Piše Mirella Rašić Što donosi novo predsjedništvo Europske komisije pod ravnanjem čelične lady Ursule? 

Autor:

  • Mirella Rašić

03.11.2019.

President-elect of European Commission Ursula von der Leyen and President-designate of European Central Bank Christine Lagarde attend a farewell event for ECB's outgoing President Mario Draghi in Frankfurt, Germany October 28, 2019. Boris Roessler/Pool via REUTERS
Boris Roessler / REUTERS

Dvije žene ne čelu ključnih europskih institucija: Ursula von der Leyen (lijevo) izabrana je za predsjednicu Europske komisije, a Christine Lagarde je već preuzela funkciju predsjednice Europske središnje banke

Piše Mirella Rasic, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu.

Kratki posjet Bruxellesu tj. ekspresno odrađeni sastanci i poslovni susreti u EU institucijama i utjecajnim ''think-thankovima'' probudili su u meni stare osjećaje o tome kako se ljudi koji rade 'gore' svaki puta nose s promjenama novih predsjedništava tj. mijenja li se samo kontekst ili i sadržaj?  

Inače je uobičajeno da s odlaskom 'stare' i dolaskom nove garde u Europskoj komisiji vlada prilično hektično stanje i nervoza, ali, kažu mi kolege kako je ovog puta drugačije, intenzivnije i nesigurnije. Strah, nevjerica, nepovjerenje, može se rezati u zraku po hodnicima središta Komisije, Berlaymonta, u koju je privremeno uselila i buduća predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen.

Gospođa Ursula je u nezavidnoj situaciji od samog početka priče njezin nove karijere – em od toga što je kao, 'slučajno' nominirana ni manje ni više na prijedlog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, pa sve do jako mršave većine s kojom se jedva izvukla kada joj se izglasavalo povjerenje u Europskom parlamentu u srpnju.

Atmosfera nepovjerenja i straha koja se osjeća među zaposlenicima došla je do usijanja, poglavito među onima višeg ranga na piramidi. Ne samo u Bruxellesu nego i svim onima koji su raspoređeni po dužnostima u čitavom svijetu, mislim na europsku službu za vanjsko djelovanje - u kojoj se dvije trećine šefova postavlja po političkoj liniji bez natječaja. Kolege iz Komisije, kao i neki moji poznanici koji rade u kabinetima odlazećih povjerenika koji su imali priliku upoznati gđu von der Leyen, opisuju je kao hladnu, nepovjerljivu i distanciranu osobu koja nikome ne vjeruje. Sušta suprotnost veseljaku Junckeru koji se voli šaliti. Doduše, i Juncker je znao biti težak ali se čini kako je njegova nasljednica sasvim drukčiji tip, ne samo od Junckera nego i od svih njezinih prethodnika pa samim time predstavlja veliki misterij i izazov za osoblje Komisije, a poglavito one s vrha piramide. Naprosto je ova institucija tako (piramidalno) hijerarhijski ustrojena. Juncker se zalagao za borbu protiv tzv. silosa i inzistirao da njegova Komisija bude jedan veliki tim, pa su takav narativ prodavali i ostalom osoblju, međutim ta njegova ideja nije nikada zaživjela u praksi.

Par dana nakon objave svoga tima, van der Leyen se suočila s velikim izazovom kada su resorni odbori Euro-parlamenta 'srušili' prvo njezina dva kandidata zbog sumnje na postojanja sukoba interesa za mađarskog kandidata koji je trebao preuzeti resor proširenja i rumunjsku kandidatkinju kojoj je von der Leyen namijenila portfelj transporta.

Posljednji udarac koji je zadobila, bilo je rušenje velikom većinom glasova francuske kandidatkinje te bliske suradnice francuskog predsjednika za mjesto povjerenice EU, čime je zadan velik udarac Macronovom ugledu i naravno otvoren velik problem za von der Leyen.

Ovo je svakako dominanta tema u EU o kojoj se priča u Komisiji a koja može poprimiti i šire reprekusije ne samo zbog toga što je odgođen početak mandata nove Europske komisije, a neki kažu možda i kasnije, nego je  otvorilo i  pitanje povjerenja između Macrona i buduće predsjednice, što se može preliti i na mogući konflikt između glavnih političkih skupina u Parlamentu.

