Put u propast: tvrdi Brexit protiv meke irske granice

Autor:

04.01.2019.

Sinn Fein commemorate the centenary of the Irish 1918 general election by posing for a recreation of an iconic photo taken outside Government Buildings on this day 100 years ago in Dublin, Ireland December 14, 2018. REUTERS/Clodagh Kilcoyne
Clodagh Kilcoyne / REUTERS

Simpatizeri stranke Sinn Fein u Dublinu

Zagovornici nereguliranog Brexita bjesne: Ako se ponovno ne uspostavi tvrda granica čvrsta granica između Sjeverne Irske i Republike Irske, cijeli bi otok mogao postati jedna država Irska.

Irski parlament je sredinom prosinca usvojio nacrt zakona kojim se legalizira pobačaj, sedam mjeseci nakon povijesnog referenduma na kojem su se Irci izjasnili protiv njegove zabrane. Riječ je o važnom koraku u ideološkoj preobrazbi Republike Irske iz zemlje koja se smatrala “tvrđavom katoličanstva” prema modernom, otvorenom društvu koje sada prihvaća i homoseksualne brakove.

Oslobađanje okova religije

Interesantno je kako se zemlje, koje su se smatrale bastionima religije, nastoje osloboditi te karakterizacije dok se neke druge nastoje tako identificirati u novonastajućem europskom i globalnom poretku (Mađarska je pri tome najbolji primjer ovog potonjeg). I tako će se sada situacija na dva velika otoka blizu europskog kopna preokrenuti: do donošenja ovog zakona žene iz Republike Irske išle su obaviti pobačaj u Veliku Britaniju. Sada će žene iz Sjeverne Irske, koja je dio zemlje čiji je službeni naziv Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, osim u Veliku Britaniju, moći otići obaviti taj za svaku od njih izuzetno mučan čin i u Irsku. Čiji je premijer Leo Varadkar pozdravio “povijesni trenutak za irske žene”. Misleći, nedvojbeno, i na žene iz Sjeverne Irske, gdje je pobačaj restriktivan.

I ovaj kulturološki i civilizacijski pomak demonstrira nastavak razilaženja naroda podijeljenog na irskom otoku. Trenutno ne granicom, ali ni to uskoro nije isključeno. Kako bi se veze ipak u što većoj mjeri sačuvale, Vlada Republike Irske u Dublinu je uložila velik napor kako bi osigurala da se ne vrati tvrda granica koja u ovom slučaju nije samo pitanje carinske kontrole, dakle usporavanja i otežavanja trgovine, nego i dubinsko identitetsko pitanje budućnosti irske nacije. Nije slučajno u britanskom parlamentu sama ideja da bi Sjeverna Irska mogla ostati dijelom carinske unije s EU, a dakle izvan britanske kontrole, izazvalo prolom bijesa. S jedne strane jer bi tako Irska izašla pobjednicom bitke oko Brexita, a s druge jer takav razvoj događaja prijeti formiranjem jedinstvene države na irskom otoku. A to je za London neprihvatljivo.

Ulster

U takvom raz­voju događaja odlazak Škotske je sljedeći korak, a onda više nema Ujedinjenog Kraljevstva nego je to samo Engleska. Koja nije globalna sila. A to je za zagrižene Engleze – koji su zbog toga da opet budu “global empire” izazvali Brexit i spremni su i na najkatastrofalniji ekonomski scenarij samo da im europski sudovi ne budu nadređeni – nezamisliv ishod. Koji sada, upravo zbog njihove tvrdoglavosti i nerazumnosti, postaje izglednim.

Ulster, kako glasi povijesno ime većine teritorija koji pripada Sjevernoj Irskoj, nije lako, ali je konačno potpao pod englesku krunu. Proces je započet u dvanaestom stoljeću, a završio u sedamnaestom pri čemu je ključnu ulogu odigralo naseljavanje kojim su na taj prostor, dotad dominantno katolički, došli protestanti. Kad je južni dio otoka konačno nakon Drugog svjetskog rata uspio dobiti svoju državu 1922. godine, gotovo da nije bilo upitno da Ulster ostaje izvan Slobodne Države Irske. Koja će postati Republikom Irskom 1949. godine i odmah istupiti iz Commonwealtha (zajednice bivših britanskih kolonija), te postati članicom UN-a 1955. godine. Ući će u Europsku zajednicu 1973. godine, kad i Ujedinjeno Kraljevstvo, ali ne i u NATO. Sve to vrijeme Ulster će funkcionirati kao dio Krune, ali s trajnim nastojanjima katoličkog stanovništva da razvrgne veze s Londonom i formira zajedničku državu na Otoku.

