Pirova pobjeda Therese May izgrađena na iluziji

Autor:

30.01.2019.

Britain's ex-Secretary of State for Foreign and Commonwealth Affairs Boris Johnson appears on BBC TV's The Andrew Marr Show in London, Britain, December 9, 2018. Jeff Overs/BBC/Handout via REUTERS
Jeff Overs/BBC/Handout / REUTERS

Bivši ministar vanjskih poslova Boris Johnson

Dan poslije na Britanskom se otoku zbrajaju dojmovi glasanja u parlamentu na kojem su zastupnici jasno poručili premijerki Theresi May da žele nove pregovore s EU.

Preciznije, da žele da zaštitni mehanizam nestane iz sporazuma o izlasku iz EU. Iako je Bruxelles jasno rekao da to ne dolazi u obzir.

Iz ove aporije generiraju se i komentari britanskih medija. Tako Daily Mail, koji je zagovornik izlaska iz EU i bez bilo kakvog sporazuma, poručuje kako su “Laburistički pobunjenici spasili May” koja sada ima mandat “da pritisne EU kako bi dobila bolji sporazum”. Konzervativcima bliski Telegraph je već umjereniji i navodi kako je “May osvojila podršku zastupnika za nove pregovore o zaštitnom mehanizmu”, ali upozorava da se Bruxelles tome protivi.

Independent je oštriji: “May je vratila kontrolu nad Brexitom, ali ne zna što da sad napravi”. Londonski Times, glasilo centra, poručuje: “Torijevci moraju odlučiti što su oni”. A laburistima (ali ozbiljnom krilu, proeuropskom) blizak Guardian je jasan: “Pobjeda Therese May: Pirov uspjeh izgrađen na fantaziji”.

Britanija je poznata po nizu stvari, nogometu, tenisu, Big Benu i humoru. Ogledni primjerak britanskog humora je Leteći cirkus Montya Pythona. Jedna od njihovih specifičnosti su skečevi koji odu do apsurda pa i korak dalje - i onda koriste mehanizam klasične grčke tragedije, deus ex machina. Samo što je njihov deus ili pukovnik u legendarnoj kaki odori britanske vojske koji ulijeće u scenu i počinje vikati da je ovo nedopustivo i da se mora odmah prekinuti ili je to smrtno ozbiljno lice Johna Cleesa koji izgovara: “And now something completely different” (a sad nešto u potpunosti drukčije).

Prateći glasanje u britanskom parlamentu u utorak navečer pomislio sam da je sve u redu i da će se uskoro pojaviti pukovnik ili Cleese i prekinuti ovaj dobar skeč. I da ćemo se vratiti u realnost. Ali avaj, ništa. Zastupnici su stvarno donosili odluke kao da su Pale sam na svijetu i kao da se ništa u vezi s Brexitom nije dogodilo u protekle dvije godine. I da će se sada sve promijeniti (something completely different). A vrhunac svega je bila izjava bivšeg ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona koji je rekao da će sada EU biti prisiljena pregovarati “jer smo im mi veliki trgovinski partner”.

I on je to mislio ozbiljno, to nije bio dio skeča. Nije nakon toga uskočio pukovnik i maknuo ga sa scene. Johnson niti jedne sekunde nije pomislio da je riječ o zamjeni teza, da je EU stvarni veliki trgovinski partner Ujedinjene Kraljevine s kojim ostvaruje oko 50 posto razmjene. Ovaj je lider Brexita po struci klasični filolog, dakle dobar poznavatelj antičke povijesti. Možda je zbog toga i odlutao od stvarnosti pa misli da je London Rim u kojem je parlament Senat. A EU neko barbarsko pleme koje se drznulo praviti probleme. Pa im Johnson, kao Russell Crowe u Gladijatoru poručuje: “Zašto ljudi ne shvate kad su poraženi?”. Iz svoje je političke svijesti u potpunosti izbacio kapitalno povijesno djelo, autor je Englez Edward Gibbon: “Pad i propast Rimskog carstva”.

Jer, Britanski je imperij propao i to još davno kao i svojedobno Rimsko carstvo. London ne vlada carstvom u kojem sunce više ne zalazi. I nisu sila. U oba svjetska rata nisu uspjeli pobijediti bez pomoći SAD-a, a nakon Drugog su krahirali, ubrzo ostali bez “krunskog dragulja”, Indije, pa se osramotili u Sueskoj krizi. Dokaz tomu je jednostavan: kad bismo ljude na cesti pitali da navedu britanske premijere od 1945. do danas naveli bi Chuchilla, pa lady Thatcher, možda Tonyja Blaira. Ali svi bi naizust naveli Kennedyja, Nixona, Reagana, Busha, Clintona ili Andenauera, Brandta, Kohla, Merkel. To su sile. Johnson i njegov krug “dječaka s Etona” to ne može-ne želi priznati.

Čak niti kad se iz londonskog Cityja povlače banke, kad britanski Židovi traže njemačko državljanstvo, kad Škotska poručuje da će otići. Ili kad japanski premijer Shinzo Abe poruči da će povući automobilske tvornice s Otoka ako ne bude sporazuma s EU. A kad ministar obrane Gavin Williamson najavi da će Britanija nakon izlaska iz EU izgraditi dvije nove baze u Južnoj Aziji i na Karibima, iz Moskve im poruče da to baš neće biti tako lako. A i Peking na to gleda ispod oka. A s Kinom bi gradili jake ekonomske veze.

U ovoj je situaciji zbog svega navedenog od presudne važnosti da EU ostane jedinstvena i tako pokaže svoje vrijednosti te da sačuva interese svoje članice Irske. I tako ostane u domeni realnosti, za razliku od Britanaca. Njima treba prepustiti posebne odnose s Trumpovom Amerikom.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version