PIŠE INOSLAV BEŠKER Ravnatelji bi zbog poplave smeća zatvorili sve rimske škole

Autor:

03.10.2019.

Rome's newly elected mayor Virginia Raggi, of 5-Star Movement, walks during a ceremony at the Vittoriano's monument downtown Rome, Italy June 23, 2016. REUTERS/Remo Casilli - RTX2HS31
Remo Casilli / REUTERS

Gradonačelnica Rima Virginia Raggi (PoKret 5 Zvijezda) jedna je od najkontroverznijih političarki u Italiji

Ravnatelji rimskih škola zahtijevaju da se razmisli o zatvaranju svih obrazovnih ustanova u Rimu, u strahu od zaraza od nagomilanog smeća.

Taj zahtjev, iznesen u srijedu popodne, još nije na dnevnom redu, ali Rim je zaista opet zatrpan smećem, gore nego ikada u posljednjih nekoliko desetljeća. „Rješenje treba naći smjesta, jer prijeti zdravstvena opasnost“, alarmantno je u srijedu prijepodne obznanila Liječnička komora Grada i Kotara Rima. Antonio Magi i Pierluigi Bartoletti, predsjednik odnosno potpredsjednik Liječničke komore, zahtijevaju da se smjesta spriječi „gomilanje smeća u svakoj ulici, pored škola, bolnica i javnih mjesta“.

„Smjesta“ je u Rimu olaka riječ, budući da ta kriza traje godinama. Nad Rimom je još 2016 "prelomio štap" i vatikanski dnevnik Osservatore Romano, objavivši da je talijanski glavni grad "u stanju zapuštenosti". Prekjučer je rimska gradonačelnica Virginia Raggi (PoKret 5 zvjezdica) imenovala čak sedmoga za redom ravnatelja gradske čistoće AMA u samo tri godine.

„Igramo se zapaljene žigice: predajemo je jedni drugima da ne bi dogorjela do nokata u našoj ruci“, rekla je članica uprave koja je podnijela ostavku posljednjeg dana rujna. A to je imala biti uprava nad upravama: sama je Raggi pomno i minuciozno pretresala kandidate od veljače do svibnja. „[Raggi nam] je rekla da ćemo probleme rješavati zajedno, a posljednjih tjedana nam se više nije javljala ni na telefon“, prenose rimski novinari jadanja sada već pretposljednje uprave.

Dijagnoza problema je poznata već godinama: sva dostupna odlagališta su napunjena posljednjih godina, pa ponovo otvarana na nekoliko mjeseci, dok nisu prevršena. Ostalo je samo jedno, Rocca di Cenci, koje je i samo zapravo puno, a kapacitet mu je premalen za područje u kojemu smeće stvara više ljudi i više industrije nego ih je, na primjer, u svoj Hrvatskoj. Da netko Hrvatsku (ili Finsku, ili Dansku, od kojih svaka ima nešto manju populaciju nego rimsko „metropolitansko područje“) „spoji“ na jedno jedino odlagalište, pritom prekapacitirano, i njima bi smeće „eksplodiralo“, možda i doslovno, od metana.

Uskočile su okolne oblasti, koje preuzimaju i odlažu dio rimskog smeća, naplaćujući tu uslugu pretjerano skupo, ali ni tim troškom problem nije riješen, čak više ni privremeno. Abruzzo je ugovorio preuzimanje 4000 tona otpada mjesečno, a Marche razmatraju isplativost svoga eventualnog angažmana.

Svako takvo rješenje je palijativno, privremeno, i može biti prekinuto bilo u kojem trenu, kao što je iznebuha bio prekinut još skuplji odvoz rimskog otpada u sjeverne talijanske oblasti, svojedobno i u Bavarsku.

Problem nipošto nije nov. Uočen je, i te kako, još dok je gradonačelnik bio neofašist Gianni Alemanno, na čelu koalicije desnog centra. Još ranije je odbačen svaki generalni projekt.

Branitelji okoliša digli su povik do nebesa kada se raspravljalo o uvođenju „termovalorizatora“, zapravo spalionica koje istodobno kroz taj proces proizvode toplinsku odnosno električnu energiju, pa se na taj način uklanjanje smeća samofinancira u potpunosti ili u znatnoj mjeri. Uzalud je bio iznošen primjer Monte Carla, gdje je takva spalionica u običnome gradskome stambenom bloku (teritorij Kneževine Monako toliko je skučen a napučen da praktički ni nema alternativnih lokacija). Ondje niti se njuši, niti se opaža bilo po dimu, bilo po promjenama u sastavu atmosfere da je to lokacija uništavanja smeća – kažu. „Da, ali o tome se ondje brinu Monegaski a ne Rimljani“, umjesno su odgunđali proroci nehaja i štete.

Rimljani su pokazali da nisu kadri niti upola realizirati obaveze o diferenciranom odlaganju, ali je činjenica da nemaju pri ruci ni dovoljan broj namjenskih kontejnera.

Ali ako se postojeći kontejneri ne prazne redovito, građani ne zadržavaju smeće u stanu, nego ga bacaju pored kontejnera, a specijalizirani kamioni to nisu kadri pokupiti, nego dapače vrate ispražnjen kontejner na smeće koje se skotrljalo dok su ga dizali. Tek dan-dva kasnije stižu manualni smetlari, koji prikupe što je oko kontejnera – i to ubace u kontejner, koji je tako smjesta pun pa građani opet nemaju kamo sa svojim smećem. A ono ispod kontejnera gnjije i smrdi.

Priskaču „upomoć“ oportunisti: štakori (kojih je ionako 4-8 puta više nego ljudi) i koje su se dodatno namnožile na tom obilju smeća, pa sve smjelije opet prodiru u zgrade, onda galebi i golubi, svrake i gavrani, sve izbirljiviji i prpošniji veprovi (ponegdje građani „usvajaju“ obitelji s prugastim mladima, ljupki su im, pa ih kasno uvečer hrane kad uredno stignu na koštu), lisica odavno ne fali. AMA je blagodat za urbanu divlju faunu, koje se liječnici dodatno boje.

Iza higijenskog problema – koji glavni grad članice G7 čini gorim od nekih afričkih ili južnoameričkih favela – čvrsto se ustobočio politički problem: ni jedna od zadnjih triju administracija (desni centar, lijevi centar, PoKret 5 zvjezdica) nije bila kadra ne riješiti, nego barem zaustaviti nazadovanje dva osnovna gradska servisa, naime čistoću i javni promet. Dapače, stanje se pogoršava iz mjeseca u mjesec, nadomak katastrofi.