Svijet oko nas: Unatoč nejednakosti, živimo sve bolje; zašto futurologija ima problema s budućnošću

U rubrici Svijet oko nas pratimo zbivanja prošlog tjedna.
Prosvjednici u Parizu pozivaju na "neograničeni opći štrajk" zbog najave da će vlada promijeniti zakon o mirovinama
 Benoit Tessier / REUTERS

SVIJET

Nejednakost je sve veća. A ipak živimo sve bolje

Eiffelov toranj i muzej Orsay u četvrtak su zatvoreni za posjetitelje zbog masovnog štrajka širom zemlje protiv plana predsjednika Emmanuela Macrona o mirovinskoj reformi. Francuzi su se opet predali svojoj nacionalnoj tradiciji, štrajku, tučnjavi s policijom, vrijeđanju politike. Duh republike, rekli bismo. Bastilla je još živa kao i ideje 1968. Jer, udara se na mirovine. Sindikati su pozvali na štrajk protiv budućeg “univerzalnog bodovnog mirovinskog sustava”, koji bi trebao zamijeniti postojećih 42 režima mirovina (za dužnosnike, djelatnike privatnog sektora, djelatnike posebnih režima itd.). Vlada obećava da će uvesti sustav koji će biti “čitkiji” i “pravedniji”, no protivnici reforme ne misle tako i očekuju da će sustav voditi “prekarnosti” umirovljenika.

Zašto je to važno?

No, prosvjeda ima na sve strane. Čile, također zbog nezadovoljstva ekonomijom. A tu je i niz drugih problema pa je Berlin uveo zamrzavanje cijena iznajmljivanja nekretnina, slične probleme ima i Australija, ali i drugi gradovi u kojima se koncentira moderna ekonomija (San Francisco). Argentina je pred novom financijskom krizom, Južnoafrička Republika ima ozbiljnih problema, kao i Brazil. A to su trebale biti perjanice zemalja u razvoju. Ljudi su ljuti. Nezadovoljni. Šest najbogatijih ljudi u Ujedinjenoj Kraljevini posjeduju imetak vrijedan 39,4 milijarde funti što, prema analizi Equality Trusta, odgovara imetku koji ima 13,2 milijuna Britanaca.

Što je šira slika?

1%, to je bila jedna od glavnih poruka pokreta “Occupy”: toliko mali postotak je onih koji se bogate. Ostali osiromašuju. E, te se teme prihvatio The Economist. Znamo, liberalni tjednik, možemo čak reći sklon “kapitalistima”. Ali ozbiljan. Vrlo ozbiljan. “I u svijetu polarizacije, lažnih vijesti i društvenih medija, neka uvjerenja ostaju univerzalna i središnja u današnjoj politici. Malo ih je utjecajnije od ideje da je nejednakost u bogatom svijetu porasla”. I s pravom iz tjednika poručuju da su takve ideje ulje na vatru populistima. Ljevičarima, koji traže radikalnije varijante redistribucije bogatstva. Dok pripadnici 1% najavljuju rješenja koja će imati veću “društvenu svrhu” (o tome smo već pisali ovdje). The Economist precizno navodi probleme, ali zatim ističe da se, kad je riječ o prihoda kućanstava u SAD-u, istraživanja ne pokazuju relevantnima: raspon je od pada od 8 do rasta od 51 posto. Što se i ne bi moglo nazvati relevantnim podatkom. I još jedan interesantan podatak: 1960. godine mirovinski fondovi su posjedovali samo 4% američkih dionica; 2015. imali su 50%. A riječ je o računima koje ondje posjeduju pojedinci, većinom pripadnici srednje klase. Evo podatka iz jednog drugog istraživanja: “Tri su ključne sile koje potiču ukupnu potražnju: kućanstva otvaraju svoje novčanike, gradnja i povećana potrošnja vlada”. Dakle, kućanstva. Srednja klasa. Ekonomija raste uz negativne kamate, Bloomberg piše: “Kako izvući svjetsku ekonomiju iz duga? Dugom!”. Pojedinci preuzimaju sve veću odgovornost, kreira se nova ekonomska realnost koju je teško opisati postojećim aparatom, raspad starog globalnog poretka doveo je i do ekonomskih potresa, geoekonomija je jednako važna kao i geopolitika. A ljudi ne vole promjene. Ni vlade.

Navedenom treba dodati nezabilježen i gotovo nezamisliv tehnološki napredak, promjenu ekonomske paradigme - Islandska premijerka Katrin Jakobsdottir pozvala je u srijedu vladu da prioritet u proračunu bude dobrobit građana i zaštita okoliša, koje bi trebale zamijeniti trenutno dominantnu ulogu klasičnih ekonomskih pokazatelja, poput BDP-a. Esther Duflo je Nobelovka iz ekonomije. I poručuje: “Ljude brinu mnoge stvari - zdravlje, samopoštovanje, čist zrak - bitno više nego maksimiziranje BDP-a po glavi stanovnika, varav cilj koji vjerojatno više ne bi trebao biti ključni prioritet kreatorima politike u razvijenom svijetu. Prednost nastaje kad se razmišlja šire od BDP-a”.

