Ishod krize sve neizvjesniji

Desnica ipak nije bila vazda ista. Svojedobno je dominirala katolička desnica, pod jakim utjecajem papâ (Pija XII, pa sv. Pavla VI) i sa snažnijom socijalnom vokacijom (ona i danas funkcionira u Katoličkoj crkvi u Italiji, pa se ponekad čini da je su Papa i talijanski biskupi jedina moralna opozicija suverenističkim ekscesima, koje je Frane usporedio čak s Hitlerovom retorikom).

Nije doveden u pitanje snažan zaokret Italije udesno, evidentiran na lanjskim travanjskim parlamentarnim izborima i zaoštren za konfuznog vladanja Lige i PoKreta 5 zvjezdica, međusobno nesložnih. U pitanju je – kako se sada čini – kada će Salvini zavladati Italijom i kolika će biti većina kojom će doći na vlast: 50 ili 60 posto.

Salvini svoje šanse može umanjiti samo pretjeranom nervozom i gubitkom samokontrole, što već pomalo pokazuje.

Antonio Parrinello / REUTERS

Talijanski ministar Matteo Salvini trenutno je u svojoj turneji na moru, slikano u Taorimini na Siciliji, 11. kolovoza 2018.

Njegov trijumfalistički zamišljen „beach tour“ (unatoč suverenizmu baš engleski naziv za političku turneju po plažama) sve je neugodniji. Stigao je na jug gdje su se tradicionalnim oponentima pridružili i pristaše Zvjezdica, razjareni do nebesa što im je Salvini razbio igračku: vladu Giuseppea Contea.

Na Braću Italije može računati. Sva akcija ostalih stranaka – Demokratske, koja nije jedinstvena, Zvjezdica, koje su još u šoku kako ih je Liga smotala i smazala, pa Berlusconija na patetičnom zalasku, te sektaških strančica na obodima – svodi se na pokušaje kontrole štete. Batrgaju se unezvjereno kao ribice u akvariju iz kojega je netko ispustio dvije trećine vode. U tom naguravanju ni njima nije jasno hoće li više ozlijediti sebe ili ipak Salvinija, odjednom zajedničkog neprijatelja uslijed kojega se na istim pozicijama spram datuma izborâ nalaze Matteo Renzi (srušeni premijer i vođa unutrašnje oporbe među demokratima), Beppe Grillo i Luigi Di Maio (suosnivač, odnosno politički vođa Zvjezdica) s jedne strane, odnosno Nicola Zingaretti (tajnik Demokratske stranke) s druge.

Ishod ovog tjedna ovisi ponajviše o Demokratskoj stranci. U njoj je Matteo Renzi napravio saltomortale. Prije nekoliko tjedana je natjerao stranku da u programski dokument unese klauzulu da nema koalicije sa Zvjezdicama. Sada je Renzi, kao i Di Maio, za odgađanje izbora i formiranje makar tehničke vlade koja bi Ligu otjerala u oporbu i produljila agoniju. Ne treba zaboraviti da u sadašnjem sazivu Parlamenta u redovima demokratskih zastupnika i senatora prevladavaju Renzijevi pristaše, a da za sljedeće izbore liste sastavlja novi tajnik Zingaretti.

Prevlada li Zingarettijev stav da je bolje čvor rasjeći čim prije, izbori su neumitni ujesen (listopad ili studeni). Zingaretti smatra da je nepametno vaditi Salviniju kestenje iz vatre, formirati vladu koja će umjesto Salvinijeve složiti mučan državni proračun za 2020 (budući da je Conteova vlada sve ovogodišnje probleme odloptala u sljedeću godinu) i istodobno dati mogućnost Salviniju da drapa halje vičući kako mu kradu pobjedu i kako bi on sve to sam bolje. To bi značilo povećati mu postotak pristaša.

I o tome zapravo jedino jest riječ: kako na izborima proći što bolje ili uza što manje štete. Sudbina Italije koristi se samo kao argument, za nju nije da haju, a definitivno ih ne zanima budućnost Evrope (jedino što Salvini ponovo vadi parolu o izlasku iz eura).