Erdoganova Pirova pobjeda: na lokalnim izborima osvojio većinu, ali nakon 25 godina izgubio je Anakaru, Istanbul i većinu gradova

Još su teži udarac za Erdogana rezultati iz Istanbula. Nakon pomnog prebrojavanja na kraju je doslovce za dlaku pobijedio kandidat opozcije: Ekrem Imamoglu je osvojio 48,79% glasova, a Binali Yildirim, bivši turski premijer i Erdoganova uzdanica 48,51 posto. Tijesan, ali utoliko još teži poraz.

Erdogan je karijeru počeo kao gradonačelnik tog megalopolisa na dva kontinenta i ostao zapamćen kao dobar čelnik. Kad mu se radilo o glavi, za vrijeme puča u srpnju 2016. godine, nije iz crnomorskog odmarališta otišao u Ankaru, gdje mu je bio ured, nego u Istanbul. U kojem, kao div Antej od majke Zemlje, crpi svoju snagu.

Erdogan je u nastavku svog prvog obraćanja građanima rekao kako će stranka prihvatiti da je “osvojila srca ljudi na mjestima na kojima smo pobijedili, ali i da nismo bili uspješni na mjestima gdje smo izgubili i u skladu s time ćemo odlučiti o planu djelovanja”, rekao je. Što se tumači kao odluka da će priznati rezultate izbora. A zatim naglasio da su novi izbori u Turskoj tek u lipnju 2023. godine te da će vlada do tada “pažljivo provoditi snažan ekonomski program bez kompromisa s pravilima slobodnog tržišta”.

Dakle, Turska će nastaviti s ekonomskom politikom koja je zemlju dva puta u proteklih godinu dana dovela u velike probleme zbog pada vrijednosti nacionalne valute, lire. Što je jako loša vijest prije svega za Tursku i njezine građane (što oni o tome misle već su pokazali kupujući dolare i jačajući svoje devizne račune ne nužno u Turskoj), ali i za europska i globalna tržišta. Ova geoekonomska činjenica imat će svakako i geopolitički utjecaj jer bi mogla potaknuti Erdogana na još oštriji stav prema Kurdima (u svom ih je govoru opet optužio za terorizam, generalno) i na djelovanje u Siriji. Da ne spominjemo mogućnost novog otvaranja puta migrantima prema Europi.

Da situacija bude još gora, pokazalo se da je Erdogan izgubio i ostale veće gradove: Adanu, Antaliju, Mersin, Izmir. Pa je tako i Turska postala zemlja duboke podjele gdje gradovi glasaju za opoziciju, a ruralna područja za Erdoganovu stranku. No, turski je predsjednik svjesno igrao na polarizaciju zemlje nakon što na izborima u lipnju 2015. godine AK nije osvojila većinu. Posljedice se vide.