Protestanti su se tome snažno opirali i za to imali čvrstu podršku ostatka Kraljevstva, posebno Engleske. Te su se napetosti opredmetile u unutarnji sukob između dviju zajednica pri čemu je vodeću ulogu igrala Irska republikanska armija (IRA) koja je željela nasilnim putem ostvariti pripojenje. Troubles (patnje, nedaće), kako se taj sukob naziva na engleskom (irski/gaelski Na Trioblóidí) odnio je više od 3500 ljudskih života.

IRA

Posebno je pogubna struktura žrtava: 52 posto su civili. Za koje su odgovorne obje strane u sukobu, kako IRA (termin kojim pokrivamo sve republikanske paramilitarne skupine) tako i britanska vojska koja je preuzela kontrolu na Sjevernom Irskom i ratovala s pobunjenicima te podnijela 32 posto žrtava, a IRA 16 posto. Troubles su bili najteži unutarnji sigurnosni problem Ujedinjenog Kraljevstva na koji London nije bio u stanju pronaći učinkovit odgovor. Vrhunac sukoba bilo je postavljanje bombe u hotelu u Brightonu u kojem je odsjela premijerka Margaret Thatcher, koja je tada, 12. listopada 1984., bila korak do smrti.

Sredinom 90-ih godina globalna se situacija iz temelja promijenila i bliski saveznici Londona su se uključili u pregovore kako bi pomogli da se pronađe izlaz iz zatvorenog kruga nasilja. Na pregovore je blagotvorno djelovao dolazak na vlast mladog laburističkog britanskog premijera Tonyja Blaira, koji je 10. travnja 1998. s irskim kolegom (konzervativcem) Bertijem Ahernom potpisao Sporazum na Veliki petak kojim su formalno završeni sukobi. Tri su ključna elementa tog dokumenta: formiranje Skupštine Sjeverne Irske koja će biti odgovorna za većinu lokalnih pitanja; institucionalni dogovor o prekograničnoj suradnji kojim je ukinuta granica između Dublina i Belfasta; trajne konzultacije britanske i irske vlade. Dublin je godinu dana poslije promijenio Ustav te iz njega izbacio poziv na teritorijalnu cjelovitost irskog otoka. No, referendum u Sjevernoj Irskoj je pokazao duboku podijeljenost oko Sporazuma: “za” je glasalo 96 posto katolika i samo 52 posto protestanata. A Demokratska unionistička stranka (DUP), koja je trenutačno u koaliciji s britanskom konzervativnom strankom, tada ga je odbacila.

Irska je tada još ekonomski nestabilna, ali uskoro dolazi do velikog obrata. Dublin pokreće niz ekonomskih mjera koje ga pretvaraju u “keltskog tigra” i postaje izuzetno propulzivno gospodarstvo koje privlači velike korporacije i postaje bitno snažnijim od Sjeverne Irske. Tu prednost je uzdrmala kriza 2008. godine koja je destabilizirala Republiku Irsku, ali ona se vrlo brzo sabrala i vratila na smjer brzog razvoja. Na ruku su joj išle dobre veze s Ujedinjenim Kraljevstvom, s kojim je izgradila sjajne trgovinske odnose. Irska je danas otvorena ekonomija (šesta po Svjetskom indeksu ekonomskih sloboda), fokusirana na moderne industrije: visokosofisticirane tehnologije i financijske usluge, a prihvatljivim je poreznim sustavom uspjela privući brojne svjetske multinacionalne tvrtke. Prošle je godine procijenjeno da je BDP po glavi stanovnika iznosio 69.000 dolara. Sjeverna Irska je sve to vrijeme zaostajala i danas je najslabije razvijena od sve četiri sastavnice Ujedinjenog Kraljevstva. Za usporedbu, BDP po glavi stanovnika iznosi 26.000 dolara.

