Epilog je to proceduralne trakavice koja je potrajala gotovo četiri godine, a 'koštala' je čak tri konzervativna premijera. U subotu ujutro malo će se toga promijeniti. Na europskim institucijama više neće vijoriti tzv. Union Jack, zastava Ujedinjene Kraljevine, kao što ni na britanskim institucijama više neće biti simbola Europske unije. No, London i Bruxelles tek čeka pravi posao zato što će tijekom narednih 11 mjeseci morati dogovoriti uvjete buduće suradnje, a ni najvrsniji politički analitičari i poznavatelji financijskog tržišta ne mogu sa sigurnošću predvidjeti kako će se Brexit odraziti na društveno-ekonomsku stabilnost Otoka.
Međutim, postoji nekoliko točaka žarišta kojima će se tijekom budućih mjeseci morati posvetiti posebna pažnja.
1. Sjeverna Irska
Sjeverna Irska nakon duge tri godine konačno ima vladu. Zahvaljujući posredovanju britanskog premijera Borisa Johnsona i njegova irskoga kolege Lea Varadkara, protestantska Demokratska unionistička stranka te katolička stranka Sinn Fein pronašle su kompromisno rješenje kojim je deblokirana pat pozicija belfastskog Stormonta, do koje je došlo u siječnju 2017. godine zbog skandala oko korištenja sredstva za energetsku opskrbu. Jaz između lojalista odanih britanskoj kruni i republikanaca koji se zalažu za ujedinjenje Irske, dodatno se produbio tijekom iscrpljujućih pregovora o Brexitu i konačnog epiloga u kojem je London svoju pokrajinu ostavio na cjedilu. Johnson je izjavio da je dogovor 'simbol nade' za cijelu Sjevernu Irsku, dok je Varadkar naglasio nužnost nastavka suradnje suprotstavljenih strana.
Zamjenica premijera Sjeverne Irske Michelle O'Neill (lijevo), irski premijer Leo Varadkar, premijerka Sjeverne Irske Arlene Foster i irski ministar vanjskih poslova Simon Coveney
Čelnice vodećih stranaka u Sjevernoj Irskoj od Londona su tražile izdašna sredstva kojima namjeravaju amortizirati posljedice Brexita, čak i onog uređenog. Johnson je obećao donirati paket pomoći, ali još uvijek nije bio spreman s javnosti podijeliti točan iznos tih sredstava.
No, Belfast će prvi put u tri godine imati funkcionalnu vladu, čija će prva zadaća biti “obrisati prašinu” s guvernala Sjeverne Irske i spriječiti katastrofu nakon što ta pokrajina, zahvaljujući odredbama Johnsonovog Sporazuma o Brexitu, jedina ostane dio carinske unije EU i nastavi poštivati europske regulative. Carinska kontrola vršit će se na Irskom moru, i to nad dobrima koja će se slati iz Ujedinjene Kraljevine na Irski otok. Prema odredbama Sporazuma o Brexitu ta će roba biti tretirana kao izvoz, a trgovci u Sjevernoj Irskoj moći će aplicirati za povrat sredstava u slučaju da njihova roba 'zapne' na kontroli na Irskom moru.
Također, prema tim će odredbama građani Sjeverne Irske sami moći odlučiti kojoj će se strani priključiti nakon završetka tranzicijskog perioda, tijekom kojeg će biti 'ni na nebu, ni na zemlji', tj. neće biti članicom EU, ali će za razliku od svih ostalih britanskih pokrajina, nastaviti primjenjivati europske regulative. Vodeća irska nacionalistička stranka Sinn Fein sve glasnije zagovara raspisivanje referenduma o ujedinjenju Irske, a svojevrsno 'ulje na vatru' tenzijama koje posljednjih mjeseci vladaju na sjeveru Irskog otoka, dolilo je pitanje Zakona o irskom jeziku o kojem će odlučivati tek formirana vlada.
Brexit je militantne skupine u Sjevernoj Irskoj ponovno doveo do točke usijanja. Prema podacima izvješća sjevernoirske policije, u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. godine, osjetno je porastao postotak paramilitarnog nasilja. U siječnju 2019. godine grupacija Nova IRA detonirala je automobilsku bombu u blizini grada Derryja, a nekoliko tjedana poslije ubijena je i novinarka Lyra McKee.
No, dok se demografska struktura Sjeverne Irske osjetno ne promijeni, neće postojati nužni preduvjeti za uspjeh referenduma o ujedinjenju Irske. Katolici na sjeveru u ovome trenutku preferiraju status quo, osobito onaj prije odluke o Brexitu, zato što strahuju od financijskih i društvenih posljedica koje bi ujedinjenje imalo ako se ogorčene lojaliste protiv njihove volje 'ugura' u ujedinjenu Republiku Irsku.
2. Gibraltar
Osim Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina ima još jednu problematičnu kopnenu granicu s EU – Gibraltar. Pokrajina ukupne površine 6,2 kilometara kvadratnih na kojoj živi 32,000 stanovnika uživa poseban status od daleke 1713. godine, kada je Sporazumom iz Utrechta dospjela pod britansku krunu, zbog čega je proteklih stoljeća dolazilo do brojnih frikcija između Londona i Madrida.
Upravo je Gibraltar jedan od najboljih primjera međuovisnosti Ujedinjene Kraljevine i EU zato što je riječ o jednom od najfrekventnijih graničnih prijelaza na kontinentu. Granicu dugu samo 1,8 kilometara svakodnevno prijeđe gotovo 10,000 Španjolaca koji rade u tzv. 'poreznoj oazi' na jugu Iberskog poluotoka. Naime, Gibraltar se 1972. godine odbio priključiti carinskoj uniji EU, unatoč tome što je sastavio dio zajedničkog europskog tržišta, tako da je lokalna vlada mogla postaviti nižu stopu poreza koja je privukla strani kapital postavši svojevrsnim “hubom” financija, ali i kockanja.
Gibraltar iz zraka
Očekivano, pokrajina koja u najvećoj mogućoj mjeri ovisi o otvorenim graničnim prijelazima, bila je imuna na ideju izlaska iz EU. Čak 96 posto stanovništva na Gibraltaru je na referendumu o Brexitu 2016. godine glasalo za ostanak u Europskoj uniji.
Pokrajina ima poseban status, zbog čega za nju nije vrijedio protokol nedavno usvojenog Sporazuma o Brexitu, već je regulacija Gibraltara bila tema bilateralnih pregovora španjolske i britanske vlade. Španjolska je vlada prije nekoliko mjeseci sugerirala da se Gibraltar proglasi britanskom 'kolonijom' u sklopu zakonodavstva EU, kako bi lokalno stanovništvo nakon Brexita moglo nastaviti prelaziti granicu bez vize i putovnice. Očekivano, prijedlog Madrida bio je prilično kontroverzan i kao takav odbačen.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?