Što je Blair Brexitu, veza Mađarske homoseksualizma i Eurovizije i zašto je Taylor Swift velika umjetnica i osoba

LONDON

Sve to nije moglo proći bez Tonyja Blaira

Konzervativna stranka premijera Borisa Johnsona, prema istraživanju YouGova koji je točno predvidio rezultate izbora 2017. godine, uvjerljivo će pobijediti na izborima 12. prosinca. Konzervativna stranka osvojit će 359 mandata od 650, dok je na izborima 2017. osvojila 317 zastupnika, pokazuju rezultati ankete tvrtke za istraživanje javnog mnijenja YouGov. Laburistička stranka dobiva 211 mandat, dok su na prošlim izborima osvojili 262. Škotska nacionalna stranka (SNP) dobiva 43 (dosad 35), Liberalno demokratska stranka 13 (sada 20), a stranka Brexit, koja se ne natječe u okruzima gdje su na prošlim izborima pobijedili konzervativci, nula.

Zašto je to važno?

Izlazak Ujedinjene Kraljevine iz članstva u EU, Brexit, jedna od ključnih geopolitičkih prijetnji koja se odgađa već gotovo godinu dana. Boris Johnson bi mogao ostvariti svoj cilj: parlament koji će podržati njegov dogovor s EU o izlasku iz članstva. Što znači da bismo Brexit mogli doživjeti i prije 31. siječnja, kad mu je krajnji rok. S ovakvom većinom ruke su odriješene. Ujedno, to bi bila najveća pobjeda konzervativaca od 1987. godine te istodobno najteži poraz laburista od 1983. godine.

Što je šira slika?

Konzervativci bi, prema ovoj projekciji, preuzeli 44 zastupnička mjesta koja sada drže laburisti. A onda se oglasio Tony Blair, bivši britanski laburistički premijer. Koji je rekao da je Velika Britanija u opasnom neredu te da ni njegova Laburistička stranka niti konzervativci Borisa Johnsona ne zaslužuju pobjedu. Rekao je da ne zna hoće li se laburisti, koji su ozbiljno zašli na prostor ljevice, ikad vratiti u centar. I pozvao je na rekonstruiranje “razumne matice britanske politike, Inače će ovaj laboratorijski eksperiment populizma (obje stranke smatra populističkima) završiti loše pa našu naciju”.

Njegova je dijagnoza relativno precizna. No, njegov je glavni problem što ne gleda dalje od sadašnjeg trenutka. Ali unatrag. I ne otvara pitanje: u kojoj je mjeri njegova vladavina Ujedinjenom Kraljevinom otvorila prostor za ovakav “nered”. Njegovo snažno vezivanje uz Sjedinjene Države, ali više uz Georgea W. Busha nego Billa Clintona. Intervencionizam koji je kulminirao u laganju da bi opravdao operaciju u Iraku 2003. godine. Toliki gubitak podrške unutar stranke da je u trećem mandatu morao vlast predati Gordonu Brownu - u jeku globalne financijske krize. Što je širom otvorilo vrata nizu konzervativnih izbornih pobjeda. Glavinjanje laburista je izravna posljedica njegove politike “New Labour” koju nije dosljedno proveo i koja je velikim dijelom bila građena na populizmu nemaligne varijante: s jedne je strane izgubio lojalne birače, a nije dovoljno snažno vezao nove, one s centra. I zato je donekle razumljiv kasniji otklon stranke u ridikulozni corbynizam (James Corbyn je predsjednik stranke).

Ni rječju ne spominje koliko je bio omražen u javnosti zbog pretvaranja u elitista bez pokrića. Skorojevića. Njegova, s toliko nade očekivana vlada, nije ostavila ozbiljnije rezultate: zbivala se u razdoblju globalne konjunkture u kojoj je Ujedinjena Kraljevina cvala kao i svi ostali. Da bi u krizi pala na koljena.

The New Yorker je objavio tekst pod naslovom “It’s still Mrs. Thatcher’s Britain” (To je i dalje Britanija gospođe Thatcher). I s tim se nije teško složiti. Jer Margaret Thatcher je bila odlučna, nije bila populist i imala je principijelnu politiku. Iako se ne slažem s njezinim stavom o EU, ona je i tu bila iskrena: s Blairom i kasnije Davidom Cameronom se nije znalo što misle niti što će napraviti. Posljedica: Brexit, Johnson i Corbyn. Baruničina politika je bila, recimo blago, desna, ali je bila dosljedna. Što ju je učinilo najvećom političkom osobnošću Ujedinjene Kraljevine od Winstona Churchilla do danas. Blairovi i ostali samo su sitna boranija. I zato je, gospodine Blair, “Britanija u neredu”. I ne samo Britanija.