Umjesto najavljenog stupanja na dužnost nove Europske komisije 1. studenog datum se pomaknuo na početak prosinca - a i to u najboljem slučaju. U najgorem slučaju, moglo bi imati za implikaciju da von der Leyen ne može postati operativna sve do ožujka 2020. tj. dok kompletno ne posloži svoj tim a njezin tim svoj kabinet što sve skupa samo slabi njezinu moć. Analitičari i insideri u sustavu tvrde kako će von der Leyen započeti svoj mandat kao najslabija predsjednica koju su pratile kontroverze u startu kao i to da će biti prva najviše rangirana EU dužnosnica koja nije obnašala dužnost šefa vlade poput njezinih prethodnika posljednjih dvadeset pet godina.

Sve je to zasigurno doprinjelo stvaranju ne baš zdrava ozračja u timu nove Komisije tako da i ljudi iz najbliža tima nove predsjednice negoduju. Među njima je navodno i prvi izvršni potpredsjednik Komisije, Frans Timmermans, koji se, opet navodno, nikako ne može pomiriti s time što su mu Macron i Merkel 'ukrali' poziciju kojoj nikad nije bio, a i uvjeren je da mu pripada nakon što je postalo jasno da je kandidat pučana Manfred Weber ispao iz igre. 

Nova s predsjednica okružila jako uskim krugom ljudi kojima vjeruje a on uključuje tri pomoćnika koji su došli s njom u Bruxelles iz Berlina.

Također se doznaje kako je vršiteljica dužnosti glavnog tajnika Komisije, Ilze Juhansone, inače bliska suradnicima buduće predsjednicem, uvela zabranu zapošljavanja na visoka dužnosnička mjesta u svim općim upravama Komisije: uobičajeno je bilo na kraju svakog mandata zbrinuti najbliže suradnike poglavito one iz kabineta povjerenika ili pak nominirati na visoka dužnosnička mjesta kao npr. mjesta direktora, zamjenika generalnog direktora neke opće uprave ili pak generalnog direktora. To je naprosto postalo nepisano pravilo u svim mandatima kojemu nitko nije mogao stati na kraj unatoč pobunama sindikalaca.

U kabinetima povjerenika vlada tmurna atmosfera tako da mnoge bivše kolege rade sve umjesto svoga posla jer ga traže budući da su zaposleni bez javnih natječaja, tj. došli su kao bliski suradnici povjerenika i mandat im traje koliko i onaj njihovih šefova. Stoga, lobiranje i borba za prestižne  pozicije da se negdje smjeste (namjerno ne naglašavam dobro plaćena jer su svi itekako i jako dobro plaćeni) počinje već dvije godine prije svršetka mandata. Za njih se obično raspisuju natječaji na tzv. mjesta za posebne savjetnike predsjednika Komisije, povjerenika ili generalna direktora. Ne dovodim u pitanje sposobnosti i kompetencije tih ljudi, međutim držim da takva praksa nije za pohvalu jer uvijek ima netko tko je bolji od tog dobrog koji se mora probijati godinama da tj. ako bi se popeo malo više na piramidi.   

Kako god, svi nestrpljivo iščekuju daljnji razvoj situacije s velikom nervozom a poglavito oni najviše rangirani zajedno sa svojim suradnicima jer ne znaju kakva ih sudbina čeka s novom šeficom. Mnogi se pitaju hoće li išta promijeniti u načinu rada von der Leyen koji je do sada demonstrirala, drugim riječima, hoće li postati otvorenija i bliskija u interakciji s drugima pa i medijima nego kad je obnašala dužnost ministrice obrane u Berlinu? 

Sve u svemu, nije joj lako već i činjenicom da je okružena vukovima, tj. već prekaljenim i spretnim političarima te izvršnim potpredsjednicima kao što su Timmermans i Vestager. Treba joj dati šansu. Šteta što će se i novopečena predsjednica kao i njezin novi tim tek uhodavati u posao kada Hrvatska preuzme predsjedanje EU od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. godine.