POGLED U BUDUĆNOST Četiri scenarija za posljedice koje će pandemija ostaviti iza sebe

Ekonomski trendovi su pod snažnim utjecajem pandemije Covid-19 i veliko je pitanje kako će se situacija dalje razvijati. “Svijet je suočen s razornim utjecajem pandemije koronavirusa i očito je ušao u recesiju”, priopćio je u petak Međunarodni monetarni fond predviđajući ipak oporavak sljedeće godine.

Pitanje koje muči sve, od političara i čelnika vodećih svjetskih kompanija pa do ljudi koji sjede u kućama i stanovima glasi: kad će i kako cijela ova kriza završiti? Na to su pokušali odgovoriti stručnjaci iz jedne od najuglednijih globalnih privatnih obavještajnih tvrtki, Stratfor.

Njihova je procjena da će dvije ključna silnice koje će usmjeravati razvoj biti:

• ponašanje virusa (hoće li biti sezonski ili nesezonski, dakle hoće li se ponašati kao klasična gripa ili ne);
• širina i brzina kojom će vlade reagirati (politika suradnje ili svatko sam za sebe).

Presijecanja tih silnica u nekoliko okolnosti vode, navode u Stratforu, do četiri predvidiva scenarija (u zagradama vjerojatnost):

Osnovni (50%): Sezonsko slabljenje virusa i usklađenost mjera vlada dovode do “izravnavanja krivulje”. Bolest se nastavlja dulje vrijeme, ali uz izuzetno brz pad broja oboljelih. 2020. ipak završava u recesiji uz globalni gubitak između 2-2,3 tisuća milijardi dolara (2,4-2,7% globalnog BDP-a).

Najbolji, kratkoročno, sljedeća 3 mjeseca (10%): Sezonsko slabljenje virusa je ubrzano i zdravstveni se sustavi mogu nositi sa slučajevima čak i bez izravnavanja krivulje. Nije potrebna dodatna intervencija vlade, bilo ograničenjem kretanja ljudi ili dodatnim poticajima. Gospodarska šteta ograničena je na prvu polovicu 2020. godine i procjenjuje se na ne više od tisuću milijardi dolara (pad globalnog BDP-a za oko 1,2%).

Najbolji, dugoročno, više od 3 mjeseca (20%): virus ne pokazuje osjetljivost na promjene vremenskih obrazaca. Trenutne mjere intervencije nisu dovoljne da “izravnaju krivulju“ kako bi sačuvali kapacitet zdravstvenih sustava. Vlade G20 da koordiniraju fiskalnu i monetarnu politiku i značajno povećavaju poticajne mjere, SAD i Kina odbacuju strateške razlike kako bi zajedno vodile globalni odgovor. To povećava ekonomski udar u kratkom roku, s ozbiljnim, neizbježnim smanjenjem u tromjesečnom razdoblju. Štete iznosi između 1-2 tisuće milijardi dolara (pad globalnog BDP-a od 1,2-2,4%) prije nego što se vlade ujedine kako bi spasile ekonomiju, ali i pripreme svijet da brže izađe iz recesije u 2021. godini.

Najgori (20%): virus ne pokazuje osjetljivost na promjene vremenskih obrazaca. Vlade ne uspijevaju surađivati na provedbi koordinirane monetarne ili fiskalne politike, jer se strateška konkurencija između SAD-a, Kine i Europe ne može nadići i prevladavaju nacionalističke sklonosti, što rezultira ograničenjima izvoza i još većim poremećajima u lancu opskrbe. Financijska tržišta se urušavaju, a likvidnost isparava. Bolesni radnici odgađaju obnovu proizvodnje i usluga, a potražnja za svim, osim najosnovnijim potrepštinama, opada. U sljedeća tri mjeseca dolazi do naglog pada globalnog ekonomskog učinka s godišnjim gubicima koji će se približiti 10 tisuća milijardi dolara (pad globalnog BDP-a za 12%) i uz malo nade za oporavak u 2021. godine.

Zbog tako velikog broja nepoznanica (poznatih i nepoznatih, primjerice sezonalnosti ponašanja virusa), ekonomsko modeliranje ove stalno promjenjive situacije izuzetno je teško, ograđuju se u Stratforu.

Možemo dakle zaključiti da se nalazimo u jednom potpuno novom razdoblju koje će dubinski promijeniti način života i rada. Ugledni svjetski autoritet Branko Milanović je u Foreign Affairs zbog toga pozvao na očuvanje društvenih veza za koje smatra da su aksiom za pozitivnu budućnost u razdoblju PC (post Covid-19).