To nije Salvinijev zaokret. Još je Umberto Bossi, osnivač njegove stranke koja se tada zvala Sjeverna liga za neovisnu Padaniju, demonstrirao 1999 pred NATO-vom bazom u Avianu prosvjedujući što odande uzlijeću avioni u obranu Kosova. Bossi je osobno otputovao u Beograd pružiti podršku tadašnjemu srpskom „voždu“ Slobodanu Miloševiću. Gosti Lige bili su srpski ultranacionalistički pisci Limonov (koji se hvalio da je sa srpski položaja oko opkoljenog Sarajeva snajperom gađao civile pod opsadom) i Dugin.

Liga je glasala za odobrenje ruskog prisvajanja Krima, te je podržavala proruske paramilitarne postrojbe u ukrajinskome Donbasu.

Prema tome, savezništvo Lige i Rusije dugog je datuma i postojano u vremenu. I to je – barem zasad – hendikep te stranke u Bruxellesu i Strasbourgu, te na zapadnoj polovini svjetske šahovnice.