Hrvatica napustila svoje dojenče na ulici kraj rimske željezničke stanice

Odmah zatim se sa 5-godišnjom kćeri Morenom popela na vlak Euronight 296 iz Rima za München. Diego je ostavljen u dobrom stanju. U kolicima je bila i bočica za hranjenje, i duda varalica, i četiri omota mlijeka u prahu, i bočica kamilice, i omot salveta. Dijete je bilo čisto, uredno, umotano u bijelu dekicu.
Snimak s kontrolnih kamera pokazuje da je sina ušuškala, opraštala se s njime, gledala ga i tek onda se udaljila držeći kćer za ruku.
Dvojbeno je je li odluku o napuštanju Diega donijela naglo i neplanirano, ili se htjela postarati da dijete ne strada, ostavivši ga na veoma prometnu mjestu i osigurano od gladi i hladnoće dok ga netko ne uoči. Uistinu, nalazak djeteta je policiji odmah prijavio neki prolaznik. Dječačić je prenesen u crkvenu pedijatrijsku bolnicu Bambino Gesù u Rimu, zdrav kô dren.
Istodobno je policiji prijavu podnio psiholog u sigurnoj kući uz rimsku Kasijevu cestu (via Cassia) kad je primijetio da se mlada majka s djecom nije pojavila na večeri. Istragu je pokrenulo policijsko povjereništvo za Eskvilin koje je utvrdilo identitet majke po snimkama nadzornih kamera, te po otiscima prstiju na ručki kolica.
U tom trenutku je njezin mobitel bio “zakačen” za releje u mjestu Figline Valdarno, nedaleko od Firenze. Policajcima je rekla da će se vratiti, da je u Rimu. Nisu joj povjerovali. Umjesto toga alarmirali su Željezničku policiju (Polfer) koja je vlak sačekala u Bologni, ušla u nj, identificirala je i privela. Nije se ni bunila ni opirala. Prvo je pitala: “Jeste li ga našli? Je li dobro?”
Policajci su njezinu kćer povjerili socijalnim službama u Bologni, a mladu Hrvaticu su pritvorili u bolognski zatvor u Dezzi. U Uniji se nacionalnost građanina računa po državljanstvu, ne po etničkom porijeklu (eto zašto je Zlatan Ibrahimović – Šved).
Valentina Radosavljević je rođena potkraj prošlog milenija u Gallarateu blizu Milana u romskoj obitelji iz Hrvatske. Prema iskazima koje je prikupila policija, nije ovisnica ni o alkoholu ni o drogama, nego je, kažu, “konfuzna”. Njezina posljednja adresa prije odlaska u sigurnu kuću bila je automobilska prikolica u Ortolanijevoj ulici u Dragoni, na periferiji između Rima i Ostije, gdje je na općinskom zemljištu od početka srpsko-hrvatskog rata smješten romski tabor, marom katoličke crkvene organizacije Opera Nomadi, povezane s nadbiskupijskim Caritasom. Tabor nije ni službeni, ni divlji, nego “toleriran”. Majku i djecu su pratile socijalne službe rimskoga X municipija (rimska općina je podijeljena na 15 municipija, koji zajedno s općinama bivšega rimskog kotara čine Metropolitanski glavni grad Rim). Otkako je Morena prije nekoliko mjeseci bila u bolnici Grassi u Ostiji, zbog bronhitisa, socijalne službe su gospođu Radosavljević nagovarale da se preseli u sigurnu kuću, radi smještaja i traženja zaposlenja. Nisu navedeni razlozi tog insistiranja.
Valentina Radosavljević je napokon pristala, ali je ondje izdržala samo nekoliko dana.
Zašto je utekla i sina ostavila u centru Rima?
Problem teško da je u njezinu romskome etničko-kulturalnom porijeklu. U toj tradiciji djeca su svetinja, ne ostavljaju se. Napuštanje malodobnoga u Italiji je specifično kazneno djelo. Iako je imala željezničku kartu za München, suputnicama u vlaku je rekla da ide u Villach (Beljak) u Austriji, gdje je čeka dragi. Po drugoj priči išla je u Njemačku, gdje joj je brat. Sve će to morati objasniti tužilaštvu.