Brexit iz irske perspektive

Glavni je problem što je gospodarstvo nereformirano, a industrija je zastarjela - riječ je o proizvodnji strojeva, tekstilu. Stanovništvo je, osim toga, snažno ovisno o poslovima u javnom sektoru. Gospodarski je rast oko jedan posto, jedva. Dok je većina Iraca zaposlena u privatnom sektoru, a rast je iznad 6 posto. Ovakav rasplet odnosa dviju entiteta na jednom otoku doveo je do interesantnog razvoja: na referendumu za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije većina je stanovnika Sjeverne Irske bila za ostanak. Prema posljednjim podacima, u Ulsteru živi nešto manje od 1,7 milijuna stanovnika: od toga 53 posto protestanata, od kojih se očekivalo da budu skloni stavu konzervativnih političara koji su zagovarali izlazak iz EU i 44 posto katolika koji su čvrsto bili za ostanak u EU jer tako čuvaju vezu s Dublinom. Za ostanak u EU glasalo je 55,8 posto stanovnika, a za izlazak 44,2. Što znači da je i najmanje 10 posto protestanata glasalo za ostanak u EU. Naime, ekonomski razvoj Irske sasvim logično je snažno vezao dva entiteta. Prošle je godine njihova trgovinska razmjena iznosila više od 3,2 milijarde eura: što je oko 10 posto BDP-a Sjeverne Irske, ali oko jedan posto BDP-a Republike Irske. Pri čemu je ova potonja vitalno važno tržište za poljoprivredne proizvode sa Sjevera, prije svega mliječne i živu stoku.

I odnosi bi se lijepo i mirno razvijali da nije došlo do Brexita. Proces izlaska iz članstva prve zemlje u povijesti EU pokazao je u kolikoj su mjeri međusobni odnosi duboko isprepleteni. I to u slučaju zemlje koja je bila snažni protivnik jače integracije, koja nije ušla ni u Schengenski sporazum niti je članica Europske monetarne unije. I uživala je rabat kod plaćanja koji joj je svojim snažnim pritiskom isposlovala “čelična lady” Margaret Thatcher. Politička elita u Londonu, ona breksitovska, bila je - i što je glavni problem i dalje jest - uvjerena da je izlazak jednostavan i da će Ujedinjeno Kraljevstvo nakon toga naprosto procvjetati. I nisu uopće računali da s druge strane pregovaračkog stola sjedi 27 zemalja članica i ogroman birokratski aparat Europske komisije i Europskog parlamenta. Brexit je, bez obzira kako završio, već dosad rezultirao s nekoliko za EU izuzetno važnih, pozitivnih posljedica. Prije svega to je spoznaja svih članica koje su razmišljale o izlasku (primjerice Nizozemska, Švedska, Italija, Češka) da je Unija najbolje moguće stanište u sadašnjem i budućem svijetu. A zatim je to svijest da je moguće zajednički djelovati i štiteći interese jedne članice zaštititi interese cijele Unije.

Pobjeda irske diplomacije

Ta je članica u ovom slučaju Irska. Ona je imala četiri prioriteta u pregovorima - zaštititi mirovni proces, posebno pitanje nepostojanja granice sa Sjevernom Irskom, sačuvati prava na putovanja dogovorena s Britanijom, minimizirati gospodarske posljedice Brexita te potvrditi svoje mjesto u “srcu Europske unije”. I sporazum koji je Europsko vijeće prihvatilo u studenom 2018. potpuno je ispunio očekivanja Dublina. Irski političari hvalili su ga kao najbolji mogući rezultat za zemlju. “Svi ključni prioriteti irske vlade odrazili su se u sporazumu o razdruživanju”, rekla je tada Etain Tannam, profesorica na Trinity koledžu u Dublinu. “Treba istaknuti potporu svih glavnih stranaka u irskom parlamentu vladinoj politici prema Brexitu od samog početka procesa izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU”, dodala je. Premijer Vardakar se suzdržao od likovanja i smireno izjavio da je to “jedan od boljih dana u politici”.

S druge strane Irskog mora u parlamentu su bjesnjeli zagovornici brzog Brexita po cijenu toga da bude i sporazumno nereguliran. Ne razmišljajući (bilo svjesno, što predstavlja ozbiljno djelovanje protiv nacionalnih interesa, bilo nesvjesno, što govori da je riječ o političarima vrlo skučenih kompetencija) o štetama koje bi to izazvalo po britansko gospodarstvo - ako ih već na zanimaju posljedice na globalnoj sceni. No, oni naprosto nisu mogli prihvatiti da “jedna Irska” nameće uvjete “britanskoj Kruni”. Jer, sporazum o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU primarno skrbi da ne dođe do uspostave tvrde granice na irskom otoku.

