Brexit je nepovratno srušio binarnu podjelu britanke političke scene: sada su neki konzervativci bliži laburistima nego svojoj stranci

Autor:

28.03.2019.

REUTERS

Kolaž: Jeremy Corbyn i Theresa May

Cirkus koji je trajao u od srijede poslijepodne do kasno navečer u britanskom parlamentu, Westminsteru, razotkrio je tektonske promjene na političkoj sceni u toj zemlji.

Naime, Europa je od migrantske krize, dakle od 2015. godine, iskusila proces političke fragmentacije koji je razorio dotad još uvijek prevladavajući binarni sustav: pučani - socijalisti uz sufliranje liberala. Španjolska sada ima pet snažnih nacionalnih stranaka, u njemačkom ih je parlamentu najviše dosad, sedam, Slovenija ima peteročlanu koaliciju koja nema parlamentarnu većinu. Digresija: Hrvatska opet nije u skladu s europskim trendovima jer ima samo jednu respektabilnu stranku, HDZ. I gomilu zastupnika koji mijenjaju dresove ovisno o vremenskoj prognozi.

Ujedinjena Kraljevina je i na izvanrednim izborima za parlament 2017. godine ostala dvostranačkom: konzervativci i laburisti, dva moćna, navodno suprotstavljena pola. Osvojili su 579 od 650 zastupničkih mjesta.

No, već i početne parlamentarne rasprave o izlasku iz EU krajem prošle godine pokazale su da ta podjela više ne funkcionira. Inače bi premijerka Theresa May bez većih problema potvrdila Sporazum o izlasku u parlamentu i u petak 29. ožujka bi EU imala samo 27 članica. Na vidjelo su izašle duboke unutarstranačke podjele. I to ne samo među konzervativcima gdje je i ranije bilo jasno da postoji snažna struja koja se protivi Theresi May. Nego i među laburistima, gdje su zagovornici ostanka u EU jasno dali do znanja brexitovskom stranačkom lideru Jeremyju Corbynu da se ne slažu s njim.

Stvarna se situacija počela razotkrivati na glasanjima: bilo je laburista koji su podržali Sporazum premijerke May. Iako je stranka naredila da se mora glasati protiv. Da bi zatim konzervativci, i to ne oni koji su protiv same May (tu skupinu personalizira blago ekscentrični bivši ministar vanjskih poslova Boris Johnson), okrenuli leđa premijerki. Počeli glasati za drugi referendum, primjerice. Kojem se ona protivi, a koji ima snažnu podršku među laburistima.

Kako god završila saga o Brexitu (a nešto se supstancijalno mora dogoditi do 12. travnja, a dogodit će se najvjerojatnije međustranačkim dogovorom), Britanija će nakon toga imati radikalno izmijenjenu političku arhitekturu. Izvan svake je sumnje da će unutarnja dinamika u dvije etablirane stranke biti drukčija jer je došlo do ozbiljnog bunta protiv stranačke stege (nije isključeno, primjerice, da će nova Britanija ići u smjeru američkog sustava s većom samostalnošću zastupnika). Međustranačka suradnja više, vrlo vjerojatno, neće biti blasfemična. Jer, i rasprave u parlamentu oko Brexita nisu ideološki već interesno obojene. Što približava konzervativne struje laburističkima i vice versa.

Iako se dio laburista i konzervativaca već izdvojio u klub neovisnih, upitno je hoće li doći do daljnje dekonstrukcije velikih stranaka i konstrukcije novih političkih entiteta. Ali, podjela društva i stranaka na pro- i protu-brexitovsku struju ostavit će duboki trag na političkoj sceni. I reflektirati se i na druga pitanja od nacionalnog interesa. Prvi ozbiljan izazov bit će zahtjev Škotske za novim referendumom o samostalnosti.