Optimizam nije dugo trajao. Kako se godina bližila kraju, mnogi su jadikovali nad propuštenom prilikom da se produbi monetarna unija. No, upozoravaju da se u 2019. godini ne smije 'djelovati uobičajeno' jer su ulozi preveliki. Iskusni diplomat kaže kako bismo trebali zabilježiti detalje nadolazećeg razdoblja jer bi mogli svjedočiti stvaranju povijesti.
Podjele su se ukorijenile unutar obitelji Unije, ali i među onima koji je žele napustiti. U Ujedinjenom Kraljevstvu postoji nepremostiv raskol između onih koji podržavaju napuštanje Europske unije pod svaku cijenu te onih koji žele odustati od Brexita, što dovodi zemlju u opasnu pat poziciju. Međutim, postoji još jedna puno dublja podjela u Europi i izvan nje; podjela između vladajućih i onih nad kojima se vlada, tj. između elite i građanstva koje se sve više osjeća zanemareno.
Jedan europski diplomat smatra kako je referendum o Brexitu tek nagovještaj znatno kompleksnijeg problema.
- Ako ne počnemo ozbiljno shvaćati ideju 'Europe koja štiti', glasači će nas podsjetiti, ali glasnije – dodao je diplomat.
Zaokret francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je uslijedio nakon prosvjeda 'žutih prsluka' pokazuje nam duh ovog vremena. Europska ekonomija rasla je gotovo dvije godine i javne financije izgledaju zdravije, ali mnogi nisu osjetili taj period rasta. Nezadovoljstvo je u Italiji dovelo populističku i euroskeptičnu vladu na vlast.
S druge strane, države članice nisu bile sposobne ući u mirne vode kako bi poduprle euro.
Politički i geografski centar
Dok ciklus proširenja ostaje bez pogona, politički centar Unije približava se svom geografskom ishodištu.Francusko-njemačka osovina nastavlja gubiti dinamičnost povlačena obrambenim potezima francuskog predsjednika i nedostatnom politikom njemačke kancelarke.
Tragovi onoga što Europa može donijeti prije se mogu pronaći u Mađarskoj ili Austriji. Čini se da mađarski premijer Viktor Orban vidi gdje nas povijest vodi.
Suočen sa svijetom kompleksnih problema, rastuće nesigurnosti i šeprtljave Europe, njegov neliberalni model nudi jednostavna rješenja i zaštitnički imidž. U samo 250 kilometara udaljenoj Austriji, kancelar Kurz u svoju vladu dovodi rasističke populiste i euroskeptike. Sebastian Kurz, najmlađi premijer u Europskoj uniji, bio je među onima koji su odbili potpisati neobvezujući Marakeški sporazum, unatoč činjenici da je u tom periodu Austrija predsjedala Europskom unijom.
Pitanje migracija nije bilo i neće biti jedina nesuglasica odgovorna za raspad bloka. Napredak po pitanju ekonomske i monetarne unije i dalje ostaje zaglavljen na stolovima država članica s daljnjim objedinjavanjem rizika, europskom zaštitom pologa u bankama ili nezaposlenošću. U prvom slučaju, Njemačka predstavlja glavnu prepreku dok Nizozemska vodi snažnu grupu koja se protivi bilo kakvom proračunu eurozone koji bi mogao poslužiti kao amortizer budućih ekonomskih potresa.
Usprkos ovoj pozadini, dugo čekani paket koji treba produbiti eurozonu pretvorio se u minimalni sporazum ovog mjeseca, nakon više od godinu dana razgovora i tehničkih dijaloga.
Sve ili ništa?
Takva depresivna kulisa trebala bi prisiliti proeuropske stranke da idu na sve ili ništa ususret europskih izbora sljedećeg svibnja. Međutim, borbeni duh slabo dolazi do izražaja, čak i među najvećim proeuropskim vladama.
- Vjerujem kako bi EU trebala biti puno ambicioznija – rekao je španjolski premijer Pedro Sanchez kada su ga na prošlogodišnjem summitu u prosincu upitali o nedostatku napretka.
- Svaka vlada brani nacionalnu poziciju svoje zemlje – dodao je. Nema se što više dodati kako bi se nagomilala podrška ili da se podigne duh građana u ovom kritičnom razdoblju.
U protivničkom taboru oni koji žele isprazniti Europu iznutra, vide osnovni mjenjač unutar mehanizma Unije koji je u njihovom dosegu. Čak i ako to implicira zakopavanje njihovih sugrađana u dugove, poput Italije, ili demontiranje vladavine prava kao u Mađarskoj.
- Mijenjanje Europe je veliki cilj – rekao je za Time časopis talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, dodavši da je reforma EU 'nadohvat ruke'.
- Ako slijedite trendove onoga što se dogodilo u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i drugim državama, Europski parlament će se mijenjati – izjavio je za Euractiv.com Zoltan Kovacs, mađarski državni tajnik za odnose s javnošću.