BUDIMPEŠTA

Mađarska napušta Euroviziju jer je “previše gay”. Vlada - to je laž.

U srijedu je objavljeno da Mađarska neće sudjelovati na sljedećoj Euroviziji. Natjecanju koje je uistinu kulturni i civilizacijski fenomen jer je preživjelo sve mijene i ima i dalje izuzetno vjernu publiku. I dobar je primjer geopolitičkih odnosa na prostoru zemalja koje se natječu: to više nije samo Europa jer eto nam i Australije.

Zašto je to važno?

U četvrtak je mađarski javni medijski servis (MTVA) objavio kako je to obična laž. Oni su odlučili da neće ići na Euroviziju već će ta sredstva uložiti u razvoj talenata mađarske pop muzike. No, nekako im ne vjerujemo jer jer András Bencsik, komentator na nacionalnoj TV, Euroviziju u eteru nazvao “demonstracijom homoseksualizma”.

Što je šira slika?

Odnos prema homoseksualizmu jedan je od nepogrešivih tekstova detekcije diktature: osobe takvog spolnog opredjeljenja bile su progonjene i u nacizmu/fašizmu i komunizmu. Na sreću, stanje se mijenja: Tolerancija prema LGBT zajednici porasla je u gotovo svakoj regiji u svijetu u posljednjem desetljeću, pokazuje istraživanje britanskog instituta Legatum kojim je obuhvaćeno 167 zemalja. Island je najtolerantniji, a Tadžikistan je na posljednjem mjestu. Da ne ponavljamo staru tezu da su naprednije zemlje u kojima ima više ljudskih prava i tolerancije. I sada touché: Novi broj časopisa Nature Ecology and Evolution donosi hipotezu prema kojoj homoseksualizam nije evolucijsko zastranjenje nego je riječ o obliku seksualnog ponašanja od pojave prvih oblika života.

LOS ANGELES

Taylor Swift, jedna sasvim drukčija umjetnica

Mario Anzuoni / REUTERS

Tri dive zajedno: Camila Cabello, Taylor Swift i Halsey

Američka pjevačica Taylor Swift ponovo je trijumfirala na American Music Awards osvojivši šest nagrada, sada već ukupno 29 čime je nadmašila rekord Michaela Jacksona koji je prikupio 24 nagrade. No, za razliku od njega, gospođa Smith se bavi ozbiljnim stvarima osim svoje velikom broju ljudi uhu ugodne muzike.

Zašto je to važno?

Kad je Apple pokrenuo svoju uslugu Music upravo je ona bila ta koja je tom mogulu jedina otvoreno rekla: moju glazbu možete puštati samo ako mi platite. Pa je i moćni Apple ustupio. Pred nekim tko je financijski bitno slabiji od Kine. Ne treba ni zaboraviti kako je javno stala protiv američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Što je šira slika?

Taylor Swift je dakle već prije nego što je napunila 30 godina ostavila trag ozbiljne i odgovorne osobe. A vodi još jednu ozbiljnu borbu. Ovog je ljeta Ithaca Holdings kupio Big Machine Records. Ova potonja tvrtka je s Taylor Swift potpisala ugovor kad je ona imala 15 godina i ima prava na njezine ranije radove. Dodatni je problem što Ithacu vodi Scooter Braun, čovjek koji je otkrio Justina Biebera i s kojim je Swift godinama u sukobu. Pjevačica je objavila kako ju je novi vlasnik informirao da ne smije izvoditi svoje stare pjesme. Što je izazvalo njezinu vrlo burnu reakciju. U cijeloj ovoj interesantnoj priči o autorskim pravima jedna se strana našla potpuno izgubljenom: fond Carlyle Group koji je financirao preuzimanje. Oni naprosto nisu znali kako se nositi u sukobu s Taylor Swift jer tu naprosto ne pomaže njihovo investicijsko iskustvo ili legija pravnika. Swift je opet pokazala briljantan osjećaj za trenutak: u objavi na Twitteru je pozvala Carlyle da joj pomogne da ostvari svoje pravo i da pjeva svoje pjesme. Nju na društvenim mrežama prati 200 milijuna ljudi. Mnogi od njih su svoj novac dali Carlyleu. Pa bi ga mogli i povući. A loš image je vraški neugodna stvar u financijskom svijetu. Pa je ubrzo Big Machine objavio da velika zvijezda može pjevati sve svoje pjesme. Što ona ipak nije napravila na dodjeli nagrada, ali je imala bijelu košulju na kojoj su bila imena svih starih albuma. Senatorica Elizabeth Warren, koja se bori za demokratsku predsjedničku nominaciju, stala je čvrsto iza Swift. Financial Times izvještava da su u Carlyleu i dalje jako zabrinuti - oni su u taj posao uložili 230 milijuna dolara. A na kraju bi Swift mogla dobiti pravo na svoje stare pjesme i Big Machine postati gotovo bezvrijedan posao.

