Covid 19 nije pogodio vatikansko osoblje, broj zaraženih je minimalan, ali je zatvorio vatikanska vrata. Istinabog, danas se, na primjer, ponovno otvaraju Vatikanski muzeji, ali nitko neće nadoknaditi izgubljene tjedne. Štoviše, novi režim, s obvezatnim razmacima, smanjit će dotok posjetilaca, čak i među onima koji se nakane doći u Rim kad se (i ako se) talijanske granice širom otvore. Neće biti nepodnošljive gužve u Sikstinskoj kapeli. Neće biti novca u škrabici.
Vatikanski financijski sustav je u krizi već godinama, barem od sv. Ivana Pavla II. Pojedini skandali su odškrinuli kapke, poneki od najgorih aspekata krize su uklonjeni, poput financijskog šurovanja s mafijom kroz IOR (Zavod za religijska djela, koji zovu „Vatikanskom bankom“, premda je prava banka zapravo APSA: Uprava imutka Apostolske Stolice), ali amputacija tih tumora je stvarala pogrešnu sliku: da je dovoljno uvesti reda, pa da će poslovanje biti pozitivno. Onda su stigle ne škare, nego sjekire: žestoko je osakaćen Vatikanski radio, u početku pandemije prestalo je tiskanje dnevnika L'Osservatore Romano, personal u nuncijaturama je ogoljen do kosti.
Nekako se krpilo, a onda je stigao covid 19 koji nije samo odškrinuo kapke, nego odigao krov:
Vatikan je u deficitu iz kojega nema skorog izlaza ako se njegove financije ne reorganiziraju iz temelja.
Za razliku od nacionalnih crkava, koje raspolažu manjim ili većim prinosom iz državnog proračuna, pa proizvodnim djelatnostima ili barem rentama s teritorija, Vatikan kao sustav barata samo svojim prihodima, od Države Vatikanskoga Grada (Vatikanski muzeji, koji i koštaju, sve to blago valja održavati i povremeno restaurirati; poštanske marke, nešto trgovine), pa od Svete Stolice (prinosi i milodari, te nekretnine koje se iznajmljuju, u Rimu i svijetu, ali i njih treba održavati; pa onda i od ulaganja imovine u banke i fondove), a nešto i od Pape osobno, kojemu vjernici namjenjuju Petrov novčić, za njegovu karitativnu djelatnost, ali kojim svi posljednji pape krpe i proračun.
U ovoj krizi proračun je napuknuo duboko. Osobito kad je riječ o likvidnim sredstvima.
Razmjeri krize su zastrašujući po vatikanski financijski sustav. Kako javlja dobro informirani rimski Il Messaggero, na prošlotjednom sastanku sa šefovima vatikanskih dikasterija, papa Frane je preporučio krajnju uzdržanost i štedljivost: nikakva upošljavanja, nikakva putovanja, nikakvi simpoziji ni ini skupovi, nikakvi troškovi koje je moguće izbjeći ili barem odgoditi. I, napokon, najteža preporuka: da se sva likvidna sredstva povjere istoj novčarskoj ustanovi bankarskog tipa, Upravi imutka Svete Stolice (APSA). To će teško pasti dikasterijima koji imaju specijalno pogodne aranžmane s poslovnim bankama, te koji žele svoje poslovanje držati dalje od radoznalog oka kako Pape, tako i njegovih suradnika (to je bio glavni razlog ogorčenog sukoba više šefova dikasterija – među kojima su se isticale APSA i Kongregacija za evangelizaciju naroda – s prvim i sada bivšim prefektom Tajništva za ekonomiju kardinalom Georgeom Pellom, pa su neki u Vatikanu odahnuli kad je arogantni Pell bio utamničen u Australiji, dvije godine do pravomoćnog oslobađanja).
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?