Papa u ratu protiv vlastitog Državnog tajništva zbog novčića sv. Petra koji je založen u Crédit Suisse da ih uloži u porezne oaze

Autor:

05.10.2019.

Pope Francis arrives to attend celebrations for the Feast of Saint Francis in the Vatican Gardens, at the Vatican October 4, 2019. REUTERS/Yara Nardi
Yara Nardi / REUTERS

Papa Franjo u Vatikanskim vrtovima

Papinsko Državno tajništvo zaigralo se baš s papinskim Petrovim novčićem – obolom koji mjesne crkve prinose da se pape njime posluže diskreciono za karitativnu djelatnost – i to papi Frani iza leđa.

Skandal, još jedan u nizu, počeo je izbivati na vidjelo u početku srpnja, kada je Gian Franco Mammì, glavni ravnatelj Zavoda za religijska djela (IOR), nazivanoga „Vatikanskom bankom“, podnio prijavu vatikanskoj sudbenoj vlasti protiv Državnog tajništva, prethodno dobivši zeleno svjetlo od samog Pape.

Izvješćujući danas o tome, Messaggerova vatikanistica Franca Giansoldati podsjeća da su Mammì i Frane prijatelji iz vremenâ dok je Papa još bio kardinal Jorge Mario Bergoglio, pa među njima vlada i osobno povjerenje.

Naime, Državno tajništvo je po hitnom postupku zahtijevalo od IOR-a 150 milijuna eura da bi utrnulo skup hipotekarni zajam za koji je založena reprezentativna zgrada u Londonu, na raskrižju koje tvore Draycott Avenue i Ixworth Place (dakle različita od zgrade u londonskom Kensingtonu oko koje je već započeo kazneni postupak). Mammì ne bi ni bio doznao kamo ti novci idu da je pozitivno odgovorio na zahtjev koji mu je mjesec dana ranije uputio nadbiskup Edgar Peña Parra, zamjenik državnog tajnika zadužen za opće poslove, koji je specificirao neprecizno da tih150 milijuna treba „za institucionalne potrebe“.

Sudbena vlast je krenula istraživati te je tjerajući lisicu istjerala vuka: hipoteku na zgradu dalo je poduzeće pod kontrolom Državnog tajništva, kojemu je likvidan novac trebao za burzovne operacije novcem Državnog tajništva, položenim ne u IOR-u, nego u banci Crédit Suisse.

Zašto u Švicaraca? Naprosto zato što je je nakon akcija čišćenja i moraliziranja IOR-a, koje su teškom mukom izganjali Benedikt XVI pa Frane, postalo tegobno spekulirati uloženim novcem ciljajući veću zaradu i riskirajući gubitak. A upravo to su krenuli činiti u Državnom tajništvu. Pa su četiri petine Petrova novčića dali u Crédit Suisse, da ih investira u anonimne fondove off shore (konkretno u Kanalskim otocima Guernseyju i Jerseyju), koji ih ulažu dalje u akcije o kojima prvi ulagač, u ovom slučaju Sveta Stolica, više ništa ne zna.

Razmatrajući te operacije vatikanski Ured glavnog revizora optužio je operaciju Državnog tajništva kao „spekulativnu […] koja može svu Državu [Vatikanskoga Grada] izložiti gubitku sredstava i reputacije“, jer investirani novac može „biti korišten u svrhe oprečne onima u koje je prikupljen“, naime za karitativnu djelatnost u skladu s vjerskim naukom Katoličke crkve.

Grubo rečeno: može biti investiran u kockarnicu, javnu kuću, proizvodnju oružja, jer nema načina da to Vatikan nadzire. A ta vrsta zloporabe je u IOR- sada, kažu, nemoguća (nakon niza čistki, doduše).

U dokumentima koje djelomice citira Giansoldati naglašava se da „investicijsku kupoprodaju nekretnina smije provoditi samo APSA“ (Uprava imutka Apostolske Stolice), te da Državno tajništvo o svojoj aktivnosti nije obavijestilo Savjet za ekonomiju, nadalje da hipotekarni zajam nije namijenjen vjerskim ciljevima, te da postoje nejasne financijske operacije u cijelom poslu.

Prema tome, sudbena vlast, raspolažući i potajno snimljenim razgovorima osumnjičenih, provodi istragu pretpostavljajući kaznena djela prekoračenja i zloporabe ovlasti.

U tu su svrhu suspendirani, kako smo već javili, petoro dužnosnika Svete Stolice.

Najvažniji je mons. Mauro Carlino, odnedavna pročelnik Ureda za informacije i dokumentaciju (takoreći obavještajne službe) Državnog tajništva, sa sjedištem u samoj Apostolskoj palači, koji je godinama bio osobni tajnik kardinala Angela Becciua, pa i dok je on bo zamjenik državnog tajnika, na kojoj dužnosti ga je naslijedio mons. Peña Parra. Slijedi Tommaso Di Ruzza, glava ombudsmanske Vlasti za financijsku informaciju (AIF), zadužene za nadzor financijskog poslovanja i Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada. Treći je po važnosti Fabrizio Tirabassi (bavi se financijskim investicijama u upravnom odjelu Državnog tajništva i Petrovim novčićem). Ostalih dvoje su Vincenzo Mauriello, uposlen u Urudžbenom zapisniku, te Caterina Sansone, zapravo tajnica.