Politička nestabilnost u Španjolskoj zbog nikad neizvjesnijih izbora

Autor:

  • Jesús Lozano/EFE-EPA

24.04.2019.

Main candidates for Spanish general elections People's Party (PP) Pablo Casado, Spanish Prime Minister and Socialist Workers' Party (PSOE) Pedro Sanchez, Ciudadanos' Albert Rivera and Unidas Podemos' Pablo Iglesias pose before a televised debate ahead of general elections in Pozuelo de Alarcon, outside Madrid, Spain, April 22, 2019. REUTERS/Sergio Perez
Sergio Perez / REUTERS

Čelnik Narodne stranke Pablo Casado (lijevo), španjolski premijer Pedro Sanchez, predsjednik stranke Ciudadanos Alber Rivera i čelnik stranke Podemos Pablo Iglesias

I dok se Španjolska priprema za svoje treće parlamentarne izbore u posljednje tri godine, političkom scenom vlada neizvjesnost i nestabilnost kakve država nije vidjela posljednjih 40 godina. Po svemu sudeći, španjolski politički analitičari tvrde da ta nestabilnost neće nestati 'preko noći', nakon što se u nedjelju zatvori posljednje biračko mjesto.

Prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja, čak 30 do 40 posto građana još uvijek nije odlučilo za koga će glasati, zbog čega političke stranke neprestano svom biračkom tijelu daju nova predizborna obećanja.

- Tko god u konačnici završi na čelu vlade, presudit će nekolicina glasova – tvrdi Maria José Canel, profesor političke komunikacije na madridskom Sveučilištu Compultense.

Španjolski izborni sustav ima tendenciju sabotirati manje stranke, osobito u onim najmanjim provincijama koje parlamentu šalju samo nekolicinu mandata.

Za sada je sigurno samo nekoliko stvari. Ako je suditi prema rezultatima predizbornih anketa, očekuje se relativna pobjeda vladajuće Socijalističke stranke. Međutim, relativna većina ne garantira stabilnost buduće vlade.

Također, sigurno je da će tek-osnovana radikalno desna stranka Vox prvi put ući u španjolski parlament.

Novi saziv parlamenta bit će prilično fragmentiran, a ključ formiranja većine bit će u dobivanje podrške manjih stranaka. U tom trenutku, odlučujuću ulogu imat će i separatističke stranke poput baskijskih i katalonskih nacionalista.

- Sve je manje odanih birača, što objašnjava rast volatilnosti biračkog tijela Španjolske – izjavila je Irene Delgado, profesorica političkih znanosti na španjolskom Sveučilištu UNED.

Od dvostranačja do višestranačja

Posljednjih desetljeća političkom scenom Španjolske vladale su dvije najveće stranke; lijevim centrom gospodarila je Socijalistička stranka (PSOE, S&D), dok je desnicom vladala Narodna stranka (PP, EPP). Dvije su stranke vladale državom uz pomoć baskijskih i katalonskih etničkih manjina.

Početak kraja španjolskog dvostranačja bio je jasan nakon izbornih rezultata u prosincu 2015. godine, kada su dvije stranke 'pomele' konkurenciju i na velika vrata ušle u parlament; Podemos (lijevi populisti) te Ciudadanos (liberali). Pregovori i postizborne koalicije ispostavili su se 'nemogućom misijom', što je dovelo do novih izbora u lipnju 2016. godine.

Narodna stranka osvojila je relativnu većinu na tim izborima, ali je svejedno izgubila velik broj mandata u odnosu na saziv iz 2011. godine. Konačno, tadašnji stranački čelnik i premijer Mariano Rajoy, zahvaljujući podršci liberala iz Ciudadanosa nastavio je obnašati premijersku dužnost do 2018. godine, usprkos neumornim pokušajima opozicije da sruši njegovu vladu.

Nestabilnost je svoj vrhunac doživjela u lipnju 2018. godine, kada je lider opozicije Pedro Sánchez glasanjem o povjerenju vladi Mariana Rajoya srušio vladu Narodne stranke. Rajoy se tada suočavao s brojnim optužbama za korupciju, pa su mu leđa okrenuli koalicijski partneri. Sánchez je dobio podršku Podemosa, katalonskih separatista i baskijskih nacionalista te je preuzeo vlast.

Frakcije u kampanji, nestabilna suradnja

Dobivanje političkih bodova za ovu kampanju počelo je prije nekoliko mjeseci, kada su političari apeliranjem na niske strasti pokušavali poentirati kod svog biračkog tijela. Glavno sredstvo takvih niskih strasti postali su separatisti i neprestane tenzije koje se odvijaju na relaciji Madrid-Barcelona.

- Ovo je bila jedna od najintenzivnijih političkih kampanja, možda baš zbog nesigurnosti ishoda parlamentarnih izbora – izjavio je Canel.

U novom sazivu parlamenta će pet vodećih parlamentarnih stranaka (PP, PSOE, Podemos, Ciudadanos i Vox), biti relativno ravnomjerno zastupljeni, barem ako je suditi prema rezultatima predizbornih anketa.

- Trenutno je najsigurnije da će PSOE, vladajući socijalisti, osigurati najveći broj glasova, a time i relativnu pobjedu, dok će Vox uspjeti prijeći izborni prag i ući u parlament – dodaje Canel.

Prema rezultatima predizbornih anketa, socijalisti bi mogli osvojiti 30 posto glasova, a time i više od 100 zastupničkih mandata u Donjem domu parlamenta. Do parlamentarne većine nedostajat će im više od 76 mandata, pa će morati tražiti podršku među ostalim strankama.

Jedna od mogućnosti je da će PSOE ući u koaliciju s Podemosom, ali će im u tom scenariju najvjerojatnije trebati i podrška katalonskih separatista koji bi ih ucijenili referendumom o neovisnosti.

Jedna od vodećih neizvjesnosti odnosi se na opoziciju koju će najvjerojatnije činiti Narodna stranka. Njima se predviđa manje mandata zato što će njihove birače preuzeti desni Vox i liberalni Ciudadanos, pa se još uvijek ne može sa sigurnošću predvidjeti na koliko mandata mogu računati. Neki analitičari predviđaju da bi mogli dobiti gotovo 99 mandata, tvrdi Canel.

- Još uvijek je prerano da tvrdimo kako se Španjolskom ne može upravljati – objašnjava Delgado, dodajući da 'postoji nekoliko uspješnih formula kojima bi se mogla osigurati stabilna vlada'.

Prema njoj, stabilnu koaliciju mogla bi oformiti politička snaga racionalnih aktera.

- Pretpostavke su i dalje previše rizične. Jedino što je sigurno da ovoga puta neće biti dostatna politička snaga za formiranje potrebne parlamentarne većine – tvrdi Delgado.