PARIZ/DUBLIN
Ne volite Lorcu? Ali Europa voli zeleno
Dva su događaja, zbog razumljivog fokusiranja medija na Hong Kong i SAD, prošla ispod radara. I realno, ni u nekom manje burnom razdoblju ne bi izazvali pretjerano velik interes medija. Dobro, sad u Irskoj ima puno ljudi iz Hrvatske, ali formiranje vlade u toj zemlji nije vijest kojoj bi se posvetila duplerica u novinama. Realno. A vlada je formirana i to nekih 140 dana od izbora. Kad je udarna vijest bila da je Sinn Féin, političko krilo nekadašnje (?) Irske republikanske armije (IRA), postala druga stranka po snazi na “zelenom otoku”. Fianna Fáil je osvojila 38 zastupničkih mjesta, a lijevi republikanci 37. Politički je kompromis bio više nego jasan: ne dozvoliti Sinn Féinu da dođe na vlast. I uspjeli su. Dvije stranke, već spomenuta Fianna Fáil i Fine Gael (stranke centra i desnog centra), koje su naizmjenično vladale Irskom od samostalnosti, formirale su koaliciju. Ali, da bi ta koalicija bila stabilnija, a i zato da postoji netko treći tko će ih sprječavati da se počnu gložiti nakon mjesec, dva, pozvali su u vladu i Zelene.
Zašto je to važno?
Prošle nedjelje je u Francuskoj održan drugi krug lokalnih izbora, odgođen zbog epidemije. Očekivano, La République En Marche! (Republika u pokretu), stranka predsjednika Emmanuela Macrona, je doživjela težak poraz. Nisu osvojili ništa osim luke Le Havre. A ondje je pobjedu odnio Édouard Philippe, premijer. I tako dao Macronu manevarski prostor da ga smijeni (nije još, ali bude). No, Macronova politička strategija nije naša tema. Tema je da je u Parizu Anne Hidalgo, socijalistica, opet osvojila grad. Uz podršku zelene stranke, EELV. Koja je pak osvojila treći grad po veličini, Lyon, pa dugo godina utočište republikanaca (desnog centra, nekadašnjih degolista) Bordeaux. I zatim: Strasbourg, Besançon, Poitiers, Annecy i Tours. U Lilleu je Martine Aubry, jedna od bivših zvijezda socijalista (kći legende francuske i europske politike Jacquesa Delorsa), sa svega 227 glasova pobijedila kandidata Zelenih.
Što je šira slika?
Lorca je pisao “Verde, que te quiero verde” (Zeleno, što volim zeleno). Europa voli zeleno. To je potvrdio i prošli tjedan. The Financial Times će imati naslov “Green is the new black as Germany drives EU agenda” (Zeleno je novo crno dok Njemačka pokreće dnevni red EU). Parafraza naslova popularne serije (Orange is the New Black, Narančasto je novo crno) ima i svoju dodatnu značenjsku razinu. Crno je boja koja se povezuje uz stranke desnog centra, pa tako i CDU koji je na vlasti u Njemačkoj. A Zeleni su upravo u toj zemlji napravili prvi politički iskorak u dotad nepoznato područje: koalirali su s CDU-om u saveznoj državi Baden-Württemberg. I ta koalicija funkcionira jako dobro. Trenutno šest (od 16) njemačkih Länder vodi crno-zelena koalicija. Austrijski kancelar Sebastian Kurz je odbacio radikalnu desnicu i uzeo Zelene u vladu. Irci također. The Economist je skovao termin “Greencons”, što bi bila kontrakcija od GreenConservatives. Hrvatski, recimo, “zelenokon”.
Riječ je o izuzetno važnom obratu na europskoj političkoj sceni. Zeleni su u nacionalnu vladu ušli u Njemačkoj 1998. godine, ali sa socijaldemokratima (SPD). Nakon toga su se gotovo izgubili s političke scene, da bi izronili tijekom financijske krize 2008. Kao nova snaga, sačuvavši okolišnu temeljnu potku svoje politike, ali otvarajući vrata za ozbiljnu politiku kad je riječ o financijama, ekonomskom razvoju, društvenim pitanjima, pa i obrani. Odgovorni. Socijaldemokrati i socijalisti su se u tom razdoblju zagubili, u Francuskoj nestali, u Njemačkoj pali na povijesno niskih 16% podrške, drže se, ali teško u Španjolskoj i Portugalu. Zeleni su shvatili da nova ekonomija donosi nove izazove i da stare socijaldemokratske teme nemaju publiku, ona je otišla radikalnoj desnici. Dobili su srednju klasu, u Njemačkoj trenutno druga politička snaga. Izgledna je 2021. zeleno-crna koalicija. I što je posebno važno, u Francuskoj su trijumfirali i uz nisku izlaznost za koju se inače tvrdi da ide u korist radikalnoj desnici.