Women hold placards and shout slogans during a protest in solidarity with rape victims and to oppose violence against women in Mumbai, India December 8, 2019. REUTERS/Francis Mascarenhas
Francis Mascarenhas / REUTERS
Prosvjed protiv silovanja ujedinio je žene svih religija

LUCKNOW

Silovali je, pa zatim zapalili

Imala je 27 godina, bila je veterinarka. Vraćala se s posla u 9 sati navečer, došla do svog mopeda i vidjela da je guma prazna. Pojavila se skupina muškaraca koji su joj ponudili svoju pomoć. Da bi je zatim silovali. Pa polili benzinom i zapalili. Vjerujući da će tako prikriti svoj zločin.

Zašto je to važno?

Silovanje je jedan od najstrašnijih zločina jer uništava osobnost žrtve. A kad se napadači udruže, izmrcvare žrtvu da bi je zatim zapalili (vjerojatno još živu) tada je riječ o toliko strašnom zločinu da je teško naći pridjev kojim bi ga se opisalo. Indija se digla na noge, prosvjedovalo se. Ali, što reći: lokalni ministar ima rješenje. Mlade žene ne bi smjele raditi nakon zalaska sunca. A slovačka ministrica unutarnjih poslova Denisa Sakova izjavila je da bi 'žene trebale prilaziti muškarcima s osviještenom promišljenošću'.

Što je šira slika?

“Tamo je bilo natpisa o tome kako je njihovo pravo skinuti odjeću, pobaciti, rastati se. To zavodi mlade žene, ne pomaže ženskim pravima nego izopačivanju mladih”. To su riječi utjecajnog Kirgistanca koji je uspio zabraniti izložbu o pravima žena. Ravnateljica muzeja gdje je bila izložba dobila je otkaz. Poznati japanski modni časopis "JJ" mladim je čitateljicama savjetovao da uspoređuju muškarce s grčkim filozofom Sokratom kad izgovore nešto komplicirano diveći im se tako. Što reći.

Welding robots are seen in a production line at the Volkswagen plant in Emden, Germany March 9, 2018.  REUTERS/Fabian Bimmer - RC13D0DDDAF0
Fabian Bimmer / REUTERS
Umjetna inteligencija neće doći, ona je već tu

NEW YORK

Futrologija ima problema s budućnošću

Roger Miles je 2003. godine predložio vladi Ujedinjene Kraljevine sustav podzemne opskrbe: mrežu tunela kojim bi se roba prevozila do odredišta. Brzo i bez gužve. Vlada je ideju odbacila kao ekscentričnu. Iako su je predlagali još u viktorijansko doba. UN je objavio da će do 2050. godine 68 posto svjetskog stanovništva živjeti u urbanim centrima. Gužva i kašnjenje već su sada velik problem, da ne spominjemo zagađenje koje donose dostavna vozila. I sada već postoje kompanije koje intenzivno rade na sustavu kakav je predložio Miles. Vlada Njezinog Veličanstva je jednoj od njih dala 653,998 funti da naprave prototip.

Zašto je to važno?

Alix E. Harrow u The New York Timesu piše kako će "2039. godine, na šestotu obljetnicu izdanja Gutenbergove Biblije, nestati knjige". Riječ je o fikciji, Harrow je spisateljica ali zbog toga ne žali. Jednostavno zaključuje: knjiga će nestati, ali će priče ostati. Konačno, one su postojale i dok nije bilo ni pisma. Osim toga, priče će biti - a već i jesu - dostupnije.

Što je šira slika?

Futurologija je ozbiljna znanost. Nema tako davno da smo čitali kako su nam futurolozi iz 1960-ih relativno precizno definirali svijet u kojem ćemo živjeti. Ali, sada je u problemima. Tehnološki je napredak nezapamćen (vidi broj 1), Blade Runner (onaj pravi, s Harrisonom Fordom) je među nama (samo još uvijek ima više sunca). Milesova ideja je za 15 godina pred ostvarenjem. Pa se sada futurologija bavi novim pitanjima: kako dresirati tehnologiju da ne završimo u Matrixu. Ili Terminatoru. Predviđaju tako da će 2050. godine umjetna inteligencija kupovati sve ono što trebamo. Ali, to dovodi u pitanje postojanje reklamne industrije: ona se više neće obraćati ljudima nego našim avatarima. A je li to onda ipak Matrix?

