PRVI INTERVJU Ilan Mor, novi izraelski ambasador u Hrvatskoj “San mi je da i Hrvatska, kao Njemačka, preuzme odgovornost za svoju povijest”

Kakav je Vaš stav o dvije komemoracije u Jasenovcu?

Sudjelovat ću na obje. Imam dobre odnose s profesorom Ognjenom Krausom i židovskom zajednicom, kanim izgraditi dobre odnose sa srpskom zajednicom, sreo sam se sa zastupnikom romske zajednice u Saboru. I zbog toga odluku prepuštam profesoru Krausu i zajednici te drugim organizacijama.

Bili ste u Njemačkoj, pa Mađarskoj, sad u Hrvatskoj. Kako tumačite jačanje neonacizma?

Gledajte, nije to samo pitanje pojave neonacista. Zašto ih zovemo neonacisti? Oni su nacisti. Nije se promijenila ideologija, samo ljudi. Problem je rastući val antisemitizma, rasizma, novog antisemitizma protiv Države Izrael. Antisemitizam je kronična bolest, ne možemo je iskorijeniti, ali se moramo protiv nje boriti. Želio bih da sve zemlje u Europi i svijetu, koje su bile na pogrešnoj strani povijesti u Drugom svjetskom ratu i na bilo koji način sudjelovale u istrebljivanju židovskog naroda, slijede primjer Njemačke. Ono što Njemačka radi nije savršeno, ali Njemačka je od samog početka, manje od deset godina nakon kraja Drugog svjetskog rata nedvojbeno preuzela odgovornost. Ustala i rekla: “Mi smo odgovorni za ono što su nacisti u ime Njemačke i njemačkog naroda napravili diljem svijeta, a posebno židovskom narodu. Pogledali su se o zrcalo i rekli: “Mea culpa!”. I studenti, mladi ljudi, oni nemaju straha u suočavanju s nasljeđem svojih predaka. Moj je san da države prihvate njemački obrazac i preuzmu odgovornost za svoju povijest, da se sjećaju svoje židovske braće i sestara koji su bili dio društva u Europi, Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj… Jer ta su braća i sestre pridonosili prosperitetu tih država u kojima su živjeli.

Da se nikad više ne ponovi

Obrazovanje, ono je ključno kako se ono što se dogodilo između 1941. i 1945. nikad više ne ponovi. Niti Židovima, niti Romima, niti homoseksualcima niti bilo kojoj drugoj manjini, malenoj ili velikoj. Obrazovanje, ono je odgovor. I ne počinje se u prvom razredu osnovne škole. Počinje se kod kuće, majka i otac su GPS svoje djece. Ako u GPS stavite pogrešnu adresu nećete doći do pravog cilja. Samo će vas prave koordinate - tolerancija, empatija, razumijevanje za drukčije od vas, uključivost, a ne isključivost - tada ćete stići na pravu lokaciju, ponosni i sretni. I živjet ćete u društvu u kojem je ugodno živjeti. Zatim kao GPS dolaze učitelji pa političari, posebno u zemljama u kojima se shoa (holokaust) dogodio. I političari imaju odgovornost, kad god dođe do antisemitskog ispada, bilo da su to grafiti, rušenje grobova, kad se Izrael izjednači s nacistima ili kada su pripadnici židovskog naroda napadnuti na ulici, oni moraju ustati i progovoriti neovisno o tome koliku će političku cijenu za to platiti ili misle da će platiti. Antisemitizam, rasizam, fanatizam, to se ne smije politizirati. Tako i u Hrvatskoj treba učiti učitelje kako da poučavaju o holokaustu. Ljudima treba reći istinu. A istinu znaju stručnjaci. Vjerujem da je otvaranje arhiva bilo gdje dio procesa otkrivanja istine.

Vidite li pozitivne njemačke trendove u Hrvatskoj? Ili neke druge?

Dva tjedna nakon dolaska sudjelovao sam na seminaru Ministarstva obrazovanja u Istri. Održao sam govor učiteljima o tome kako poučavati shoa (holokaust). Gotovo dvije stotine učitelja je bilo u Izraelu temeljem sporazuma memorijalnog centra Yad Vashem i hrvatske vlade. Vidim pokušaje, razvoj u pravom smjeru. U službenim kontaktima osjećam iskrenost u pokušajima borbe protiv negativnih trendova, antisemitizma i drugih. No, za potpuni odgovor pitajte me ovo za godinu dana.

Imate li što reći o kupnji izraelskih zrakoplova?

Nakon nominacije za ambasadora u Hrvatskoj nadao sam da ću moći uživati plodove tog posla. A onda su došle loše vijesti. Žao mi je što je posao propao. To je sada iza nas. Gledajmo naprijed.

Izrael je otkrio plin u podmorju. Kakve planove imate?

Geografski, geostrateški, Izrael je izoliran. Okruženi smo zemljama s kojima nemamo prekograničnu trgovinu. Imamo nešto s Jordanom, nešto s Egiptom, ali u odnosu prema trgovini s EU i SAD-om, to je beznačajno. Dio plina ćemo prodavati Jordanu po povlaštenoj cijeni, isto tako i Egiptu. A za suradnju smo potpuno otvoreni. I Hrvatska može biti dio tog posla. Počnimo pregovore. Vi imate iskustva s energijom, Mi ne. Istražimo mogućnosti suradnje.

Trump je priznao Golan dijelom Izraela. EU i UN se tome protive.