Orbanov glasnogovornik brani populizam od njegove loše reputacije. Po njegovom mišljenju radi se o jednostavnom prikazu loma između onoga što ljudi uistinu žele i između elite koja tumači europski projekt. Glasači više ne žele dijeliti suverenost, već žele zadržati 'efikasnu suradnju među državama članicama', zaključio je.
No, ova 2019. godina dokazat će koliko je zahladnjelo i izvan same Unije. Francusko i indijsko gospodarstvo već bi sljedeće godine mogli bi prestići britansko. Slavna povijest koju su pobornici Brexita željeli oživjeti izvan Europske unije se vraća, ali ne onako kako su očekivali. Međutim, blok nema razloga za hvalisanje. Proces traženja vlastite biti kako bi pronašli zajednički stav o ispunjenju europskog projekta nije polučio rezultate.
Summit zakazan za 9. svibnja u Rumunjskoj riskira postati još jednom prekretnicom koja ne vodi nikamo, dok se njezini graditelji još uvijek prepiru oko budućnosti koju žele dijeliti.
Još neobuzdanije
Unija će ove godine postati još neobuzdanija. Unatoč tome što euroskeptici neće postići svoj cilj osvajanja trećine mjesta u na predstojećim izborima za Europski parlament, većina političkih analitičara koji se bave proučavanjem EU vjeruje da će njihova pozicija biti dovoljno jaka da ometa zakonodavstvo. Problematičnija će biti zastupljenost euroskeptika u novoj Europskoj komisiji, s obzirom na to da se predviđa da bi čak četvrtina novih povjerenika mogla dolaziti iz redova populističkih vlada Europe.
Dok neki europski dužnosnici oplakuju takvo stanje, zajednička pozicija više se ne vodi po principu 'nikada bliže Unije' uklesane u ugovorima, nego težnja da se blok u raspadu zaštiti od ogromnih poteškoća. Donalda Trumpa nije briga što Europljani vjeruju, žele ili štite.
Nije zabrinut oko narušavanja međunarodnog konsenzusa po pitanju klimatskih promjena, drugog velikog globalnog izazova vrlo bliskog europskom srcu. Prioritet Trumpove administracije je prestići Kinu u trgovini, gospodarstvu i tehnologiji. Sukob Washingtona i Pekinga mogao bi već u veljači doseći svoj vrhunac, ako slabo primirje postignuto u prosincu bude okončano. Europa bi istog mjeseca mogla postati kolateralna žrtva ako Trump zaključi da je europska automobilska industrija prijetnja i postavi nove carine kao dio pokušaja preoblikovanja svjetske trgovine.
Dublji problemi
Nije dovoljno jasno što Europa želi od svoje budućnosti, a još je manje volje da se napreduje po pitanju rješavanja vodećih izazova EU u sektoru gospodarstva, migracija i energetike. Europa će se morati boriti ako želi krenuti naprijed, a ne potonuti. No, problemi su dublji i to ne samo za Europu.
Kompleksnost upravljanja tim brodom od 500 milijuna građana, 28 država članica 50 institucija i agencija EU, samo povećava izazove s kojima se mnogi drugi čelnici suočavaju drugdje.
Demokracija pod hitno treba prvorazredno podešavanje. Desetljeća napretka i prosvjeda proširenih glasačkih prava kako bi se postiglo univerzalno biračko pravo. Sadašnji predstavnički sustav mora nadmašiti glasačke kutije kako bi se prigrlila veća participativna priroda.
- Europa mora hitno prigrliti novu participativnu paradigmu koja građane stavlja na čelo političkog plana i nadzornih snaga – rekao je Alberto Alemanno, profesor europskog prava na sveučilištu HEC u Parizu, naglasivši da u suprotnom riskiramo vraćanje Europe u njezine najmračnije periode povijesti.
- Odgovori iz naše prošlosti nisu dostatni za izazove današnjice, a pogotovo za izazove sutrašnjice – upozorava visokopozicionirani europski diplomat.
Međutim, nada još uvijek postoji. U Mađarskoj sve više ljudi izlazi na ulice boreći se protiv Orbanovog autoritarnog stiska. Opozicija i građanske udruge bore se kako bi potkopali njegovu kontrolu nad ruralnim područjima, u kojima Orban zadržava veliku potporu. Pokret Volt već je spojio gotovo 15 tisuća ljudi u 30 zemalja, od kojih su 10 države članice EU, a vode se zajedničkom idejom ujedinjene i građanima vođene Europe.
- Ovi izbori trebali bi biti borba između tradicionalne i inovativne politike. Trebao bi pobijediti moderni i inkluzivan način u kojem ljudi sudjeluju i u kojima se njihov glas čuje – rekao je Colombe Cohen-Salvador jedan od osnivača pokreta.
Ove godine nada je ugašena na samome vrhu, ali 2019. godina mogla bi donijeti svježu energiju i ambiciju s dna koja je očajnički potrebna. Ujedinjena Europa bez Europljana za kormilom gotovo je oksimoron. Iako već danas djeluje da je proces kompliciran, posljedice nedovoljnog iscrpljivanja svakog mogućeg načina da se oživi europski projekt ispostavit će se još razornijima.