Reakcije u Europskoj uniji, uključujući one vodećih političara 27 država članica, na težak poraz Therese May u pokušaju usvajanja sporazuma o Brexitu u britanskom parlamentu gotovo se mogu sažeti istom porukom Britancima: “Recite nam konačno što stvarno želite pa da vidimo kako dalje”.
Tu su poruku prvo poslali predsjednici Europskog vijeća i Europske komisije, Donald Tusk i Jean-Claude Juncker. Izrazivši žaljenje ovakvim ishodom glasanja, oni su pozvali britansku vladu da što prije izvijesti EU kako namjerava dalje ići prema Brexitu.
Zanimljivo je iz tih reakcija u EU da nema puno prostora za promjene sporazuma koji je odbijen, da će se postupak njegove ratifikacije u EU nastaviti i da se ne može pregovarati o zaštitnoj mreži oko granice Sjeverne i Republike Irske. S obzirom na visoku razliku kojom je May poražena u britanskom parlamentu, u EU ne vjeruju da uopće postoji bilo kakva mogućnost da joj se pomogne u nekoj varijanti ponovnog glasanja za sporazum. S druge strane, u EU ne žele da se unutarnji politički sukobi iz Britanije preliju u EU i zato najavljuju da će 27 članica, kao i dosad, i dalje biti ujedinjeno u svojim stavovima.
No, EU ne isključuje mogućnost da se Britancima omogući nešto više vremena ako je to cijena izbjegavanja Brexita bez sporazuma. Iz izjava lidera EU može se iščitati da bi oni bili spremni produljiti rok za Brexit i nakon 30. ožujka pod uvjetom da London jasno da do znanja u koju bi svrhu bila takva odgoda.
Brexit je jučer bio i glavna tema rasprave u Europskom parlamentu u kojoj je sudjelovao glavni pregovarač EU Michel Barnier.
- Samo deset tjedna smo udaljeni od kraja ožujka, što je rok koji je britanska vlada odabrala da izađe iz EU i postane treća država. Više nego ikad strahujemo od scenarija bez sporazuma. Moramo ostati lucidni i jasni u našem pristupu, zbog čega i ubrzavamo svoje pripreme za takvu mogućnost kako bismo se suočili sa svim mogućim posljedicama - rekao je Barnier na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta.
Brojni su zastupnici ponavljali poruke Britancima da konačno kažu što žele jer je jasno da u britanskom parlamentu nema većine gotovo ni za što, a lider Socijalista poručio je da se, ako Parlament ne zna što želi, odluka prebaci na građane i novi referendum.
Barnier je branio odbačeni sporazum rekavši kako je to bio rezultat teškog rada od 18 mjeseci i da je to najbolji mogući kompromis. Tijekom iste rasprave prvi potpredsjednik Europske komisije, Frans Timmermans, poručio je da takozvani backstop oko granice na Irskom otoku, što je i glavni razlog odbijanja sporazuma, nije otvoren za pregovore.
Britancima je poručio kako “ne smije biti iluzije da je moguć Brexit bez štete, i za UK i za EU, a na nama je da tu štetu ograničimo što je više moguće”.
- Ne možete iskreno reći: ja odlazim iz Europske unije, ali uzet ću sve što mi se sviđa, bez obzira na to što to znači za Europsku uniju - zaključio je.
Europa se najviše boji prelijevanja krize
Uvjerljiva većina koja je odbacila sporazum Therese May s EU o Brexitu nije homogena, a motivi su im različiti, često suprotni. Oni koji su to odbili jer misle da je May previše popuštala Europskoj uniji sada kažu da je ova poruka upućena i Bruxellesu koji mora računati na čvrst stav Britanaca. Takav je pristup konzervativaca bahat, kakav je bio i tijekom protekle dvije godine dok se pregovaralo u uvjetima rastanka s EU. Zanemaruju činjenicu da s druge strane nije samo jedna država, nego njih 27 čije jedinstvo dosad nisu mogli slomiti, a naivne nade da će “njemačka autoindustrija” ili “francuski proizvođači vina” na kraju primorati EU da prihvati britanske uvjete nisu se ostvarile.
Zašto bi uopće političari u institucijama EU i državama članicama razmišljali o porukama iz Britanije kada imaju odgovornost prema građanima svojih država? Pogotovo se to pitanje postavlja sada uoči europskih izbora. EU je dobro shvatila poruku. Shvatila je da Britanci zapravo ne znaju što žele. To nisu uspjeli razbistriti ni dvije i pol godine nakon referenduma o Brexitu. Sam ishod tog referenduma pokazao je da je društvo polarizirano, podijeljeno gotovo na dva jednaka dijela.
Takva se polarizacija nastavila i prisutna je i sada. Ako je vjerovati rezultatima anketa, kada bi se ponovio referendum, prevagu bi imali oni koji su za ostanak u EU, ali ni ta većina ne bi bila pretjerano velika. Dakle, Ujedinjena Kraljevina bi i u slučaju novog referenduma i čudnog scenarija ostanka u članstvu u EU bila podijeljena. A takva podijeljena Ujedinjena Kraljevina je najmanje što treba Europskoj uniji ako želi ojačati iznutra. Zato bi eventualno odustajanje Ujedinjene Kraljevine od Brexita, što je pravno moguće ali politički neizvedivo, zadalo Europskoj uniji više glavobolje nego tvrdi Brexit.
Još je moguć kompromis kako bi se izbjegle još veće komplikacije. Ali, Ujedinjena Kraljevina mora jasno reći što želi bez ponavljanja crvenih crta oko slobode kretanja radnika i ljudi a da traži pristup jedinstvenom tržištu. Odgodom Brexita, što se čini najvjerojatnijom opcijom, neće se puno toga dobiti.
EU ne može pristati na dulju odgodu jer bi se pravno postavilo i pitanje uloge Ujedinjene Kraljevine kao još uvijek formalne članice u institucijama EU, i to nakon europskih izbora koji će se održati krajem svibnja. A kraća odgoda od mjesec, dva teško bi dala dovoljno prostora za neki bolji sporazum do kojega nisu mogli doći u dvije godine pregovora.
U EU se već osjeća umor od Brexita, i to u ključnoj godini kada završavaju mandati Europskom parlamentu, Europskoj komisiji i predsjedniku Europskog vijeća i kada nam predstoje teški pregovori o podjeli ključnih funkcija u tim institucijama. Uz to, ove godine trebao bi se dogovoriti i sedmogodišnji financijski okvir EU za razdoblje nakon 2020. godine. Zato su se u EU nadali da će 30. ožujka biti dan kada će se osloboditi tereta Brexita, krenuti u normalne pregovore o budućim odnosima s Ujedinjenom Kraljevinom, ali i biti rasterećeni te nastaviti unutarnje reforme EU, od kojih je neke dosad kočila upravo Velika Britanija.
No, očito nije ni Europskoj uniji lako spriječiti da se politička kriza iz Ujedinjene Kraljevine prelije i na EU.