Svijet oko nas: Netanyahuov predugi boravak na vlasti dovodi Izrael u stratešku opasnost

Autor:

23.11.2019.

Reuters / Twitter

 

JERUZALEM

 

Supporters of Israeli Prime Minister Benjamin Netanyahu protest outside Likud Party headquarters in Tel Aviv, Israel November 22, 2019. The placards in Hebrew read,
Corinna Kern / REUTERS

Pobornici izraelskog premijer Benjamina Netanyahua prosvojeduju ispred središnje zgrade stranke Likud u Tel Avivu, Izrael, 22.studeni, 2019. Na plakatu piše: ''Jaki u sigurnosti, jaki u gospodarstvu."

 

 

Krenulo je ovako: “Ispitao sam sve mogućnosti pokušavajući sastaviti vladu nacionalnog jedinstva, ali nisam kadar formirati je”. Tim se riječima Benny Gantz, bivši prvi čovjek izraelske vojske, a sada lider stranke Plavo i bijelo (boje izraelske zastave), obratio javnosti nakon što je o neuspjehu izvijestio predsjednika Reuvena Rivlina. Izrael se tako približio ozbiljnoj političkoj krizi jer su ovo drugi izbori nakon kojih se vlada nije uspjela formirati: ista je situacija bila i nakon izbora u travnju.



Zašto je to važno?


A onda je u četvrtak poslijepodne zabrujalo: “Izraelski premijer Netanyahu optužen za primanje mita i prijevaru”, objavio je The Wall Street Journal. Benjamin Netanyahu je lider Likuda, desne stranke, koji je prije Gantza također priznao da nije u stanju formirati vladu. Sada je situacija još kompliciranija. Naime, s pravom se postavlja pitanje kako će Netanyahu - poznat kao Bibi - premijer koji je najdulje u povijesti Države Izrael bio na čelu vlade, voditi zemlju pritisnut optužbama za korupciju (prema zakonu, ne mora odstupiti). Ehud Olmert, bivši premijer, završio je u zatvoru, ali nakon mandata. Bibi je osvojio još jednu, ali nelaskavu titulu: prvi je izraelski premijer protiv kojega je podignuta optužnica dok je bio na vlasti.



Što je šira slika?


Sličan proces trenutačno teče u Španjolskoj. Samo što je ondje lider pučke stranke, Mariano Rajoy, iako njemu nije dokazana korupcija, ali stranci jest, dao ostavku. Nakon teških pritisaka, ali ipak. Izrael je zemlja koja se već 71 godinu bori za svoj opstanak. Ne mogu se zaboraviti prijetnje bivšeg iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada da “cionistički režim treba zbrisati s lica zemlje”. Ali, situacija se iz temelja izmijenila. Izrael sada jako dobro surađuje s arapskim zemljama koje su u strahu od Irana. S Egiptom se razvija energetska suradnja, Oman, Bahrein i Emirati su otvoreno ugostili izraelske dužnosnike. Rebalans situacije na Levantu više je nego vidljiv. Taj je proces, koji je počeo Arapskim proljećem i zbližio Jeruzalem i arapske države Zaljeva nakon sklapanja Iranskog nuklearnog sporazuma, vodio upravo Netanyahu. On je cijelo vrijeme otvoreno igrao na kartu prijetnje nacionalnoj sigurnosti, predstavljajući sebe kao čvrstu točku u izraelskom svemiru ako dođe do ugroze. Dok se nije pojavio Gantz. General koji je branio nacionalnu sigurnost. Netanyahu je čak prošli tjedan bio spreman na kratkotrajni, ali ozbiljan sukob s Islamskim džihadom iz Gaze samo da Gantzu oteža posao. Jer, da citiramo jednu gospođu iz hrvatske povijesti: “Što će, Ante, meni Hrvatska ako ti nisi poglavnik”. Tako je rezonirala i gospođa Sara Netanyahu, poznata po skandalima. A i Bibi koji je sve ovo nazvao “pučem”. “Našao sam se pred zidom sačinjenim od izbornih gubitnika koji su učinili sve kako bi spriječili izraelske građane da dobiju vladu pod mojim vodstvom. Netanyahu je na prvo mjesto stavio osobne interese, a treba znati da je većina glasala za politiku koja se razlikuje od njegove”, rekao je Benny Gantz.
U Izraelu možda mnogima nije jasno koliko su izgubili kad su sami ubili Yitzhaka Rabina 1995. godine. U protekle 24 godine zemlja je otišla u smjeru koji je Bibi htio, smjeru koji je njemu nudio sigurnu vlast: bio je kolakušićevski i premijer,i ministar vanjskih poslova i obrane. Razorio je odnose s Palestincima, što su oni dočekali raširenih ruku. Jednostavno, ostao je predugo na položaju. Kao i Recep Tayyip Erdoğan i Vladimir Putin. I Helmutu Kohlu su iskopali skandale. Jasno je da bi svijet bio bolji da je Barack Obama mogao dobiti još jedan mandat, ali ograničiti rok na vlasti više je nego dobra praksa. Netanyahu je sjajan primjer.