Ima stvari u kojima je stvarnost jača od svega. Ostavimo politiku sa strane, mislim da postoji konsenzus da bi povratak tog teritorija bio samoubilački. Osvrnimo se na građanski rat u Siriji, iranski utjecaj u toj zemlji, djelovanje Hezbolaha i Islamske države i zamislite da Izrael nije na Golanu nego 800 metara ispod, u dolini rijeke Jordan. To bi bila noćna mora za naš narod. Mislim da je Trumpov čin iznošenje na vidjelo činjenice da je Golan dio Države Izrael. To je i jamstvo da Izrael neće biti napadnut s te strane. EU i UN, neka pričaju. Mi se moramo pobrinuti za našu sigurnost. Ako to ne učinimo sami, nitko drugi neće. Niti SAD.

Vidimo nastojanje Izraela da pripoji dijelove Zapadne obale.

U Izraelu su izbori. Pitanje Judeje i Samarije i pregovora s Palestincima nije u žiži. To je pitanje svakako na dnevnom redu, u budućnosti moramo doći do nekog oblika prilagodbe između nas i Palestinaca. Oni su podijeljeni između sebe, Hamas kontrolira Gazu, Abu Mazen (Mahmud Abas) kontrolira Zapadnu obalu. S teroristima iz Hamasa ne pregovaramo, Abu Mazen koristi sve trikove kako bi izbjegao bilo kakve pregovore. Traje status quo kad je riječ o političkim pitanjima. Moramo pričekati novu izraelsku vladu i koliko će visoko na njihovom dnevnom redu biti palestinsko pitanje. Judeju i Samariju ne nazivamo okupiranim već osporavanim područjima. A da biste riješili spor, morate razgovarati.

Rat u Siriji ide svom kraju. Što Izrael vidi glavnim prijetnjama, a što mogućnostima u toj zemlji?

Glavna je prijetnja iranska prisutnost u Siriji, koji ondje ostaje, zajedno s prisustvom Hezbolaha. Naš premijer je u redovitom kontaktu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom s kojim raspravlja o pitanju iranske prisutnosti u Siriji koja je destruktivni element. Mi to ne možemo prihvatiti. Konvoji sofisticiranog oružja iz Irana preko Sirije dolaze do Hezbolaha u južnom Libanonu. I to je apsolutno neprihvatljivo. Ovog je tjedna otkriveno da Iran u samom Beirutu počinje projekt za sofisticirane rakete. U južnom Libanonu je 150.000 različitih raketa i projektila koji u dosegu imaju pola Izraela. Nakon izlaska Irana i Sirije sve je moguće. Ne vjerujem da ćemo uspostaviti neko razumijevanje s Asadom, krvnikom iz Damaska. Malo ljudi zna da smo tijekom rata imali bolnicu s druge strane sirijske granice u blizini grada Quneitra (Golan) gdje smo liječili ranjene sirijske civile. Mnogi od njih su bili u šoku kad smo im pomogli, kad su vidjeli da nismo nikakva čudovišta. Mi nemamo ništa protiv Sirijaca. Ali imamo puno toga protiv njihovih lidera. Bolja budućnost će doći, inšalah, kad ti lideri odu.

U Iranu vidimo niz problema.

Iako dolazim iz zemlje proroka, bilo bi vrlo arogantno kad bih rekao da mogu proricati. Posebno kad je Iran u pitanju. A to je zemlja koju nikako ne treba podcijeniti. Treba im dati “respect, but with suspect” (uvažavati ih uz podozrivost). U toj zemlji otkucavaju tri sata: previranje javnosti je jedan, dob vođa drugi, a treći je sat nuklearni uz pitanje programa dalekometnih projektila. Pitanje koji će sat otkucati ponoć - a to ne znam. Zato je dobro da je predsjednik Trump ne samo istupio iz iranskog nuklearnog sporazuma nego je i vratio sankcije, a nadam se da će EU slijediti SAD. Nema drugog načina da im se objasni da, ponašajući se kao slon u staklani, prijeteći suverenoj državi da će je razoriti, stvarajući ne samo nuklearnu bombu nego i sustave lansiranja, dalekometne projektile koji se temelje na sjevernokorejskoj tehnologiji, uz njihovu fanatičnu ideologiju, sve to čini zastrašujući kombinaciju. Izrael nema ništa protiv Iranaca i nadam se da će oni shvatiti da trpe zbog svojih vođa. I da moraju nešto napraviti. Iako to nije lako budući da Revolucionarna garda kontrolira gotovo sve aspekte života. Ali, nada umire zadnja.

Možemo li onda očekivati približavanje arapskih zemalja Zaljeva Izraelu?

Ne mogu reći da znam što se točno događa, ali činjenica je da je premijer Netanyahu bio u javnom posjetu Bahreinu. Imamo hladan mir s Egiptom, ali mir. Strateški mir, već 40 godina. Želite li osobnu priču?

Da.

Sjećam se kad sam kao mladi vojnik gledao na malom crno bijelom televizoru egipatskog predsjednika Sadata kako izlazi iz zrakoplova u zračnoj luci Ben Gurion. Plakao sam jer sam bio sretan što je došao u Izrael. Iskreno. U govoru u Knessetu je rekao - Ne ratu, ne krvoproliću. Uslijedili su drugi ratovi, u Libanonu, brojni teroristički napadi, ali s Egiptom je bio mir. Isto s Jordanom, mi ih snabdijevamo vodom, sada i plinom. Nešto se događa u umjerenom arapskom svijetu. Koji konačno shvaća da Izrael nije njihov neprijatelj, da nije problem na Bliskom istoku, da Izrael može biti rješenje. A da je problem na Bliskom istoku Iran. Jednu stvar trebate imati u vidu: koncept vremena na Bliskom istoku nije isti kao u Europi. Ako nakon 40 godina ostvarite svoj cilj, ljudi na Bliskom istoku će vam reći - žurili ste se. Polako. Shvatit će. Evo, Air India leti iz Delhija u Tel Aviv preko Saudijske Arabije. Snovi iz prošlosti su današnja realnost.