Ako je suditi prema dokumentu koji je vlada u petak usvojila na sjednici, “Program hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije 1. siječnja - 30. lipnja 2020.”, Hrvatska je apsolutno pripravna za taj izuzetno odgovoran zadatak. Koji će, treba imati na umu, utjecati i na budući ugled i status naše zemlje u uskoro 27-članoj Uniji. Motto predsjedanja je dobro odabran - Snažna Europa u svijetu punom izazova - a premijer Andrej Plenković u uvodu Programa navodi: “Tijekom šestomjesečnog razdoblja Hrvatska će voditi rad Vijeća kao pošten i neutralan posrednik, gradeći suradnju i dogovor među državama članicama u duhu konsenzusa i međusobnog uvažavanja”. I dodaje kako je vlada pripremila ovaj dokument “vodeći se hrvatskim nacionalnim prioritetima, u skladu sa smjernicama novog Strateškog programa Europske unije 2019. – 2024.”.
A za one koji su od samog početka sumnjali da će biti prostora za nacionalne prioritete, evo dva važna detalja. Hrvatska u Programu tako ističe kako će se “razmatrati vizna uzajamnost s državama članicama koje još nisu uključene u američki program izuzeća od viza”. SAD još nije ukinula vize Hrvatskoj. Kao ni Bugarskoj, Rumunjskoj, Cipru. Kad je pak riječ o obrazovanju i istraživanju, “predsjedništvo će pokrenuti raspravu o “cirkulaciji mozgova”. Riječ je o koraku kojim se zemlje poput Hrvatske želi zaštititi “odljeva mozgova”, preciznije riječ je alternativnom modelu mobilnosti znanstvenika. Navedimo još naglasak na energetskoj tranziciji otoka i razvoju “pametnih sela”. Oboje je za Hrvatsku više nego vitalan interes.
A onda i jedan od primjera da je “Program” rađen sa širokim pogledom i potrebnom dozom osjetljivosti. U poglavlju “Razvojna suradnja i humanitarna pomoć” hrvatsko predsjedništvo naglašava da će “za učinkovitije postizanje rezultata posebna pozornost biti posvećena mladima te ženama i djevojčicama kao ključnim pokretačima održivog razvoja”.
Dokument je podijeljen na 10 glavnih točaka, prema postojećim ministarskim vijećima.
Vijeće za opće poslove
“Aktivnosti predsjedništva bit ce usmjerene na postizanje dogovora o Višegodišnjem financijskom okviru Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027. Posebna pozornost posvetit će se politici proširenja i postizanju daljnjeg napretka za zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo, što će biti tema neformalnog sastanka na vrhu EU – zapadni Balkan u svibnju 2020. u Zagrebu”.
Višegodišnji financijski okvir
“Težit će se pronalaženju ravnoteže između nastavka financiranja politika koje donose jasnu europsku dodanu vrijednost, poput kohezijske i zajedničke
poljoprivredne politike, te postizanja dogovora oko financiranja politika usmjerenih k novim izazovima”. Ovo je tema svih tema. Novi Višegodišnji financijski okvir trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2021. i trajati do 31. prosinca 2027. godine. Spor je poznat: izlaskom Ujedinjene Kraljevine iz članstva ostaje proračunska praznina od 12 do 14 milijardi eura. Zemlje neto uplatiteljice traže da se smanji financiranje kohezije i poljoprivrede - među njima je Njemačka, koja predsjeda iza Hrvatske, a Hrvatska je u skupini zemalja “prijateljica kohezije”. Pregovori će biti teški - EK je predložila proračun u iznosu od 1135 milijardi eura - ali Hrvatska je postavila vrlo kvalitetan argument: “voditi se načelima prema kojima dugoročno planiranje mora uzimati u obzir proračunsku disciplinu, poboljšanje provedbe - djelotvornu provedbu projekata - i stabilnost ulaganja te osigurati nesmetan nastavak financiranja razvojnih prioriteta Unije kao i početak provedbe novih programa od 1. siječnja 2021.” Samo još treba privoljeti uplatiteljice.
