Zašto je manje zaraženih na Istoku nego na Zapadu Europe. Evo odgovora.

U bivšim komunističkim zemljama ljudi su i dalje manje izloženi velikim kretanjima stanovništva. Prijetnja koronavirusa shvaća se ozbiljnije kao ''ono nešto strano'' što je bolje da ne prodre u društvo. Ljudi prihvaćaju neugodnosti i discipliniranije prihvaćaju ograničenja prepisana od države, a s time se složila i dr. Dagmar Radin. "Nisam još vidjela studije na tu temu, ali mislim da bi na to mogla utjecati dva zdravstvena čimbenika", rekla nam je dr. Radin, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koja se bavi upravo zdravstvenim politikama i sustavima, povratnica iz SAD-a. "Prije svega to bi mogao biti odnos prema autoritetu. Stanovništvo Srednje i Istočne Europe još uvijek ima naviku slušati naputke državnog aparata, autoriteta, a posebno u krizama. I zbog toga su mjere ograničenja rada i kretanja prihvaćene brzo i bez posebnih dvojbi. Kao drugi razlog bih svakako istaknula razlike između javnozdravstvenih sustava. Naime, kad je 1950-ih godina pokrenut globalni projekt cijepljenja upravo su zemlje Srednje i Istočne Europe od toga imale velike koristi. I tada se na tom prostoru razvio javnozdravstveni sustav koji bi se mogao jednostavno protumačiti frazom "javno zdravlje na prvom mjestu" (community health first). Zdravstveni sustavi tih zemalja su infrastrukturno slabiji od onih na Zapadu gdje se i bitno više ulaže u zdravstvo, ali pod drugom maksimom. Ondje je "individualno zdravlje na prvom mjestu", tumači nam dr. Radin dodajući kako na istoku postoji ta svijest o potrebi "zdravlja zajednice". "Kumulativno djelovanje ta dva čimbenika svakako je imalo znatan utjecaj na smanjenje broja zaraženih", zaključuje dr. Radin.

Zemlje koje su napustile cijepljenje BCG-om koje se koristilo protiv tuberkuloze teže su pogođene od onih koje ga i dalje koriste, pokazuju preliminarne studije. Vodećem autoru studije Gonzalu Otazu, docentu njujorškog Tehnološkog instituta, prvi put je slična hipoteza pala na pamet nakon što je primijetio da Japan bilježi mali broj smrtnih slučajeva, poduzima manje stroge mjere te ima univerzalnu politiku cijepljenja protiv tuberkuloze. Cjepivo BCG ne pruža samo zaštitu protiv bakterija tuberkuloze već i od drugih zaraza koja napadaju pluća, objasnio je Otazu. Kao primjer navode se Istočna i Zapadna Njemačka gdje je bivši DDR tri puta manje pogođen koronavirsom ili Iberski poluotok gdje je Portugal koji prakticira cijepljenje za razliku od žarišne Španjolske zabilježio samo nešto više od 600 smrtnih slučajeva.

Taj stari lijek punog naziva Bacillus Calmette-Guerin (prema dvojici francuskih bakteriologa Alberta Calmettea i Camille Guerin) prvi put je upotrebljena na ljudima 1921. godine, a široko se počeo upotrebljavati nakon 2. svjetskog rata kada su otvorene velike specijalizirane bolnice za liječenje oboljelih od tuberkuloze. Među zemljama s visokim dohotkom SAD i Italija samo preporučuju cijepljenje BCG-om rizičnim skupinama, dok su Njemačka, Španjolska, Francuska, Iran i Velika Britanija praksu BCG cjepiva okončale prije desetljeća.

Sada već australski, nizozemski, britanski i njemački znanstvenici pokušavaju istražiti bori li se organizam cijepljenih pacijenata učinkovitije protiv Covida-19. I dok su se zemlje Zapada kupovale vrijeme oslanjajući se na svoje velike kapacitete i tehnološki progres, uspostavilo se da je to samo iluzija jer ni povjerenje u vlastitu razvijenost ne može zaštiti od nove bolesti.