Prema planu, Merkel planira ostati na poziciji kancelarke do 2021. godine, odnosno do parlamentarnih izbora u Njemačkoj. Mnogima se to “grebanje za vlast”, odnosno odustajanje od njezina dosadašnjeg vrlo čvrstog stava da funkciju kancelara i šefa stranke treba obnašati jedna te ista osoba, nije svidjelo.
Prijetnja
“Ne možemo se vratiti poslu kao da se ništa nije dogodilo”, poručio je, primjerice, Joachim Pfeiffer, pripadnik desne struje CDU, koji smatra da bi Merkel trebala utrti put promjeni na samom vrhu. Njezino ustrajanje, uvjeren je, dovest će do neizvjesnosti. Trebalo je, dakle, doslovno manje od jednog dana da se Angela Merkel, simbol postojanosti i kontinuiteta te dominantni stabilizirajući faktor njemačke i europske politike, pretvori u faktor neizvjesnosti.
Prijetnja je stigla iz vlastite koalicije, to jest koalicijskog partnera SPD-a koji također proživljavala egzistencijalnu krizu. Birači su na regionalnim izborima u Bavarskoj i sada u Hessenu kaznili i njih, i inače žestoko podijeljene i poljuljane zbog ulaska u koaliciju s Merkel. Bio je to, sasvim je jasno sada nakon regionalnih izbora, brak od kojega nitko nije imao koristi. SPD je, primjerice, u Hessenu zabilježio najgori rezultat u toj državi od 1946. godine. I njih su, kao i CDU, birači kaznili okrećući će alternativnim opcijama zbog nedostatka vizije. Sada ta stranka pokušava spasiti što se spasiti može.
“Stanje vlade je neprihvatljivo”, poručila je šefica SPD-a Andrea Nahles i zaprijetila da će, ako ne bude rezultata, odnosno ako CDU i njegova sestrinska stranka CSU ne ispune njihove uvjete, izaći iz koalicije, što potencijalno znači prijevremene izbore. Rok koji je dala je rujan iduće godine kada će revidirati postignute rezultate. Na temelju toga će odlučiti, tvrdi Nahles, je li koalicijska vlada u kojoj se nalaze “pravo mjesto za njih”.