Financijska kriza u Vatikanu, Papa svima naredio maksimalnu štednju

Autor:

11.05.2020.

This photo taken and released on April 26, 2020 by the Vatican Media shows Pope Francis giving his blessing from the window of the Apostolic palace overlooking a deserted St. Peter's Square after holding a private live streamed weekly Angelus prayer from the palace's library in The Vatican, during the lockdown aimed at curbing the spread of the COVID-19 infection, caused by the novel coronavirus. (Photo by Handout / VATICAN MEDIA / AFP) / RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT
"AFP PHOTO / VATICAN MEDIA" / AFP

Papa Franjo blagoslivlja prazan Trg Sv. Petra iz svoje biblioteke

Vatikan – naime i Sveta Stolica i Država Vatikanskoga Grada – upao je u najtežu financijsku krizu nakon drugoga svjetskog rata, bez svoje krivnje, a i bez nade u spas redovitim sredstvima.

Covid 19 nije pogodio vatikansko osoblje, broj zaraženih je minimalan, ali je zatvorio vatikanska vrata. Istinabog, danas se, na primjer, ponovno otvaraju Vatikanski muzeji, ali nitko neće nadoknaditi izgubljene tjedne. Štoviše, novi režim, s obvezatnim razmacima, smanjit će dotok posjetilaca, čak i među onima koji se nakane doći u Rim kad se (i ako se) talijanske granice širom otvore. Neće biti nepodnošljive gužve u Sikstinskoj kapeli. Neće biti novca u škrabici.

Vatikanski financijski sustav je u krizi već godinama, barem od sv. Ivana Pavla II. Pojedini skandali su odškrinuli kapke, poneki od najgorih aspekata krize su uklonjeni, poput financijskog šurovanja s mafijom kroz IOR (Zavod za religijska djela, koji zovu „Vatikanskom bankom“, premda je prava banka zapravo APSA: Uprava imutka Apostolske Stolice), ali amputacija tih tumora je stvarala pogrešnu sliku: da je dovoljno uvesti reda, pa da će poslovanje biti pozitivno. Onda su stigle ne škare, nego sjekire: žestoko je osakaćen Vatikanski radio, u početku pandemije prestalo je tiskanje dnevnika L'Osservatore Romano, personal u nuncijaturama je ogoljen do kosti.

Nekako se krpilo, a onda je stigao covid 19 koji nije samo odškrinuo kapke, nego odigao krov:

Vatikan je u deficitu iz kojega nema skorog izlaza ako se njegove financije ne reorganiziraju iz temelja.

Za razliku od nacionalnih crkava, koje raspolažu manjim ili većim prinosom iz državnog proračuna, pa proizvodnim djelatnostima ili barem rentama s teritorija, Vatikan kao sustav barata samo svojim prihodima, od Države Vatikanskoga Grada (Vatikanski muzeji, koji i koštaju, sve to blago valja održavati i povremeno restaurirati; poštanske marke, nešto trgovine), pa od Svete Stolice (prinosi i milodari, te nekretnine koje se iznajmljuju, u Rimu i svijetu, ali i njih treba održavati; pa onda i od ulaganja imovine u banke i fondove), a nešto i od Pape osobno, kojemu vjernici namjenjuju Petrov novčić, za njegovu karitativnu djelatnost, ali kojim svi posljednji pape krpe i proračun.

U ovoj krizi proračun je napuknuo duboko. Osobito kad je riječ o likvidnim sredstvima.

Razmjeri krize su zastrašujući po vatikanski financijski sustav. Kako javlja dobro informirani rimski Il Messaggero, na prošlotjednom sastanku sa šefovima vatikanskih dikasterija, papa Frane je preporučio krajnju uzdržanost i štedljivost: nikakva upošljavanja, nikakva putovanja, nikakvi simpoziji ni ini skupovi, nikakvi troškovi koje je moguće izbjeći ili barem odgoditi. I, napokon, najteža preporuka: da se sva likvidna sredstva povjere istoj novčarskoj ustanovi bankarskog tipa, Upravi imutka Svete Stolice (APSA). To će teško pasti dikasterijima koji imaju specijalno pogodne aranžmane s poslovnim bankama, te koji žele svoje poslovanje držati dalje od radoznalog oka kako Pape, tako i njegovih suradnika (to je bio glavni razlog ogorčenog sukoba više šefova dikasterija – među kojima su se isticale APSA i Kongregacija za evangelizaciju naroda – s prvim i sada bivšim prefektom Tajništva za ekonomiju kardinalom Georgeom Pellom, pa su neki u Vatikanu odahnuli kad je arogantni Pell bio utamničen u Australiji, dvije godine do pravomoćnog oslobađanja).

