Salvinijeva desna Italija: Na ulici prebijaju ljude jer nose “krivu majicu”, bune se da ih Bruxelles ucjenjuje

Autor:

18.06.2019.

FILE PHOTO: Interior Minister Matteo Salvini is seen during a confidence vote in the upper house Senate in Rome, Italy, November 7, 2018. REUTERS/Remo Casilli/File Photo
Remo Casilli / REUTERS

Premijer Giuseppe Conte i ministar ekonomije Giovanni Tria nastoje postići kompromis s Bruxellesom, a vicepremijeri Matteo Salvini iz Lige (na slici) i Luigi Di Maio (Pokret 5 zvjezdica) kontriraju

U Rimu su desetak odraslih šakama i bocama otpremili u traumu na šivanje četiri mladića jer su na temelju jedne majice posumnjali da su to antifašisti; glavni kandidat za upražnjeno mjesto ministra za odnose s Unijom unaprijed naziva zahtjeve iz Bruxellesa mafijaškim ucjenama.

Te dvije vijesti ne bi imale neku vezu, da nisu posrijedi simptomi iste boljke, zaraze barbarstva koja prožima Italiju i, zapravo, definira njezinu prije svega kulturalnu krizu, iz koje proizlaze i privredna i za njome politička.

Kodeks

U Italiji se ni prije ne bi makli s puta prolazniku, pa ni majci s djetetom, dok namjernica ne bi izustila: “permesso”. Ne zato što bi udjeljivanje prava na prolaz smatrali svojom prerogativom, nego zato što su bili previše usredotočeni na same sebe, a da bi uopće percipirali drugoga. Ali ako bi ih podsjetio, bili su spremni košulju skinuti sa sebe: nedopustivo bi bilo ne sjetiti se gomile robe koju su prikupljali za stradalnike rata u Hrvatskoj prije tri desetljeća (sve dok netko nije u Neretvu sorio mostarski Stari most).

Postojala je stara tradicija rimskog bulizma (protagoniste je slikao još Caravaggio). Bilo je sedamdesetih i osamdesetih krvavih, pa i smrtonosnih okršaja među usijanim glavama zdesna i slijeva, ali ograničenih na njih, ne dirajući druge, kamoli slučajne. Koristio se pramafijaški kodeks međusobnog obračuna, koji i danas primjenjuju “navijači”. Teroristi zdesna jesu ubijali i slučajne, pa i masovno, ali zato ih i zovemo teroristima.

Ulične hajke su dosad karakterizirale samo dvadesete godine prošlog stoljeća, kada su škvadre crnokošuljaša (“skvadristi”) batinale antifašiste. Ali sada nisu posrijedi ni crnokošuljaši, nego obični građani, naši susjedi. Desetak tridesetogodišnjaka kojima je bilo dovoljno to što je jedan od četvorice dvadesetogodišnjaka imao majicu s logotipom Cinema America, za koje se priča da je okupljalište antifašista. I cijepaj!

Kamo sreće da je to glavni događaj.

U središtu političke pozornosti je rusvaj u Vrhovnome sudbenom vijeću. Suci istrage u Perugii, nadležni za svoje kolege magistrate u Rimu, ubacili su u smartphone Luce Palamare, bivšeg predsjednika strukovne Nacionalne udruge magistrata (ANM) i pomoćnika tužioca u Rimu, “trojanac” za prisluškivanje, jer je Palamara pod istragom za korupciju. Tjerali su lisicu, a istjerali čopor vukova.

Snimili su, nehoteć, sastanak u hotelskoj sobi, nedugo nakon ponoći, na kojemu su se dogovarali četvorica članova Vrhovnoga sudbenog vijeća, zatim Palamara i još jedan kolega, te bivši ministar Luca Lotti (koji je Matteu Renziju bio šef kabineta kao načelniku kotara, pa gradonačelniku Firenze, pa premijeru).

Sramota

Zbog odlaska u mirovinu glavnog tužioca u Rimu trebalo je pokrenuti cio lanac zamjena. Palamarin i Lottijev cilj bio je da se prvo osvete tužiocima koji su ih tužili i onemoguće im ne samo napredovanje, nego ni opstanak ondje gdje su sada, te da dovedu u Firenzu onoga tko će posušiti istragu protiv Lottija, a u Perugiu onoga tko će zaštititi Palamaru, koji bi postao drugi čovjek tužilaštva u Rimu. Pritom se Palamara lažno pozivao na dogovor s glavnim tužiocem protiv mafije Federicom Cafierom de Rahom, a Lotti podjednako lažno na dogovor s predsjednikom Republike Sergiom Mattarellom, koji je po funkciji i predsjednik Vrhovnoga sudbenog vijeća.