Proširenje
Vrhunac hrvatskog predsjedanja bit će summit EU i Zapadnog Balkana u Zagrebu u svibnju iduće godine. Interesantna je sljedeća rečenica Programa: “Vjerodostojna politika proširenja, vođena načelima vlastitih postignuća i pravedne uvjetovanosti, djelotvorno potiče reformske procese i jamac je boljitka i stabilnosti jugoistoka Europe”. Iako rečenica djeluje sročena kao i sve dosadašnje, u oči ipak upada jasan naglasak na “načela vlastitih postignuća” kandidata. Hrvatska osim toga kao neupitan uvjet postavlja i “prevladavanje naslijeđa prošlosti, istinsku pomirbu i rješavanje otvorenih pitanja”. Što je uistinu nasušna potreba cijele regije.
“Hrvatsko predsjedništvo uložit će znatne napore radi postizanja odgovarajućih političkih odluka zasnovanih na potvrđenoj europskoj perspektivi kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja za članstvo u Uniji, te na punom i dosljednom ispunjavanju utvrđenih kriterija. Predsjedništvo će se usredotočiti na postizanje napretka u pristupnim procesima i u provedbi sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Albanija i Sjeverna Makedonija kandidatkinje su za članstvo i predsjedništvo će se zalagati za otvaranje pregovora s tim dvjema zemljama te za mogući napredak Bosne i Hercegovine prema statusu kandidata”. Dakle, više nego jasno: ispuniti obećanje prije svega Sjevernoj Makedoniji, koja je ispunila svoj dio dogovora i promijenila ime kako bi se riješio problem imena s Grčkom koji se pojavio nakon raspada bivše Jugoslavije. Malo je veći problem Albanija, kojoj se snažno protivi Nizozemska. Želja Hrvatske za “napretkom BiH prema statusu kandidata” vrlo vjerojatno također pada na kriteriju “vlastitih postignuća”.
“Poticat će se ispunjavanje svih mjera potrebnih za daljnji napredak Crne Gore i Srbije u pristupnim pregovorima. Kosovo je potencijalni kandidat te će predsjedništvo posvetiti pozornost daljnjem razvoju odnosa”. Jasno i nedvosmisleno.
Konferencija o budućnosti Europe
“Hrvatska će biti posvećena približavanju Unije građanima i kroz Konferenciju o budućnosti Europe, zajedno s drugim institucijama i državama članicama. Predsjedništvo će raditi na definiranju stajališta Vijeća o pitanjima kao što su sadržaj, opseg i funkcioniranje Konferencije, te će surađivati s Europskim parlamentom i Komisijom kako bi se osigurala institucionalna ravnoteža”. Za Hrvatsku je Konferencija dodatno važna jer će njome predsjedati Dubravka Šuica, potpredsjednica Komisije.
Odnosi s Ujedinjenom Kraljevinom
Hrvatska će se zalagati “za uređeno povlačenje na temelju Sporazuma” te će “biti posvećena izgradnji bliskih budućih odnosa”. Ali, to će u velikoj mjeri ovisiti o britanskom premijeru Borisu Johnsonu koji ne želi europske standarde proizvoda.
Vijeće za vanjske poslove
“Kao doprinos stabilnosti i sigurnosti u okružju Unije potrebno je sustavno razvijati sposobnosti i instrumente zajedničkog djelovanja, uključujući jačanje europske sigurnosne i obrambene suradnje. Pritom je važno jačati međunarodnu razvojnu politiku u službi održivog razvoja i iskorjenjivanja siromaštva.
Ujedinjen i snažan globalni čimbenik i partner
“U skladu s Globalnom strategijom, predsjedništvo će podupirati jačanje napora Unije u daljnjem jačanju stabilnosti i sigurnosti jugoistočne Europe. To će se posebno odnositi na izgradnju sposobnosti za odgovor na sigurnosne i druge izazove, uključujući hibridne prijetnje, kibernetičku sigurnost, migracije i strateško komuniciranje. Naglasak treba biti i na suradnji u borbi protiv terorizma, suzbijanju radikalizacije i nasilnog ekstremizma i u odgovoru na izazov migracija”. Ovome se nema što dodati, vrlo jasno. Interesantno je da je Ukrajina gotovo marginalizirana što je i razumljivo jer proces vode Njemačka i Francuska u normandijskom formatu.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?