Korak u nepoznato

Nemali je broj onih koji smatraju da bi odvajanje tih dvaju entiteta bio poticaj novim nestabilnostima na što bi značajan utjecaj imali ekonomski problemi koji bi zadesili Sjevernu Irsku - 33 posto njezina izvoza ide na jug otoka. A na taj bi se izvoz, ako sporazum ne bude prihvaćen, primjenjivala pravila Svjetske trgovinske organizacije što bi značilo, primjerice, da bi tarife na mliječne proizvode bile oko 60 posto (sada su nula). Europska komisija je, da bi se to izbjeglo, osmislila “zaštitni mehanizam” (backstop) koji bi stupio na snagu na kraju tranzicijskog razdoblja: Ujedinjeno Kraljevstvo izlazi iz EU 29. ožujka 2019., ali ostaje dijelom trgovinskog sustava sve do kraja 2020. godine kako bi se olakšala prilagodba ekonomskim subjektima na obje strane.

Ideja vodilja bila je da se do tog razdoblja ili postigne dogovor o novom trgovinskom sporazumu EU i Ujedinjenog Kraljevstva ili da se prijelazno razdoblje produlji. Konačno bi rješenje trebalo uključivati tehnološke mogućnosti kojima bi se osigurao slobodni protok robe iz Sjeverne u Republiku Irsku i vice versa uz naknadno carinjenje. Ako ništa od toga ne uspije, sporazum predviđa “zaštitni mehanizam” kojim bi Sjeverna Irska ostala dijelom carinske unije. Što je neprihvatljivo: za Engleze i sjevernoirske unioniste jer se boje da je to korak prema federaciji na irskom otoku. Upravo su ovih dana javnosti na uvid došli dokumenti vlade Njezina Veličanstva u kojima se navodi kako je Margaret Thatcher u lipnju 1988. tadašnjem irskom premijeru Charlieju Haugheyju rekla da bi “bilo kakav korak prema ujedinjenoj Irskoj izazvao najgori građanski rat u povijesti. Koji bi se preselio na kontinent”. I taj stav i danas, kako se dade zaključiti, dijele brojni konzervativci i laburisti.

Neprihvatljivo je i za Škote jer su oni također glasali protiv Brexita, a nitko im ne nudi opciju “zaštitnog mehanizma”, dakle ostanka u bliskim trgovinskim vezama s EU. Ljuti breksitovci smatraju da će “zaštitni mehanizam” postati trajno stanje koje će dovesti do tihog, ali postupnog otklizavanja Sjeverne Irske ispod vlasti britanske Krune. Što dijelom i nije daleko od istine. I zato su spremni u Europi koja ukida granice napraviti jednu novu, tvrdu. Kako bi “pokazali” Irskoj da se s Londonom ne može šaliti. A sve preko leđa stanovnika Sjeverne Irske. Koji trenutačno nemaju svog predstavnika u pregovorima jer nakon izbora 2017. godine dvije vodeće stranke, DUP i republikanski Sinn Féin, nisu uspjele formirati Vladu. Što je dodatni izvor problema u odnosima Dublina i Belfasta, ali i Dublina i Londona.

Pripreme za 'tvrdi Brexit'

Zbog svega navedenog Irska je ubrzala pripreme za “tvrdi Brexit”, neregulirani. Pa je pokrenula novačenje tisuću carinskih službenika i veterinarskih inspektora koji će raditi u zračnim i pomorskim lukama. Dublin je planirao te službenike imati na raspolaganju tek za dvije godine (po isteku tranzicijskog razdoblja) kako bi se pripremio za izgledne promjene u trgovini između Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, a do kojih će doći i u slučaju urednog izlaska Britanije iz Unije. No, proces je ubrzan zbog sve izglednije prijetnje nereguliranog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz članstva.

Zaključimo riječima irskog kolumnista Fintana O’Toolea u kolumni u britanskom Guardianu: “Mjesta su se zamijenila. Britanija, a ne Irska, relativno je mala i izolirana zemlja. Irska, a ne Britansko Carstvo, ima na svojoj strani snagu golemog multinacionalnog bloka.” A te riječi se kao nož zabijaju u srce britanskih političara koji su vjerovali da će oni postavljati uvjete i definirati izlazak iz EU.

OVAJ JE ČLANAK U CIJELOSTI PREUZET IZ NOVOG IZDANJA GLOBUSA

Globus

Naslovnica Globusa

 

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version