EURACTIV Italy službeno je pokrenutadanas povodom Dana Europe (9. svibnja). Inicijativu podržava Međunarodni centar za europsko i globalno upravljanje (www.cesue.eu) u suradnji s Corriere della Sera. Njihova prva priča je intervju s talijanskim premijerom Giuseppeom Conteom. Na sljedećim poveznicima je intervju na talijanskom i engleskom jeziku.
Akcijska stopa Europske središnje banke (ECB) u iznosu od 1,1 bilijun eura i odstupanje od ograničenja za kupnju euroobveznica pružaju zaštitu za talijanski javni dug. Pokazuje li to da smo zajedno jači i da nijedna država članica to ne može učiniti sama? Što biste rekli onima u Italiji koji predlažu izlazak iz eurozone?
ECB ne djeluje kako bi zaštitila pojedine države, već osigurala financijsku stabilnost i pravilno funkcioniranje monetarne politike u eurozoni. Sve zemlje članice iskorištavaju njenu svrhu. Pripadnost euro sustavu pomogao je zaštititi našu štednju i zaštititi Italiju od financijskih špekulacija.
Međutim važno je napomenuti da je monetarna politika jedan od glavnih oslonaca. Monetarna unija uključuje još čvršću povezanost među državama članicama u odnosu na EU-u, tako da moramo nužno djelovati koordinirano, uključujući i proračunske politike. Razlike između nacionalnih gospodarstava, koje su ionako velike, predstavljaju rizik za funkcioniranje zajedničkog tržišta i još jači za upravljanje monetarnom politikom. Ako fiskalni odgovor na pandemiju nije pravedan za sve, riskiramo vrlo opasne učinke. Monetarna politika dala je prvi snažni odgovor. Sada Europska komisija i zemlje članice moraju to učiniti.
Tijekom pandemije se brzina zajedničkih institucija, kao što su ECB i Komisija, ističe u usporedbi s onim međuvladinim koje su paralizirala nacionalna veta. Je li Italija naklonjena prijedlogu Komisije za prevladavanje jednoglasnosti i prelazak na glasovanje kvalificiranom većinom o oporezivanju i vanjskoj politici?
Potreba da se razmišlja o načinima da se proces odlučivanja u Vijeću učini učinkovitijim nije osjetila samo Italija. Potreba je postojala čak i prije pandemije u kontekstu pripreme Konferencije o budućnosti Europe. Kriza uzrokovana Covid-19 učinila je još jasnijim koliko je važno da Vijeće bude u stanju brzo i učinkovito odgovoriti na izazove koji pogađaju srce našeg kontinenta. Istovremeno moram napomenuti da je Europsko vijeće do sada, iako uz znatan politički napor, našlo mjesto susreta i na cilju poput Fonda za oporavak, koji je iz obećanja postao prijedlog čiju su nužnost i hitnost prepoznali Europski lideri.
Vlade su odlučivale o planu oporavka i zatražile od Komisije da ga razradi. Što očekujete? Kakav odnos plan treba imati s proračunom EU? Koliki bi trebao biti taj proračun prema Italiji? I kako ga treba financirati?
Prvo, želio bih reći da već predstavlja uspjeh što zajednički pregovaramo o financiranju takozvanog ''Plana oporavka''. Prije nego što smo očekivali da će to biti stavljeno na stol, o njemu se nije ni pričalo. Da nije bilo otpora pojedinih zemalja, Italija i druge članice ne bi imale potrebe izvršiti snažan pritisak unutar Euroskupine i Vijeća. Naravno da postoje različiti pogledi. Europsko Vijeće je od 23. travnja jednoglasno dalo jasan mandat Komisiji da podnese konkretan prijedlog ambicioznog europskog plana za ekonomski oporavak, ističući njegovu nužnost i hitnost. Čekamo prijedlog koji će Europska komisija staviti na stol za nekoliko dana. Sredstva će vjerojatno biti u potpunosti operativna i upravljat će se u okviru europskog proračuna, ali talijanska pozicija je jasna: program mora biti ambiciozan s obzirom na resurse prikupljene na tržištima, prvenstveno mora financirati sektore i zemlje koje je najviše pogodila pandemija, mora osigurati ranu raspoloživost dijela sredstava u odnosu na siječanj 2021. (tzv. predopskrba – isplata sredstava unaprijed). U tim se aspektima talijanski položaj poklapa s onim u nekoliko drugih država članica.
Države članice bore se oko načina financiranja dodatnih 1-1,5 bilijuna eura. Kako ste osobno doživjeli sukobe s Rutteom (premijer Nizozemske) na Europskom vijeću? Italija traži euroobveznice: koja ih institucija treba izdati, za koji iznos i s kojim jamstvima i resursima? Na što treba trošiti i tko treba njima upravljati?
Vjerujemo da se Europa suočava s povijesnim trenutkom i da je ambiciozna i hrabra odluka danas ne samo pravovremena, nego i nužna. I ne kažem to s gledišta Italije, ja to isto kažem i s gledišta Unije. Naša su gospodarstva usko povezana. Moja divergencija s Rutteom potkrepljenja je mojim uvjerenjem da ne možemo reagirati na ovu krizu u skladu s 2010. godinom. Sada je to pitanje gledanja u budućnost, a ne ponavljanja grešaka iz prošlosti. Nekoliko je tehničkih hipoteza o kojima se raspravlja. Osim rješenja koje će se na kraju odabrati, za nas postoje neke fiksne točke: financiranje se mora dugoročno omogućiti da se težina izvanrednih, ali privremenih poreznih napora koje sada podnose države članice, raspodijeli s vremenom; resursi se moraju davati prvenstveno najugroženijim državama i moraju osigurati vrlo značajan udio "bespovratnih sredstava"; čak i ako ne žele isključiti zajmove, države će imati zadatak da ih rasporede u jasnom okviru zajedničkih pravila.
EU je odobrila paket od 540 milijardi starih i novih instrumenata. Ako će se uvjetnost nove kreditne linije za Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) odnositi samo na korištenje sredstava protiv pandemije i njeni će zajmovi biti niži od onih koje plaća Italija na tržištima, hoće li ih vlada odbiti?
Paket koji uključuje Europska investicijska banka (EIB), program SURE (potpora gospodarstvu s ciljem očuvanja radnih mjesta) i ESM važan je korak prema podjeli troškova pandemije između zemalja EU i prema zajedničkoj strategiji oporavka. Međutim, to još uvijek nije dovoljno. Jačanje jamstava EIB-a i uvođenje SURE - europskog sustava osiguranja nezaposlenosti - koji je Italija u prošlosti predlagala i podržavala, odluke su koje podržavamo s dubokim uvjerenjem. Na novoj kreditnoj liniji povezanoj s ESM-om, kao što sam više puta rekao, držimo vrlo oprezan stav. Instrument je dizajniran za nepredviđene situacije i dio je okvira pravila koja odražavaju te situacije. Euroskupina je pojasnila da se režim nadzora uobičajeno povezan s kreditnim linijama ESM-a ne bi trebao primjenjivati u slučaju linije za podršku pandemiji. Talijanski parlament će u svakom slučaju odlučiti hoće li Italija aktivirati ovu liniju ili ne.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?