Tajništvo za ekonomiju izradilo je studiju koja je ovih dana „procurila“ u ruke nekih novinara. Studija „visi u zraku“: nitko ne zna što će biti do kraja godine i dogodine. Nemoguće je predvidjeti koliki će biti prihodi i koliko je moguće skresati rashode (već dobrano ali nedovoljno skresane pod Benediktom XVI pa pod Franom). Stoga su razrađena tri scenarija.

Ovogodišnji proračun Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada predvidio je rashode u ukupnom iznosu od 322 milijuna eura. Gotovo polovicu toga čine troškovi plaća i prinosa za oko 3000 uposlenih, te za mirovine iz rada starijih od 75 godina, odnosno obiteljske mirovine umrlih. Ostatak troškova otpada na nuncijature i delegacije koje čine diplomaciju Svete Stolice, zatim na održavanje nekretnina (nisu sve u komercijalnom pogonu, ima ih starijih i od 500 i od 1000 godina), te na poreze i ine dažbine nekretnina koje su iznajmljene ili korištene u komercijalne svrhe. Na karitativnu djelatnost otpada oko 24 milijuna eura godišnje (bez karitativnih troškova na teret Petrova novčića, o kojima odlučuje samo Papa, a ni onih na teret drugih crkvenih entiteta koji nisu obuhvaćeni konsolidiranim zaključnim računom Svete Stolice).

Te je rashode moguće u stanovitoj mjeri još smanjiti, uz krajnje napore, na 269 milijuna, koliko sada smatraju dopustivim i za 2021.

Prihodi su bolna točka. Dok nije buknuo covid 19, proračun je predvidio 269 milijuna eura. Ta je svota sada izvan dosega. Vatikan će uprihoditi

  • u najboljem slučaju 201 milijun eura
  • u najgorem 149 milijuna.
  • dogodine još manje: 139 milijuna eura.

Deficit će, dakle, od proračunom predviđena 53 milijuna eura nabujati na barem 68 milijuna, a eventualno i do 146 milijuna, po najgorem scenariju.

Petrov novčić će, u najbolju ruku – predviđaju u Tajništvu za ekonomiju – doseći 68 milijuna eura (da sav ode u krpanje jedva da bi mogao pokrpati najoptimističnije procijenjen deficit). Ne ubije li ga londonski skandal, o kojemu smo pisali.

Dokument i pojedini prelati predlažu najhitnije mjere.

U prvom redu elastičnije baratanje likvidnim novcem, što znači da treba koncentrirati na jedno mjesto (a to je APSA) sve što imaju dikasteriji, sve što drži IOR, pa i ono što je, za svaki slučaj, u inozemstvu.

Drugo, moguće je kresati broj uposlenih, preostalima smanjiti prihode (privremeno ili stalno). Vatikan je od toga uvijek zazirao. Plaće nisu ionako velike (ponešto znače niži troškovi stanovanja i nizak PDV u trgovinama i na crpki unutar vatikanskih granica).

Treće, u završnoj je fazi pravilnik (zasnovan prije krize) koji bi morao disciplinirati iznajmljivanje prostora, radi izbjegavanja malverzacija i korupcije.

Ne može biti dovoljno.

Hoće li to ganuti nacionalne biskupske konferencije barem ondje gdje je Katolička crkva bogatija (počam od Njemačke i Austrije)? Pa ni u Hrvatskoj ne stoji baš loše – je li spremna pomoći Svetoj Stolici? Odgovor, naravno, znamo.