Trebaju nam dva-tri mjeseca da riješimo krizu, ali se moramo pripremiti za dvije godine ratne ekonomije

Autor:

14.03.2020.

TOPSHOT - A man wearing a protection mask walks by the Spanish Steps at a deserted Piazza di Spagna in central Rome on March 12, 2020, as Italy shut all stores except for pharmacies and food shops in a desperate bid to halt the spread of a coronavirus. (Photo by Alberto PIZZOLI / AFP)
Alberto PIZZOLI / AFP

Svota za hitne intervencije narasla je vrtoglavo: od prvotno predviđene 2,4 milijarde, pa 3,6 (pa 7,5, pa 10, pa 12), sada se stiglo do 16 milijardi od ukupno 25

Smrtonosna epidemija koronavirusa Covid-19 u Italiji još hvata zalet, sudeći po ustrajnom povećanju dnevnog broja smrtnih žrtava, a zajedno s time zaoštrava se i njezin privredni aspekt.

Trebaju nam dva-tri mjeseca da riješimo krizu, ali se moramo pripremiti za dvije godine ratne ekonomije – poručuju iz talijanske vlade. Vrijedi za Talijane, vrijedi i za talijanske partnere u inozemstvu.

Zaoštrava se, paralelno, i financijski manevar radi ublažavanja i suzbijanja financijskih i privrednih posljedica oboljenja radi kojega je Italija djelomično pod ključem. Umjesto najavljenoga jednoga vladina dekreta donose se dva, koji zajedno obuhvaćaju svotu praktički ravnu državnom proračunu za 2020. U prvome, donesenome jučer, svota za hitne intervencije narasla je vrtoglavo: od prvotno predviđene 2,4 milijarde, pa 3,6 (pa 7,5, pa 10, pa 12), sada se stiglo do 16 milijardi od ukupno 25, za koliko Italija smije povećati svoj ovogodišnji državni deficit po dopuštenju Evropskog povjerenstva. Danas slijedi novi dekret.

Oporbena suverenistička Liga već danima zahtijeva 50 milijardi odmah. Njezina glavna baza je Lombardija, oblast kojom vlada i u kojoj je koncentrirano 75 posto smrtnih žrtava. Iako je zdravstvo u Italiji decentralizirano i u nadležnosti oblasti, pa stoga i eksplozija epidemije leži na duši Lige, ona optužuje Rim za nesposobnost a Bruxelles za nehaj.

Da je malo smatraju i sindikati, budući da je „Njemačka predvidjela intervenciju od 550 milijardi“, kaže tajnik sindikalne postfašističke Opće unije rada Francesco Paolo Capone.

U subotu ujutro u 8 sati završen je neprekidan 24-satni sastanak vladinih i sindikalnih predstavnika, na kojemu je postignut kompromis oko socijalnih mjera i beskompromisan zaključak da je zdravlje važnije od profita i da se proizvodnja nastavlja samo ako su osigurane mjere protiv prenošenja zaraze u proizvodnom pogonu.

Vlada je morala požuriti, jer je u ponedjeljak 16 ožujka rok za uplatu niza poreznih obaveza. Taj je rok odgođen zasad za dva mjeseca. Očekuje se odgoda otplata zajmova za stanove od 4-6 mjeseci.

Svim uposlenicima, privatnima i državnima, koji su izolirani ili karantenirani, odsustvo s posla tretira se kao bolovanje. Teret ne ide ni na poslodavca ni na zdravstveno osiguranje, nego izravno na državni proračun. Poslodavci mogu staviti uposlene na čekanje najviše do devet sedmica (zasad), na teret uobičajenih socijalnih amortizatora. Za samozaposlene i sezonce predviđena je jednokratna pomoć, ali iznos nije definiran (navodno 500-600 eura). Za proizvodne zgrade plaća se ove godine samo 40 posto poreza na nekretnine. Dok su školske ustanove zatvorene, jedan roditelj djece do 12 godina ima pravo na plaćeno odsustvo, od 12 do 16 godina na neplaćeno.

U planu je smanjenje tarifa za struju, plin, vodu itd., tako što će država smanjiti porez.

Vlada je ukinula sve noćne vlakove, a prethodno je prorijedila dnevne na dulje udaljenosti.

