Tada je popularna “Mutti” odlučila dati ostavku na mjesto predsjednice Kršćansko demokratske unije (CDU), ali ostati na čelu vlade. Iako je mogla naučiti iz iskustva Gerharda Schrödera koji je 2004. napustio vodeće mjesto u SPD-u. Na izborima godinu dana poslije Merkel preuzima svoju prvu koalicijsku vladu.
Temeljna politička ne doktrina, prije dogma Angele Merkel glasi “stabilnost”. Zato je Njemice i Nijemci i vole. Jer, i oni vole stabilnost. Svaka naznaka političke nestabilnosti odmah budi asocijacije na tridesete godine prošlog stoljeća i najcrnji period u povijesti tog naroda. No, vremena se mijenjaju, a s njima i CDU. Prva strateška pogreška kancelarke koja je spasila euro u globalnoj krizi bila je odluka 2017. da, nakon što su propali pregovori sa Zelenima i liberalima (FDP), opet sklopi koaliciju sa SPD-om. Momci iz Berlina to joj nisu oprostili. Moćni predsjednik parlamenta Wolfgang Schäuble bio je sklon manjinskoj vladi. Ali, to nije “stabilnost”. Četvrti je mandat Merkel počela sukobom s bavarskim CSU-om, što je bio više nego jasan signal da počinje rat za kancelarsko nasljeđe. Zbog toga Merkel prepušta stranku, ali istodobno oktroira svoju nasljednicu Annegret Kramp-Karrenbauer (AKK). Koja stigmu “i nakon Merkel Merkel” nikako nije mogla sprati. Ojačala je desnu retoriku, ali to momcima iz Berlina nije bilo dovoljno. I onda je uslijedio prošlotjedni šok kad je u saveznoj državi Tirinškoj CDU podržao premijera zajedno s radikalnom desnom Alternativnom za Njemačku (AfD). Čiju podružnicu ondje vodi otvoreni fašist Björ Höcke. AKK kreće u operaciju “spašavanja političkog obraza”, ali tirinški ogranak CDU-a otvoreno joj pokazuje srednji prst. Krizu smiruje - Merkel. Desno stranačko krilo likuje, a AKK čini jedino moguće: daje ostavku svjesna da ne kontrolira stranku.
Vlada, izvjesno je, neće pasti. Merkel će odraditi mandat do kraja i biti kancelarka s najduljim stažem. Ali, ostavlja CDU povijesno podijeljenim, što će baciti sjenu na njezinu političku ostavštinu.