Piše Inoslav Bešker 'Što Conte mora a što ne može' Analiza nove talijanske vlade

Autor:

04.09.2019.

Italian Prime Minister Giuseppe Conte waves as he leaves the Senate in Rome, Italy September 4, 2019. REUTERS/Remo Casilli
Remo Casilli / REUTERS

Giuseppe Conte je dobio novi mandat, ali nema previše zadovoljstva na njegovom licu

Nova talijanska vlada imenovana je uz pljesak i prije predstave: netom je postalo očito da je neminovna poskočila je burza, smanjila se kamata na državne obveznice, a hvale je svi vodeći svjetski listovi osim Wall Street Journala (čvrsto na strani suverenista). Pariški Le Monde to ovako sažima: „Izbjegava hitne izbore i Ligin trijumf. To je jamačno dobra vijest, pogotovo za Evropsku uniju.“

Da se stvari mijenjaju naslutilo se već kad su evrozastupnici PoKreta 5 zvjezdica u Strassbourgu presudno glasali u korist Ursule von der Leyen. Lani su ti talijanski populisti koketirali s izlaskom iz eura, ušli su u vladu sa žestokim suverenistima, a sada su „preletjeli“ na evropeističku stranu (ali, očito, jesu transformisti, tko bi se kladio za što će se zauzimati sutra?).

Za Le Monde nova koalicija je „savez šarana i kunića“, brak iz interesa. A koji politički brak to nije?

Činjenica je da je PoKret 5 zvjezdica oteo glasače ponajprije strankama na lijevom centru i ljevici jer im se dio težnji podudara: socijalna i ina pravda, pomoć ugroženima, protivljenje eksploataciji… Ali vlade ne padaju na tome, katkad ni na ključnim ekonomskim pitanjima, nego na dojmu, koji ni ne mora biti utemeljen u statističkoj i ostaloj materijalnoj istini.

Dva su područja odredila uspjeh populista na lanjskim izborima, a nakon njih vrtoglav uspon Lige i pad PoKreta 5 zvjezdica: imigracija i stagnacija životnog standarda. Najviše odjeka imali su oni koji su ta dva pitanja stavili u uzročno-posljedičnu vezu, tvrdeći da Italija ekonomski ne napreduje zbog imigranata. Ali do Benjamina Franklina su i pametni vjerovali da grmljavinom nebesa komuniciraju sa smrtnicima.

Nije istina da migranti bez dozvole stižu pretežno gumenjacima i podrtinama preko mora (ali je istina da takvi najčešće i najlakše gube živote). Više od 80 posto ih ulazi na druge načine. Nije istina da oduzimaju poslove Talijanima nego rade ono što Talijani neće: brati rajčice 12 sati dnevno za 2 eura na sat, verati se po skelama bez znanja i bez kacige za 3-4 eura na sat, bez zdravstvenog i ikakvog osiguranja, ili čuvati i prati 24 sata dnevno Talijanima njihove obožavane stare mame (što rade cure iz Ukrajine i Rumunjske te umirovljenice iz Slovenije).

Među 29 točaka programa nove vlade – koji se općenito više doima kao popis želja nego kao akcioni plan kako i do kada postići ciljeve – upisana je i izrada organskog zakona o imigraciji, umjesto samih interventnih mjera za plašenje i maltretiranje imigranata. Imigranti su važni talijanskoj privredi, osobito onoj „sivoj“ kojom dominira organizirani kriminal.

Među razlozima ekonomske stagnacije valja nabrojati dva najvažnija, koja imaju manje veze s imigracijom nego Pilat s Vjerovanjem.

Jedno je enorman talijanski javni dug, koji se  srpnju vinuo do 2406 milijardi eura, kako prikazuje Mazziero Research.

https://www.finanzaonline.com/app/uploads/2019/09/1-e1567584205816.jpg

 

Taj dug država servisira s oko 70 milijardi eura kamata godišnje (dok su kamate bile više stizalo se i do 80 milijardi eura godišnje). Na primjer, od 2007 do 2016 isplaćeno je 760 milijardi kamata na javni dug u 10 godina. Ove godine, zahvaljujući mjestimično „negativnim“ kamatama platit će 62,9 milijardi umjesto planiranih 67,5 milijardi. Ali to se može i preokrenuti u sljedećoj krizi.

https://www.finanzaonline.com/app/uploads/2019/09/2-e1567584180454.jpg

 

Drugo, ekonomski i etički još gore, jest utaja poreza koja se procjenjuje na 100 milijardi eura godišnje, najviše kroz utaju poreza na dodanu vrijednost (rad „na crno“).

Da taj PDV dogodine ne poskoči na sa 22 na 25,5 posto, potrebno je „izmisliti“ 15 milijardi eura i predočiti ih Bruxellesu, ili od njega isprositi povećanje tekućega proračunskog deficita u tu svrhu, preko maastrichtske granice od 3 posto društvenoga brutoproizvoda u tekućoj godini, kao napojnicu što je blokiran suverenist Salvini.

To je najhitniji zadatak vlade, rok je već ovaj mjesec.

Zvjezdice smatraju da će velik rezultat postići smanjujući Parlament za trećinu: Zastupnički dom sa 630 na 400 zastupnika, a Senat sa 315 na 200 izabranih senatora. To jest neka ušteda, ali potpuno nesravnjiva s višestruko nužnom uštedom smanjujući utaju poreza.

Uz izmjenu Ustava o smanjivanju Parlamenta mora doći nov Izborni zakon. On je neka vrsta police osiguranja: nakon smanjenja Parlamenta neće se moći glasati bez novog zakona, dakle nema raspuštanja Parlamenta do njegova donošenja.

Conte zapravo nema ni poslovičnih 100 dana.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version