MOSKVA

Gazprom prodao vlasnički udjel, ali kome?

Ruski plinski div Gazprom objavio je da je pribavio gotovo tri milijarde dolara prodajom 3,6 posto vlasničkog udjela kupcu čiji je identitet nije objavljen, donosi Reuters. Dionice su prodane preko Gazpromove podružnice, uz popust od 11 posto u odnosu na cijenu na zatvaranju tržišta prošle srijede. Udio od 3,6 posto čine takozvane kvazi trezorske dionice koje su prodane po cijeni od 220,72 rublja po dionici, što znači da je kompanija prodajom ostvarila prihod od 187,7 milijardi rubalja (2,95 milijardi dolara).

Zašto je to važno?

Ruska je kompanija sličnom transakcijom u srpnju prodala 2,9 posto vlasničkog udjela, uz popust od pet posto, za 2,2 milijarde dolara. Iako Gazprom nije dužan objaviti imena kupaca budući da su kupljeni udjeli manji od pet posto, podaci Moskovske burze pokazuju da je u najnovijoj transakciji dionice kupio samo jedan kupac.

Što je šira slika?

Rusija je pod sankcijama, plinovod prema Kini još nije počeo s radom, Turski je tok koštao puno, a ni preko njega još nema prodaje. "Najvažniji je rezultat dvije transakcije da su se u novoj dioničarskoj strukturi pojavili novi dioničari s ukupnim udjelom od 6,5 posto", piše u bilješci klijentima Sberbank CIB. "Nije sigurno da su novi ulagači strateški, iako ukupni iznos ulaganja od 5,1 milijardu dolara upućuje na zaključak da jesu", dodaju u Sberbank CIB-u. Ključno je pitanje - tko su? Spominjali su se neki oligarsi, bliski ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, ali to je odlučno opovrgnuto. Sada se spekulira da je riječ o unutarnjem poslu. Konsolidacija vlasništva? Previše nepoznanica za globalno tako važnu tvrtku - najvećeg svjetskog proizvođača plina. Ali, tako je to u Rusiji.

TAMO GDJE SE IGRA NOGOMET

I zabava na kraju: prebiti suca

Sve su oči uprte u Ligu prvaka, velike stadione i spektakularne priredbe koje ostavljaju bez daha milijune, ma što milijune, milijarde ljudi. No, pravi ljubitelj nogometa je onaj koji će u nedjelju ujutro otići do terena lokalnog nižerazrednog kluba i gledati meč Metalac - Plinar. A doživljaj nogometa je često dopunjen dodatnom zabavom: lovom na suca.

Zašto je to važno?

Na tim utakmicama navijačka horda nije na tribinama, ograničena ogradom, zaštitarima i policijom. Nema ni ograde. Pa kad sudac presudi protiv domaćina često spas traži u bijegu: u našim krajevima u pravilu u kukuruze, ako ih još ima.

Što je šira slika?

Šalu na stranu, riječ je o ozbiljnom problemu (ako i zanemarimo činjenicu da neki od sudaca procjenjuju da im je bijeg sasvim u redu kad se usporedi s crnim dohotkom). Koji postoji u cijeloj Europi: u uređenoj Nizozemskoj je u sezoni 2016/17 zabilježeno 257 slučajeva nasilja nad sucima. Situacija je slična u Njemačkoj, još gora u Engleskoj. Sve je teže, ističu, naći suca za utakmice koje se igraju na terenima poznatim po nasilju. I dok se na velikim stadionima uvodi VAR, na amaterskim se utakmicama razmatra da suci nose na sebi kamere pa da bude snimljen - i zatim kažnjen - svatko tko ih napadne.