 

PARIZ

Vagina Museum/ Facebook
Angus Young www.production-still

Prvi svjetski muzej Vagine otvoren je u Londonu, 16. studenog 2019.

Kad ne zna što će, muškarac ubije ženu

Grozim je narodnih mudrosti. Jedna od njih glasi: “Kosu naklepati, sjekiru nabrusiti, pilu naoštriti i ženu natući je uvijek korisno”. Ili ona blaženog Stepinca da je žena u hlačama đavolji okot. Samo, tko stoji iza tog okota, otac ili mater? Bogu hvala, a ne Crkvi, sve se više osvještava problem zlostavljanja žena. Silovanja u ratnim i mirnodopskim uvjetima, oduzimanja temeljnih prava, genitalna mutilacija - žensko obrezivanje kao posljedica teze da je žena tu da muškarcu pruži spolni užitak bez da ga i ona ima.

 

Zašto je to važno?

 

Najmanje 87.000 žena namjerno je ubijeno 2017., kako u siromašnim tako i u bogatim državama, po podacima UN-a. Ako vam se brojka čini malom evo zornije: kalkulator kaže da je to 238 žena DNEVNO. Devet svakog sata. Pita li se možda još netko zašto je to važno?

 

Što je šira slika?

 

Papa Franjo se silno trudi da ojača ulogu žena u Crkvi, ali reci ti to onima koji se pozivaju na bl. Stepinca. "Nakon skupljenih 81.000 potpisa, iscrpne rasprave u Bundestagu i svesrdne podrške ministra financija Olafa Schulza sada je i službeno: od 2020. će se tamponi, ulošci i ostali proizvodi ženske higijene tretirati kao proizvodi temeljne potrebe i oporezivati sa sedam umjesto 19 posto". To je u Njemačkoj, tek odsad, u nekim zemljama tijekom ciklusa žene ne smiju biti u kući - nečista, kaže se kod nas. Menstruacija je i dalje tabu tema. U EU. Maratonka Shalane Flanagan je istupila s važnom temom: izjavila je da nikad nije propustila menstrualni ciklus. Jer, velik broj sportašica o tome izbjegava pričati sa svojim trenerom (muški rod nije slučajan). I zato je dobro da je u Londonu otvoren muzej vagine. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka/na sliku Božju on ga stvori/muško i žensko stvori ih”. Je li ovo dovoljno široka slika?

 

NEW YORK

FILE PHOTO: Engines arrive on the assembly line at the General Motors (GM) manufacturing plant in Spring Hill, Tennessee, U.S. August 22, 2019. REUTERS/Harrison McClary/File Photo
Harrison McClary / REUTERS

Tvornica General Motorsa (GM) u Spring Hill, Tennesse, 22. kolovoz, 2019.

 

Sindikati, eto opet

 

Američki automobilski div General Motors (GM) podnio je tužbu protiv konkurenta Fiat Chryslera (FCA), tvrdeći da je podmićivao službenike sindikata United Auto Workers (UAW). U GM-u tvrde da su zbog podmićivanja pretrpjeli štetu koja se mjeri u milijardama dolara. Istodobno, ali odvojeno, piše WSJ, lider UAW-a je dao ostavku nakon što ga je upravno vijeće optužilo da je podnosio falsificirane račune prikrivajući tako malverzacije.

 

Zašto je to važno?

 

GM tvrdi da je FCA u tri navrata, 2011, 2015. i u provedbi dogovora iz 2009. godine podmitio sindikate kako bi tako FCA ostvario prednost u odnosu na GM kad je riječ o troškovima rada. Navodno je iza cijele priče stajao Sergio Marchione, sada pokojni predsjednik uprave FCA. Iz FCA poručuju da ih je tužba iznenadila, "kako njezin sadržaj, tako i tajming". "Možemo samo pretpostaviti da im je namjera osujetiti predloženo spajanje s francuskim PSA-om, kao i naše pregovore o novom ugovoru s UAW-om“, ističu.

 

Što je šira slika?

 

Iz Centra za istraživanja automobilske industrije za WSJ potvrđuju da je riječ o presedanu. Naime, povijesno su tri velike američke automobilske kompanije (GM, Chrysler i Ford, poznate kao “Big Three”) izbjegavale ovakve pravne sukobe. Ali, vremena se mijenjaju. Automobilski biznis ulazi u novo razdoblje, tu su inovativne kompanije kao Tesla (iako neprofitan, ali javnosti vrlo privlačan) i nema više mjesta za “čuvanja leđa” niti unutar “Big Three”. GM mora gledati samo svoj interes. Iz FCA pak najavljuju oštru, tvrdu borbu bijesni jer bi im ovaj proces mogao dovesti u pitanje spajanje s PSA: Peugeot, Citroën i Opel. Tako bi nastao četvrti svjetski proizvođač automobila.

