Nema demokracije bez nadzora nad sustavom, bez sigurnosti

Obično se tvrdi da je trodioba vlasti temelj suvremene zapadne demokracije, i to je uglavnom točno. Postoje razlike u izbornim sustavima, a unutar njih i razlike oko toga tko bira sudbenu vlast: svi građani na općim izborima, ili stručno kvalificirani građani, a postoje razlike i u dopustivu i nedopustivu uplitanju izvršne vlasti.

“Ispod radara” prolaze dvije važne komponente, a i jedna i druga imaju svoj udio u katastrofi pravde, i socijalne i pravne, koja je u subotu na dva mjesta u Hrvatskoj izvirila iz močvare.

Prva je komponenta cjelovitost demokracije: ona nije potpuna ako odnos među trima vlastima, te ostalima presudnim moćima poput financijske, a zapravo i naše kaotične informacijske, nije premrežen sustavom provjera i ravnoteža (“checks and balances” u anglosaksonskoj političkoj terminologiji). Bilo koja vlast ili ina moć, prepuštena samoj sebi u periodima između izbora, teži i težit će pretvoriti se u apsolutnu, tiransku, čak i kad su njezini pripadnici osobno pošteni, ali znamo da prilika čini lopova, da “svaka vlast korumpira, a apsolutna korumpira apsolutno”, kako je to sažeo Lord Acton (dobro, G. B. Shaw je precizirao da ljudi korumpiraju vlast, što se svodi na isto, ako ne povjerujemo da je “svaka vlast od Boga”).

Druga je funkcija zakonodavca (pa onda i njegove ideologije) spram sudstva. Ono ne može suditi dobro ako je zakon loš, pred sudom ne mogu svi građani biti ravnopravni ako su zakoni labavi i podložni reinterpretacijama.

Grubo rečeno: ako pojedinac koji iz obijesti u tri pokušaja pobije četvero ljudi, pa se na suđenju za brutalno mljevenje dvoje izletnika izvadi na “sinkopu”, zašto bi nesmiljen ubojica s povodom koji je postrijeljao trojicu navodno iz krim-miljea, bio osuđen brže i strože?

Iz poučne povijesti starog vijeka smo naučili da nije dovoljno da Cezarova žena bude poštena, nego da mora ostaviti i dojam da je poštena. A naše pravosuđe nije Cezarova žena. Ono je na svom području Cezar. Valja ga na to podsjećati jutrom i večerom, kolikogod nam to naplaćivalo u ciničnoj pohlepi nekih od svojih dionika. Inače ćemo, umjesto kunama, plaćati životima: metci splitskoga “crnog osvetnika” (i samoga s dosjeom pod aureolom pravednika) probušili su i aute s ljudima u njima, mogli su i te ljude.

Demokracija bi morala značiti da se, ako funkcioniraš u skladu sa zakonima, ne smiješ bojati da ćeš se u pogrešnu času naći na pogrešnu mjestu, gdje pucaju po tebi ili gdje puca most pod tobom, gdje ti troakarom razbiju arteriju umjesto tumora ili ti djetetu odbiju obaviti pregled dok ga sepsa ne ubije…