Tvrdoglavost u stavovima nije pregovaračka taktika, nego dokaz da se približavamo tvrdom Brexitu

Autor:

03.10.2018.

(171204) -- BRUSSELS, Dec. 4, 2017 -- European Commission President Jean-Claude Juncker (R) greets British Prime Minister Theresa May prior to a Brexit negotiation meeting at EU headquarters in Brussels, Belgium, Dec. 4, 2017., Image: 356877459, License: Rights-managed, Restrictions: WORLDWIDE RIGHTS AVAILABLE EXCLUDING CHINA, HONG KONG ONLY. End users shall not licence, sell, transmit, or otherwise distribute any photographs represented by eyevine, to any third party. Contact eyevine for more information: Tel: +44 (0) 20 8709 8709 Ema, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Eyevine
Profimedia, Eyevine

Britanska premijerka Theresa May i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker ponašanje Britanaca vidi kao da EU napušta njih, a ne oni Uniju. London je, čini se, podcijenio da pregovarati s jednim blokom nije isto kao s jednom državom.

U   svakom kutu u Bruxellesu svaki dan možete vidjeti brojne Britance kojima je Brexit zadao velike brige. Puno je osobnih, obiteljskih, pa i poslovnih priča i nejasnih sudbina. Kako se rok za Brexit, 30. ožujka 2019., približava, a jasnih jamstava kako će to izgledati nema, ljudi traže pojedinačna osobna rješenja. Primjerice, oni koji rade za institucije Europske unije i ne znaju hoće li moći ostati i nakon Brexita, jer pravilo je da za EU mogu raditi samo državljani država članica.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker obećao im je da oni koji imaju stalne ugovore mogu ostati. No, nemaju svi stalne ugovore, a Juncker i sam odlazi za godinu dana. Predstavnici britanskih poduzeća u Bruxellesu ne znaju hoće li zadržati ured, smanjiti broj zaposlenika, ili, možda suprotno, povećati jer će i proizvodnju preseliti u druge države.

Oni koji će ostati pitaju se hoće li im djeca moći pohađati Europsku školu u Bruxellesu. Neki su se sada sjetili da imaju irske ili neke druge korijene pa uzimaju drugo državljanstvo kako bi ostali državljani EU. Drugi se pak raspituju mogu li, npr., uzeti ženino poljsko državljanstvo.

Slične dileme imaju i milijuni građana EU u Ujedinjenoj Kraljevini, pogotovo nakon najave premijerke Therese May da će Britanci “preuzeti kontrolu nad svojim granicama” te da će “državljane EU tretirati kao sve druge strance”.

 

Iako su se i prije pribojavali da će im Brexit promijeniti život, nadali su se naći rješenje kako razvod učiniti manje bolnim. Ali očito za to nema spremnosti. Britanska vlada i dalje se ponaša kao da oni sami mogu odlučiti pod kojim uvjetima će napustiti EU i kakve buduće odnose žele. Mnogi su vjerovali kako su tvrdi stavovi i s jedne i s druge strane do sada bili samo taktičke pregovaračke pozicije. Nadali su se da će na vrijeme, tj. ove jeseni, sve biti riješeno.

Možda je London računao i na podjele u EU, što bi ojačalo britansku pregovaračku poziciju. No, do podjela je više došlo u vladajućoj stranci u Britaniji. Ne slažu se i natječu se tko će biti oštriji prema Uniji. U napadima idu i predaleko, kao ministar vanjskih poslova koji je odlazak iz Unije usporedio s pravom odlaska iz zatvora kao što je bio Sovjetski Savez. To je jako uvrijedilo ljude u baltičkim državama koji iz vlastita iskustva dobro znaju što je težnja za slobodom i demokracijom te da se EU i SSSR nipošto ne mogu usporediti.

No, ni u Bruxellesu nema previše fleksibilnosti. Predsjednik EK Jean-Claude Juncker ponašanje Britanaca vidi kao da EU napušta njih, a ne oni Uniju.

London je, čini se, podcijenio da pregovarati s jednim blokom nije isto kao pregovarati s jednom državom. Kao dugogodišnja članica EU, mogli su barem to naučiti, da je teško u EU izgraditi stav, a nakon toga ga još teže promijeniti. Kako je 27 država Unije odavno usvojilo načela i smjernice za pregovore o Brexitu, što je uključivalo i uvjete za pristup jedinstvenom tržištu EU i izbjegavanje tvrde granice između Republike Irske i Sjeverne Irske, sada nije lako promijeniti stav i pristati na polovična rješenja kakva predlaže London, a da su zapravo ono što Britanija smatra rješenjem.

Sada kada napuštaju Uniju, Britanci shvaćaju mnoge stvari o EU kao što su države koje su postale članice u prošlosti EU upoznavale u procesu pristupanja. Zbog toga je sve izvjesnije da neće biti sporazumnog raskida braka i da ćemo svjedočiti tzv. tvrdom Brexitu, s posljedicama i s jedne i s druge strane. Na to se mnogi pripremaju. Velike tvrtke koje imaju kapacitete i novca lakše će prevladati krizu, a manji će biti više pogođeni.

Iako u EU kažu da se ne radi o kažnjavanju Britanaca zbog njihove odluke i da žele rješenje koje će biti najmanje štetno za obje strane, jer ne postoji varijanta prema kojoj bi svi dobili, jasno je da postoji i psihološka važnost ovog procesa. Za budućnost EU ne bi bilo dobro da se na primjeru UK dokaže da će nakon izlaska iz EU jednoj državi biti bolje nego što joj je bilo unutra. To bi ohrabrilo euroskeptike u drugim državama, poput Nizozemske, Danske i Finske, da traže napuštanje Unije, s istim argumentima. U svakom slučaju, britansko napuštanje EU je test koji će odrediti ne samo buduće odnose onoga što se zove “kontinent” s Ujedinjenom Kraljevinom, već i budućnost EU.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version