Skandal, još jedan u nizu, počeo je izbivati na vidjelo u početku srpnja, kada je Gian Franco Mammì, glavni ravnatelj Zavoda za religijska djela (IOR), nazivanoga „Vatikanskom bankom“, podnio prijavu vatikanskoj sudbenoj vlasti protiv Državnog tajništva, prethodno dobivši zeleno svjetlo od samog Pape.
Izvješćujući danas o tome, Messaggerova vatikanistica Franca Giansoldati podsjeća da su Mammì i Frane prijatelji iz vremenâ dok je Papa još bio kardinal Jorge Mario Bergoglio, pa među njima vlada i osobno povjerenje.
Naime, Državno tajništvo je po hitnom postupku zahtijevalo od IOR-a 150 milijuna eura da bi utrnulo skup hipotekarni zajam za koji je založena reprezentativna zgrada u Londonu, na raskrižju koje tvore Draycott Avenue i Ixworth Place (dakle različita od zgrade u londonskom Kensingtonu oko koje je već započeo kazneni postupak). Mammì ne bi ni bio doznao kamo ti novci idu da je pozitivno odgovorio na zahtjev koji mu je mjesec dana ranije uputio nadbiskup Edgar Peña Parra, zamjenik državnog tajnika zadužen za opće poslove, koji je specificirao neprecizno da tih150 milijuna treba „za institucionalne potrebe“.
Sudbena vlast je krenula istraživati te je tjerajući lisicu istjerala vuka: hipoteku na zgradu dalo je poduzeće pod kontrolom Državnog tajništva, kojemu je likvidan novac trebao za burzovne operacije novcem Državnog tajništva, položenim ne u IOR-u, nego u banci Crédit Suisse.
Zašto u Švicaraca? Naprosto zato što je je nakon akcija čišćenja i moraliziranja IOR-a, koje su teškom mukom izganjali Benedikt XVI pa Frane, postalo tegobno spekulirati uloženim novcem ciljajući veću zaradu i riskirajući gubitak. A upravo to su krenuli činiti u Državnom tajništvu. Pa su četiri petine Petrova novčića dali u Crédit Suisse, da ih investira u anonimne fondove off shore (konkretno u Kanalskim otocima Guernseyju i Jerseyju), koji ih ulažu dalje u akcije o kojima prvi ulagač, u ovom slučaju Sveta Stolica, više ništa ne zna.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?