Ustav

Pukla je sramota, četiri člana Vrhovnoga sudbenog vijeća su odstupili a jedan se autosuspendirao, što je učinio i Lotti u svojoj Demokratskoj stranci, koju je usrdno oblatio.

I prije se sumnjalo na dogovore političara i magistrata. Silvio Berlusconi je osobito huškao protiv “crvenih toga”. Previše je magistrata skakalo u politiku, pa se čak iz nje vraćalo u sudstvo. Ministri prečesto za glavne tajnike ministarstava uzimaju magistrate koji tako mogu ispod žita utjecati na zakone. Sve to stvara veze suprotne duhu Ustava koji odvaja sudbenu vlast i od zakonodavne i od izvršne. Sada je nađen “pištolj koji se dimi” i koji će biti korišten protiv autonomije sudstva.

Poseban akcent tom skandalu daju krajnja vulgarnost i bahatost diskursa Lottija i Palamare - ali i to je znak vremena.

Bahatosti, naime, ne manjka vrhovima političke vlasti, a njezin intenzitet raste kako se bliži dan evropske istine o talijanskom proračunu.

Dok premijer Giuseppe Conte i ministar ekonomije Giovanni Tria nastoje postići kakav takav kompromis s nadležnim evropovjerenikom Pierreom Moscovicijem i potpredsjednikom Evropovjerenstva Valdisom Dombrovskisom, vicepremijeri Matteo Salvini (Liga) i Luigi Di Maio (Pokret 5 zvjezdica) kontriraju, a ima ih koji i subkontriraju, stvarajući unaprijed alibi za sukob s Bruxellesom, a možda - ni ta ludost nije isključena - za iskakanje iz zone eura i uvođenje inflatorne nacionalne monete, koja bi dugove (i mirovine, i uštede) pretvorila u papirni otpad.

Postupak Alberto Bagnai (Liga), predsjednik senatskoga Financijskog povjerenstva, tako je ovih dana brutalno rekao da su eventualni zahtjevi iz Bruxellesa za izmjenu proračuna mafijaške ucjene kojima se Tria mora suprotstaviti kao takvima. Dulcis in fundo: Bagnai je glavni kandidat za novog ministra za odnose s Unijom.

To je mjesto upražnjeno (Conte obnaša dužnosti) otkako je prethodnik Paolo Savona izabran za predsjednika Consoba (burzovnog konzorcija za nadzor konkurencije). To je onaj isti Savona koji je iznio plan prekonoćnog izlaska iz eura. I koji je u prvoj svojoj godišnjoj izvijesti na novoj dužnosti procijenio da Italija može podnijeti javni dug od 200 posto jednogodišnjega društvenoga brutoproizvoda, iako Maastrichtski ugovor dopušta članicama zone eura javni dug do 60 posto BDP, ili konstantno ubrzano smanjivanje ako je ta granica pređena. Sada Italiji prijeti opasnost da Unija protiv nje pokrene postupak zbog prekomjernog duga koji se kreće oko 135 posto i na koji, zahvaljujući niskim kamatama, Italija godišnje plaća samo enormnih 65 milijardi eura kamata.

Napad na antifašiste

Eto, u Italiji smo došli i do toga: da te prebiju jer si osumnjičen kao antifašist. Dosad su serijalno tukli crnce, homoseksualne, sada i antifašiste.

Tipičan znak brenda je brojčani odnos: ne tuku ako nisu barem dvostruko brojniji, te naoružani na goloruke. Deset na četiri ovaj put u Rimu, petnaest na četiri u Supetru (s tom znakovitom razlikom da su u Supetru domaće tukli došljaci, kaznena ekspedicija pokreta za čistoću nacije, rase, čega li već).

Naravno, ne može se stanje u nekoj zemlji ocjenjivati po ispadu desetak-petnaestak mladih ljudi, tog zaloga naše budućnosti, dobrohotno svrstanih u kategoriju huligana. Može, međutim, po ravnodušnosti, po slijeganju ramenima, po inim znacima prešutnog odobravanja (qui tacet, consentire videtur).

Kada grupa maturanata javno razdragano provocira vičući: “’Ajmo, ustaše!”, to jest ispad. Kad na to ne reagira ni nastavnički zbor škole koja ih je tako pripremila za “ispit zrelosti”, ni resorno ministarstvo, to je simptom jasne dijagnoze: pijan kaže što trijezan misli. Odnosno što ini trijezni misle.

 

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version