LONDON
Sve to nije moglo proći bez Tonyja Blaira
Konzervativna stranka premijera Borisa Johnsona, prema istraživanju YouGova koji je točno predvidio rezultate izbora 2017. godine, uvjerljivo će pobijediti na izborima 12. prosinca. Konzervativna stranka osvojit će 359 mandata od 650, dok je na izborima 2017. osvojila 317 zastupnika, pokazuju rezultati ankete tvrtke za istraživanje javnog mnijenja YouGov. Laburistička stranka dobiva 211 mandat, dok su na prošlim izborima osvojili 262. Škotska nacionalna stranka (SNP) dobiva 43 (dosad 35), Liberalno demokratska stranka 13 (sada 20), a stranka Brexit, koja se ne natječe u okruzima gdje su na prošlim izborima pobijedili konzervativci, nula.
Zašto je to važno?
Izlazak Ujedinjene Kraljevine iz članstva u EU, Brexit, jedna od ključnih geopolitičkih prijetnji koja se odgađa već gotovo godinu dana. Boris Johnson bi mogao ostvariti svoj cilj: parlament koji će podržati njegov dogovor s EU o izlasku iz članstva. Što znači da bismo Brexit mogli doživjeti i prije 31. siječnja, kad mu je krajnji rok. S ovakvom većinom ruke su odriješene. Ujedno, to bi bila najveća pobjeda konzervativaca od 1987. godine te istodobno najteži poraz laburista od 1983. godine.
Što je šira slika?
Konzervativci bi, prema ovoj projekciji, preuzeli 44 zastupnička mjesta koja sada drže laburisti. A onda se oglasio Tony Blair, bivši britanski laburistički premijer. Koji je rekao da je Velika Britanija u opasnom neredu te da ni njegova Laburistička stranka niti konzervativci Borisa Johnsona ne zaslužuju pobjedu. Rekao je da ne zna hoće li se laburisti, koji su ozbiljno zašli na prostor ljevice, ikad vratiti u centar. I pozvao je na rekonstruiranje “razumne matice britanske politike, Inače će ovaj laboratorijski eksperiment populizma (obje stranke smatra populističkima) završiti loše pa našu naciju”.
Njegova je dijagnoza relativno precizna. No, njegov je glavni problem što ne gleda dalje od sadašnjeg trenutka. Ali unatrag. I ne otvara pitanje: u kojoj je mjeri njegova vladavina Ujedinjenom Kraljevinom otvorila prostor za ovakav “nered”. Njegovo snažno vezivanje uz Sjedinjene Države, ali više uz Georgea W. Busha nego Billa Clintona. Intervencionizam koji je kulminirao u laganju da bi opravdao operaciju u Iraku 2003. godine. Toliki gubitak podrške unutar stranke da je u trećem mandatu morao vlast predati Gordonu Brownu - u jeku globalne financijske krize. Što je širom otvorilo vrata nizu konzervativnih izbornih pobjeda. Glavinjanje laburista je izravna posljedica njegove politike “New Labour” koju nije dosljedno proveo i koja je velikim dijelom bila građena na populizmu nemaligne varijante: s jedne je strane izgubio lojalne birače, a nije dovoljno snažno vezao nove, one s centra. I zato je donekle razumljiv kasniji otklon stranke u ridikulozni corbynizam (James Corbyn je predsjednik stranke).
Ni rječju ne spominje koliko je bio omražen u javnosti zbog pretvaranja u elitista bez pokrića. Skorojevića. Njegova, s toliko nade očekivana vlada, nije ostavila ozbiljnije rezultate: zbivala se u razdoblju globalne konjunkture u kojoj je Ujedinjena Kraljevina cvala kao i svi ostali. Da bi u krizi pala na koljena.
The New Yorker je objavio tekst pod naslovom “It’s still Mrs. Thatcher’s Britain” (To je i dalje Britanija gospođe Thatcher). I s tim se nije teško složiti. Jer Margaret Thatcher je bila odlučna, nije bila populist i imala je principijelnu politiku. Iako se ne slažem s njezinim stavom o EU, ona je i tu bila iskrena: s Blairom i kasnije Davidom Cameronom se nije znalo što misle niti što će napraviti. Posljedica: Brexit, Johnson i Corbyn. Baruničina politika je bila, recimo blago, desna, ali je bila dosljedna. Što ju je učinilo najvećom političkom osobnošću Ujedinjene Kraljevine od Winstona Churchilla do danas. Blairovi i ostali samo su sitna boranija. I zato je, gospodine Blair, “Britanija u neredu”. I ne samo Britanija.
BUDIMPEŠTA
Mađarska napušta Euroviziju jer je “previše gay”. Vlada - to je laž.
U srijedu je objavljeno da Mađarska neće sudjelovati na sljedećoj Euroviziji. Natjecanju koje je uistinu kulturni i civilizacijski fenomen jer je preživjelo sve mijene i ima i dalje izuzetno vjernu publiku. I dobar je primjer geopolitičkih odnosa na prostoru zemalja koje se natječu: to više nije samo Europa jer eto nam i Australije.
Zašto je to važno?
U četvrtak je mađarski javni medijski servis (MTVA) objavio kako je to obična laž. Oni su odlučili da neće ići na Euroviziju već će ta sredstva uložiti u razvoj talenata mađarske pop muzike. No, nekako im ne vjerujemo jer jer András Bencsik, komentator na nacionalnoj TV, Euroviziju u eteru nazvao “demonstracijom homoseksualizma”.
Što je šira slika?
Odnos prema homoseksualizmu jedan je od nepogrešivih tekstova detekcije diktature: osobe takvog spolnog opredjeljenja bile su progonjene i u nacizmu/fašizmu i komunizmu. Na sreću, stanje se mijenja: Tolerancija prema LGBT zajednici porasla je u gotovo svakoj regiji u svijetu u posljednjem desetljeću, pokazuje istraživanje britanskog instituta Legatum kojim je obuhvaćeno 167 zemalja. Island je najtolerantniji, a Tadžikistan je na posljednjem mjestu. Da ne ponavljamo staru tezu da su naprednije zemlje u kojima ima više ljudskih prava i tolerancije. I sada touché: Novi broj časopisa Nature Ecology and Evolution donosi hipotezu prema kojoj homoseksualizam nije evolucijsko zastranjenje nego je riječ o obliku seksualnog ponašanja od pojave prvih oblika života.
LOS ANGELES
Taylor Swift, jedna sasvim drukčija umjetnica
Tri dive zajedno: Camila Cabello, Taylor Swift i Halsey
Američka pjevačica Taylor Swift ponovo je trijumfirala na American Music Awards osvojivši šest nagrada, sada već ukupno 29 čime je nadmašila rekord Michaela Jacksona koji je prikupio 24 nagrade. No, za razliku od njega, gospođa Smith se bavi ozbiljnim stvarima osim svoje velikom broju ljudi uhu ugodne muzike.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Komentari
0