MANILA
A taj manijak je i dalje na vlasti
Ovo je točka u kojoj se u pravilu bavim temama vezanim uz žene. Ali, za žene nema važnije teme nego što su djeca. Opet Federico García Lorca: Mama,/htio bih da postanem srebro!/Sine,/bojim se, hladno bi ti bilo!/Mama,/htio bih da postanem voda!/Sine,/bojim se, hladno bi ti bilo!/Mama,/utkaj me u uzglavlje svoje!/To može!
Evo, odmah, dijete moje!/.
Zašto je to važno?
Na Filipinima od 2016. godine do danas zato što im je djeci vječno postalo hladno plače 129 majki. Najmanje, kaže posljednje istraživanje. Toliko su ih uspjeli pobrojati. I to u dobi od jedne do sedam godina. Ubijena su hladnokrvno, Svjetske organizacije protiv mučenja (OMCT) tvrdi da je riječ o izravnim pogubljenjima djece”. Zamislite tugu majčinog srca.
Što je šira slika?
I za to nitko nije odgovarao. A kako i bi kad je “blizu 40 posto djece je pogubila policija, dok su ih više od 60 posto ubile nepoznate osobe, često maskirani napadači od kojih su neki bili u izravnom kontaktu s policijom”. Rodrigo Duterte je 2016. godine došao na vlast na Filipinima i pozvao sve da ubijaju preprodavače droge. Što se pretvorilo u iskustvo gore od proskripcija. Jasno, šefovi kartela nisu dotaknuti. A 129 djece je ubijeno: kao izravne mete, ako su bili svjedoci ubojstava, zbog zamjene identiteta ili kada prava meta nije pronađena. Ili od zalutalih metaka tijekom policijskih operacija.
ASCHHEIM
Da, ni Njemačka nije imuna od prijevara
“Wirecard soll seit 2014 betrogen haben”, naslov je teksta u Süddeutsche Zeitung u četvrtak. Što bi se prevelo: Wirecard je navodno varao još od 2014. A tjedan dana prije toga stigla je sljedeća vijest: “Njemačka financijsko-tehnološka kompanija Wirecard proglasila je u četvrtak stečaj nakon što je iz njezine bilance netragom nestalo 1,9 milijardi eura”. Najviše mi se sviđa ovaj dio: netragom nestalo. Ali, to je u skladu s jednim od slogana koji i dalje stoji na mrežnoj stranici wirecard.com: Discover a platform with unlimited possibilities. Otkrite platformu s neograničenim mogućnostima. Doista, neograničenim. A u utorak je vlada u Berlinu objavila kako “planira reformirati zakone o financijskim izvješćima”. Ovdje je ključna riječ - planira.
Zašto je to važno?
Wirecard je osnovan 1999. godine u predgrađu Münchena, na vrhuncu balona internetskih kompanija, i u početnoj fazi obrađivao je transakcije za internetske stranice koje su se bavile kockanjem i pornografijom, piše novac.hr. Dakle, jednom prevarant, uvijek prevarant. Ali, ljudi vole i kocku i pornografiju. Pa je Wirecard postao miljenik ulagača te je 2018. godine uvršten u indeks frankfurtske burze DAX, nadmašivši po tržišnoj kapitalizaciji divove poput Deutsche Banka i Commerzbanka. Ove dvije potonje su imale i imaju ozbiljnih problema, trebale su se udružiti pa nisu, ali to je druga priča. A sad još nešto o “neograničenim mogućnostima”: Tržišna vrijednost Wirecarda na vrhuncu je iznosila 28 milijardi eura a sada je postao prva tvrtka uvrštena u indeks DAX koja je propala. Kockari, jednostavno.
Što je šira slika?