Simferopolj, 160314. 
Nemiri u Ukrajini.
Najjuznija pokrajina Ukrajine poluotok Krim ne priznaje vlast u Kijevu. Za 16.03. Raspisan je referendum na kojem ce se stanovnici moci izjasniti prelaze li u Rusku federaciju. Do tada Krim je pod blokadom raznih paramilicija, a dio ukrajinske flote je blokiran u luci Sevastopolj od strane ruske Crnomorske flote.
Na fotografiji: Lenjinov trg tradicionalno okupljaliste proruskih stanovnika.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srdjan Vrancic / CROPIX
Lenjinovi kipovi su i dalje brojni u Rusiji, ali i drugim državama bivšeg Sovjetskog Saveza

MOSKVA

Problem s obogotvorenim političarima

Rimsko carstvo nam je ostavilo toliko divnih stvari (kamo sreće da je još više toga preživjelo sud kršćanstva), ali, razumljivo, i negativnih. Jedna od njih je pretvaranje vladara, cara, u boga čim stupi na tron. Čemu se Seneka mlađi lijepo narugao nakon Klaudijeve smrti (razumljivo jer mu je ovaj radio o glavi): dok je s jedne strane pisao novom caru-bogu Neronu posmrtni govor u kojem ovaj hvali svog prethodnika, istodobno je napisao Apokolokintozu, tekst o pretvaranju Klaudija u - tikvu.

Zašto je to važno?

U Rusiji će uskoro biti emitirana serija o Lenjinu. Tom idealnom revolucionaru koji je revoluciju snovao gdje bi drugdje nego u Švicarskoj. Pa su ga Nijemci prebacili u Rusiju. Idealnoj slici o njemu na ruku su išla djela njegovog nasljednika, Staljina. Iako je Lenjin osnovao zloglasnu tajnu službu i pokrenuo “crveni teror”. O čemu u pravilu ne razmišljaju oni koji ga slave kao borca za “malog čovjeka”. Pa mu je kapa postala i modna ikona. Iako ju je vjerojatno kupio u Švicarskoj.

Što je šira slika?

Moderni svijet se vratio obogotvorivanju. Turski predsjednik ne dopušta da ga se kritizira, tko se drzne eto ga u zatvoru. A ni Putinu se nije preporučljivo javno podsmjehivati. Da o Xi Jinpingu ne pričamo. Ili Donaldu Trumpu. Samo što je ovaj posljednji u demokraciji, što je dobra vijest. Loša je da je na najboljem putu da osvoji i drugi mandat. Jer, najsličniji je carevima koji uklanjaju suradnike koji kažu što se njima ne sviđa. Svi navedeni grade sliku o sebi kao brižnim, trezvenim skrbnicima interesa svojih naroda kojima je to jedini prioritet. Kao i Lenjin. I zato je od svih njih veći i važniji Winston Chruchill: pio je, pušio, bio neugodan, zajedljiv, drzak. Griješio i od toga nije bježao. Ali je iza sebe ostavio pobjedu nad fašizmom. Svi ovi navedeni - i Lenjin - ne mogu mu ni cipele obrisati.

LONDON

Svijet oko nas je stvarno zabavan

Facijalni deformitet poznat kao "habsburška čeljust", dobro poznata u španjolskoj i austrijskoj lozi te dinastije, može se pripisati brakovima unutar obitelji, kažu znanstvenici. Ali, naši dragi znanstvenici idu korak dalje. "Iako je naša studija temeljena na povijesnim podacima, brakovi među bliskim srodnicima i danas su uobičajeni u nekim geografskim područjima i među nekim etničkim i vjerskim skupinama i zato je važno istražiti posljedice toga", rekao je jedan od istraživača, prenosi Hina. "Habsburška dinastija služi kao svojevrsni ljudski laboratorij za to, jer je su u toj obitelji potomci bliskih srodnika bili česti", dodao je.

Zašto je to važno?

Opet razbijamo uvriježene teoreme. Znanstvenici su proučili podatke o konzumaciji mlijeka i mliječnih proizvoda kod više od 168.000 žena i više od 49.000 muškaraca u SAD-u zaposlenih u zdravstvu koji nisu do tada bolovali od srčanih bolesti ili karcinoma. “Ukupni unos mliječnih proizvoda nije bio povezan s manjim rizikom od ukupnog mortaliteta”, napisao je tim predvođen autorom Mingom Dingom s harvardske škole javnog zdravlja u Bostonu u časopisu BMJ.

Što je šira slika?

Konji postaju sve teži zbog klimatskih promjena, tvrdi Gillies Moffat, voditelj veterinarske službe Seadown iz britanskog Hythea te pojašnjava da je to zbog sve toplije i vlažnije klime koja pogoduje rastu obilja trave, što pak omogućuje ovim plemenitim životinjama da je konzumiraju u većim količinama nego što im je potrebno. Dragi Lastane, je li ovo dobra ili loša vijest?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. travanj 2024 13:47