Piše Mirella Rašić
Što donosi novo predsjedništvo Europske komisije pod ravnanjem čelične lady Ursule?
Piše Mirella Rasic, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu.
Dvije žene ne čelu ključnih europskih institucija: Ursula von der Leyen (lijevo) izabrana je za predsjednicu Europske komisije, a Christine Lagarde je već preuzela funkciju predsjednice Europske središnje banke Boris Roessler / REUTERS
Kratki posjet Bruxellesu tj. ekspresno odrađeni sastanci i poslovni susreti u EU institucijama i utjecajnim ''think-thankovima'' probudili su u meni stare osjećaje o tome kako se ljudi koji rade 'gore' svaki puta nose s promjenama novih predsjedništava tj. mijenja li se samo kontekst ili i sadržaj?
Inače je uobičajeno da s odlaskom 'stare' i dolaskom nove garde u Europskoj komisiji vlada prilično hektično stanje i nervoza, ali, kažu mi kolege kako je ovog puta drugačije, intenzivnije i nesigurnije. Strah, nevjerica, nepovjerenje, može se rezati u zraku po hodnicima središta Komisije, Berlaymonta, u koju je privremeno uselila i buduća predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen.
Gospođa Ursula je u nezavidnoj situaciji od samog početka priče njezin nove karijere – em od toga što je kao, 'slučajno' nominirana ni manje ni više na prijedlog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, pa sve do jako mršave većine s kojom se jedva izvukla kada joj se izglasavalo povjerenje u Europskom parlamentu u srpnju.
Atmosfera nepovjerenja i straha koja se osjeća među zaposlenicima došla je do usijanja, poglavito među onima višeg ranga na piramidi. Ne samo u Bruxellesu nego i svim onima koji su raspoređeni po dužnostima u čitavom svijetu, mislim na europsku službu za vanjsko djelovanje - u kojoj se dvije trećine šefova postavlja po političkoj liniji bez natječaja. Kolege iz Komisije, kao i neki moji poznanici koji rade u kabinetima odlazećih povjerenika koji su imali priliku upoznati gđu von der Leyen, opisuju je kao hladnu, nepovjerljivu i distanciranu osobu koja nikome ne vjeruje. Sušta suprotnost veseljaku Junckeru koji se voli šaliti. Doduše, i Juncker je znao biti težak ali se čini kako je njegova nasljednica sasvim drukčiji tip, ne samo od Junckera nego i od svih njezinih prethodnika pa samim time predstavlja veliki misterij i izazov za osoblje Komisije, a poglavito one s vrha piramide. Naprosto je ova institucija tako (piramidalno) hijerarhijski ustrojena. Juncker se zalagao za borbu protiv tzv. silosa i inzistirao da njegova Komisija bude jedan veliki tim, pa su takav narativ prodavali i ostalom osoblju, međutim ta njegova ideja nije nikada zaživjela u praksi.