Sad na vidjelo izlazi niz detalja pa tako Financial Times piše da je samo 100 klijenata ostvarivalo više od pola prometa. Preciznije, Wirecard je lagao. Revizor Ernst & Young je izazvao lavinu kad je upozorio da ne može pronaći dokaze o depozitima u vrijednosti 1,9 milijardi eura. Novac je trebao biti na računima u jugoistočnoj Aziji, za koje se sada smatra da nisu ni postojali. Želja za prevarom je, na žalost, usađena u ljudski karakter. Zato civilizirano društvo formira regulatorne sustave koji trebaju skrbiti o tome da se takve prevare ne ostvare. U slučaju Wirecard su nadzornici podbacili. "Tražit ćemo od ESMA-e (Europska agencija za vrijednosnice i financijska tržišta) da ispita je li bilo propusta u nadzoru i ako utvrdi da jest, da predloži što dalje", izjavio je u razgovoru za Financial Times potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis. Kasno Valdis do Wirecarda stiže. A ugledni i vrlo pametni Peterson Institute for International Economics dijagnosticira problem i daje terapiju:
“Ova je katastrofa razotkrila velike nedostatke u regulaciji revizije i računovodstva u Njemačkoj i dalje u EU. Nadzor samo nad financijskim izvještavanjem na nacionalnoj razini na integriranom tržištu EU, stvara perverzne poticaje koji umanjuju učinkovitost nadzora”. Terapija: nadzor na EU razini.
ÜRÜMQI
Ne podnosim Kinu i za to imam argumente
“To je genocid. Točka. To nije izravan, šokirajući, genocid u vidu masovnih ubojstava, već je to polagan, bolan, puzeći genocid”. Tako govori jedan od ljudi koji je vidio istraživanje. Riječ je o argumentaciji koju je publicirala zaklada Jamestown, autor je Adrian Zenz i koja je nadmašila i najveće strahove. Kina ne voli svoje manjine, preciznije mrzi ih. U pokrajini Istočni Turkestan ili Xinjiang, koja je strateški važna zbog veza prema Euraziji, muslimani su većinsko stanovništvo. Ondje je kineska vlada proteklih godina organizirala masovni “preodgoj” pa je u logore potrpala barem milijun ljudi. I tada su stizale informacije da je jedna kontrola rađanja jedna od mjera koju vlada provodi.
Zašto je to važno?
Zbog nepromišljene odluke Kineske komunističke partije iz 1979. godine o politici jednog djeteta, zemlja ulazi u ozbiljne demografske probleme: broj starih raste, a mladih opada. Unatoč tome, vlastodršce ne zanima porast manjinskog stanovništva. Stopa nataliteta je dvije najveće regije u kojima žive muslimani Ujguri između 2015. i 2018. pala za - 84 posto! Trend se nastavlja. Jedna ujgurska regija bilježi nultu stopu nataliteta. Foreign Policy je došao u posjed proračuna za planiranje porodice iz Hotana u Xinjiangu. “Cilj 1: 524 osobe iz ciljane populacije za unutarmaternično sredstvo za kontracepciju. Cilj 2: 14,872 osobe iz ciljane populacije za sterilizaciju”. Hotan ima 2,53 milijuna stanovnika.
Što je šira slika?
To je izravna posljedica politike masovne sterilizacije ujgurskih žena. A studija navodi i slučajeve nasilnog prekida trudnoća protiv volje žena. U cijelom Xinjiangu pad nataliteta iznosio je prošle godine 24%, a na razini cijele Kine 4,2%. A upravo je ta regija sve do prije nekoliko godina imala najveću stopu nataliteta u Kini. Ali, nataliteta muslimana, ne Han Kineza koje želi Partija. Za koje vjeruje da će joj biti odani jer plovi na valu nacionalizma. Moglo bi im se dogoditi: prvo su došli po Tibetance, pa po muslimane, pa po Mongole. A onda više nije bilo nikoga. Došli su po nas.
HOUSTON
NASA vas treba
Ljeto je, uslijedit će odmor, mozak slobodan od misli koje vas zaokupljaju svaki dan. Pravi trenutak za inovativnost. NASA planira put na Mjesec do 2024. godine, program Artemis (Artemida). Ali, i astronauti trebaju na zahod. Pa je svemirska agencija pozvala svekoliko pučanstvo da joj pošalje ideje kako bi lunarni zahod trebao izgledati. I nemojte reći da vas nisam upozorio.
Zašto je to važno?
Zato da bi svemir sačuvao svom miris i da bi ga astronauti mogli osjetiti. A ne da ih prati vonj. Zbog lošeg zahoda. Naime, novi parfem "Eau de Space" lansiran je kako bi donio miris svemira na Zemlju.
Što je šira slika?
"Nalikuje pomalo na miris iz puške, nakon što ispalite hitac", kazala je astronautkinja Peggy Whitson, koja je boravila na Međunarodnoj svemirskoj stanici ISS. "Mislim da je miris gotovo gorak u dodatku na miris sagorijevanja i dima", opisala je iskustvo svojedobno Whitson za CNN.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....