Obeshrabruje se svaki promet ljudi, ali je velika bojazan oko robnog prometa, jer je Italiji ugrožen izvoz od kojega živi. Osobita je pizma na Austriju i Sloveniju. U Rimu insinuiraju da je blokada roba provedena ne radi zaštite od zaraze (jer zaraza ne putuje robom, a u te zemlje je već unišla) nego da bi se pružila prilika domaćoj robi niže kvalitete. Nakon dvodnevne blokade Brennera, gdje su automobili držani u repu dugome 90 kilometara, Austrija je popustila. Nije objavljeno kojim je protumjerama Italija zaprijetila, ali bilo je efikasno. U subotu je porasla briga zbog kočenja pomorskog prometa.

***

Epidemijski pritisak je popustio u Kini i u Južnoj Koreji. U Kini je u subotu evidentirano samo jedanaestoro novozaraženih Covidom 19, od čega u Wuhanu samo četvoro.

U svijetu je od koronavirusa Covid-19 – po zdravstvenim statistikama – do jučer umrlo više od 5400 ljudi (više od pola srebreničkog pokolja, dvostruko više nego u Dvojnim neboderima), a zabilježeno je više od 143.000 slučajeva zaraze u 135 zemalja svijeta.

Kina (bez Hong Konga i Macaa), u kojoj je je epidemija evidentirana potkraj prosinca (ali je vjerojatno počela ranije, u Pekingu sada insinuiraju da je u Wuhan donesena iz Sjedinjenih Država), ima ukupno 80.824 slučaja, od čega 3189 umrlih i 65.541 osoba koje su ozdravile.

Epicentar pandemije sada je u Evropi.

I dalje je najgore u Italiji gdje je do petka u 18 sati (kada se objavljuju statistike, prekasno za prva izdanja hrvatskih novina dan kasnije) umrlo 1266 osoba, dok je zaraženih bilo 17.660. Relativno velika stopa smrtnosti objašnjava se činjenicom da Italija, nakon Japana, ima u prosjeku najstarije pučanstvo na svijetu (prosjek dobi umrlih od koronavirusa je 82 godine, tri četvrtine čine muškarci), ali i time da Italija u zaražene bilježi samo osobe sa simptomima, a ne i asimptomatične u kojih se nađe taj koronavirus.

Zaraza galopira u Španjolskoj: tamošnje zdravstvene vlasti objavile su jučer da je u toj državi u prethodna 24 sata utvrđeno više od 1500 novih slučajeva zaraze koronavirusom Covid-19. Dotad je u Španjolskoj zaraženo 5800 osoba, od kojih je 135 umrlo.

Prema nacrtu vladine odluke, koju je Associated Press objavio jučer oko 15.50, Španjolska slijedi Italiju i na dva tjedna zaključava svoju državu, od ponedjeljka u 8 ujutro. Građani smiju napustiti svoj dom samo radi kupovanja hrane odnosno lijekova, odlaska na posao, odnosno radi njegovanja bolesnih i nemoćnih. Španjolska također zatvara sveučilišta, škole, hotele, restorane, barove. ¡Tapas, adios, adios chorrizo! Vidimo se, možda, u travnju.

Španjolska je zasad peta na žalosnoj ljestvici zaraze, poslije Kine, Italije, Irana i Južne Koreje, a ispred Francuske sa 79 mrtvih do subote.

***

Italija se ako ne od zaraze, a ono od depresije, brani podsjećanjem na lijepo i vrijedno u toj zemlji. Gotovo da se može govoriti o pokretu ljudskog otpora. Nije lako znati da bolesnici, nečiji roditelji i djedovi, umiru sami i izolirani, da nemaju ni onu uzaludnu utjehu da ih u tom trenu netko drag drži za ruku. Teško je.

Glavni je hashtag (ne samo po Twitteru): sve će izići na dobro, „tutto andrà bene“. Građani ne smiju izlaziti na ulice, ali u 18 sati (kada stiže bilten sa kolekcijom mrtvih) izlaze na balkone i prozore i pjevaju zajedno.

Počelo je u petak: pjevali smo himnu, znak da smo jedna nacija koja se bori i koja se ne dâ. Ni u dobru, ni u zlu.

U rimskome San Basiliju, četvrti na zlu glasu zbog trgovine drogom od koje se tu bogate čak dvije kalabreške 'ndrine paralelno, dragovoljci su se udružili radi raznošenja lijekova i hrane starijima od 60 godina. Je li to pretekst da se raznosi i droga onima koji sada ne smiju hodočastiti u stanove dilera, ili puka ljudska dobrota – zagonetka je za cinike i policiju.