No, osim realne slike svjetskog tržišta koje ne samo u automobilskom biznisu izgleda kao bazen pun morskih pasa koji mogu preživjeti samo ako se pobrinu da ne postanu slabiji pa ih netko pojede, ovaj slučaj otvara još jednu interesantnu temu. Iako o mrtvima treba govoriti samo najbolje, čini se da “mag” Marchione i nije bio samo “mag” nego je, kao i svaki magičar, vješto sakrivao svoje trikove. Ne zaboravimo da je “guru” automobilske industrije, navodni spasitelj Renaulta i Nissana, Carlos Ghosn proveo lijepi broj dana u zatvoru i sad se mora braniti od optužbi za malverzacije.

 

PEKING

Residents at the Kashgar city vocational educational training centre attend a Chinese lesson during a government organised visit in Kashgar, Xinjiang Uighur Autonomous Region, China, January 4, 2019. Picture taken January 4, 2019. TO MATCH INSIGHT CHINA-XINJIANG/ REUTERS/Ben Blanchard - RC15F77AB520
Ben Blanchard / REUTERS

Stanovnici gradskog centra strukovnog obrazovanja Kashgar pohađaju lekciju kineskog tijekom vladinog posjeta Kashgaru, autonomnoj regiji Xinjiang Uighur, 4. Siječanj

 

Nismo krivi mi, krivi su novinari

 

Časna pionirska, ne bih tako stalno pisao o Kini da oni naprosto ne nude toliko materijala. Dakle, krajem prošlog tjedna je The New York Times objavio set dokumenata na više od 400 stranica na engleskom i na kineskom, da ne bude zabune. Riječ je o uputama lokalnom vodstvu kako odgovoriti na pitanja studenata kad dođu u pokrajinu Xinjiang i shvate da njihovih roditelja i rođaka nema kod kuće.

 

Zašto je to važno?

 

Kina je izuzetno burno reagirala kad su globalni mediji počeli objavljivati priče o prvo desecima tisuća ljudi smještenih u “logore za preodgoj” u pokrajini Xinjiang, bivši Istočni Turkestan. Brojke su ubrzo narasle i sigurno je riječ o više od milijun ljudi. Da se razumijemo, u toj je pokrajini, u kojoj živi muslimansko stanovništvo Ujguri, bilo terorističkih akcija, a i u redovima terorističkih skupina Islamska država i Al-Qa’ida potvrđeno je prisustvo stanovnika Xinjianga.

 

Što je šira slika?

 

Xinjiang (Zapadna pokrajina) velik je prostor ključan za širenje kineskog projekta “Jedan pojas, jedan put”. I tu Peking ne želi niti najmanje probleme. Da bi to izbjegao lijepo je potrpao sve te ljude u logore da im slučajno ne padne na pamet da dižu glavu protiv vlasti. Konačno, predsjednik Xi Jinping stalno govori o “pomlađivanju Kine”, a manjinama je lijepo rekao da prvo moraju biti Kinezi, a onda pripadnici manjina. Nema među Ujgurima već godinama Muhameda. Zabranjeno.

I sada najbolji dio. Nakon što je objavljen serijal New York Timesa vlasti u Pekingu nisu niti jednom rječju doveli u pitanje autentičnost objavljenog materijala (a u njemu ima uistinu strašnih stvari). Nego su nastavili papagajski ponavljati službenu argumentaciju kako je “komunistička Kina na taj način ostvarila velike uspjehe u borbi protiv terorizma”.

 

KILIMANDŽARO

Twitter

Ashleen Mandrick najmlađa je osoba u ženskoj konkurenciji koja je nedavno osvojila vrh Kilimandžara

 

Djeca su danas sposobnija nego prije, ali ...

 

Djeca širom svijeta žive sve dulje i zdravije, navodi se u novom izvješću UNICEF-a objavljenom povodom obilježavanja 30. godišnjice usvajanja Konvencije o pravima djeteta. Među najvećim postignućima u proteklih 30 godina u UNICEF-u ističu pad stope mortaliteta djece mlađe od pet godina za 60 posto. Dodaju i da više djece danas ide u osnovnu školu no što je bio slučaj prije 30 godina i dječja su prava u mnogim zemljama pretočena u zakone.

 

Zašto je to važno?

 

Sretna djeca, koja žive zdravo, temelj su nastavka naše civilizacije. Ali i izvor inovacija koje donosi razvoj njihovih kognitivnih sposobnosti u navedenim, sve boljim uvjetima.

 

Što je šira slika?

 

"Pored kontinuiranih izazova na području zdravlja, prehrane i obrazovanja, djeca se danas moraju boriti i s novim prijetnjama, poput promjene klime, zlostavljanja na internetu i kibernetičkog vršnjačkog nasilja", dodaje UNICEF. A mi bismo dodali još nešto: ambiciozne roditelje. Šestogodišnja Britanka Ashleen Mandrick najmlađa je osoba u ženskoj konkurenciji koja je nedavno osvojila vrh Kilimandžara, a podvig je ponovila za dva tjedna krenuvši drugom rutom. Ovo je samo jedan od primjera nakon kojeg se postavlja pitanje: kolike su bile prijetnje tom činu ove djevojčice? I nije li možda trebalo roditelje priupitati koji je smisao to čina.