Karte su podijeljene, a 'Igra prijestolja' tek službeno počinje

Samo dva dana nakon izbora za Europski parlament, kada se još uvijek sliježu dojmovi i izvlače pouke, čelnici europskih zemalja susrest će se u Bruxellesu na summitu Europskoga vijeća kako bi formalno počeli dogovarati novo vodstvo kojim će se definirati omjer političkih snaga Europe za narednih pet godina.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron (lijevo) i španjolski premijer Pedro Sanchez u Elizejskoj palači u Parizu
 Charles Platiau / REUTERS

U igri je pet ključnih fotelja; Europska komisija, Europsko vijeće, parlament, središnja banka i funkcija visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. Zaplet kojeg se ne bi posramio niti serijal 'Igra prijestolja' krije se u tome što se novim imenovanjima mora zadovoljiti svih osam političkih grupacija, ali i sve države članice. Ukratko, na podjelu ključnih fotelja uvelike će utjecati formiranje parlamentarne većine; one grupacije koje uspješno osiguraju 376 ruku, svojim će kandidatima osigurati te fotelje.

Komisija je ključ

Očekivano, vodeću riječ u alokaciji funkcija imat će trenutno najsnažnije države Unije; Francuska i Njemačka. Njima bi mogli pripasti dvije objektivno najvažnije funkcije - Komisija kao izvršna vlast EU koja definira proračun i ciljeve najvećeg trgovinskog bloka na svijetu te Europsko vijeće koje jednoglasno donosi one najvažnije političke odluke, kao i smjer kretanja cijele Unije.

Njemačka kancelarka još je početkom godine najavila da bi svog sunarodnjaka voljela vidjeti na čelu Komisije, zbog čega je inzistirala na odabiru Bavarca Manfreda Webera za vodećeg kandidata svoje grupacije Europske pučke stranke (EPP). No, njezina snaga nedvojbeno slabi, baš kao i snaga pučana na razini Europske unije, pa se postavlja pitanje koliko će EPP u konačnici voditi glavnu riječ pri dodijeli funkcija. Valja spomenuti da Weber nije prihvatljiv kandidat svim ostalim grupacijama u Europskom parlamentu, a tzv. Progresivna koalicija već je najavila da će blokirati njegovo imenovanje na summitu Europskog vijeća. Neusporedivo prihvatljivija opcija, u slučaju da će pučani inzistirati na svom kandidatu u Komisiji, bit će Michel Barnier, Francuz (o čemu je već pisao Euractiv.hr). Njemu čak i kladionice trenutno predviđaju najviše šanse.

Osim što je Barnier posljednjih tjedana neumorno putovao državama članicama, što analitičari interpretiraju kao lobiranje za podršku na summitu Europskog vijeća, podršku mu je unatoč ideološkim suprotnostima dao i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Zanimljivo je da je samo dan nakon objave rezultata europarlamentarnih izbora Macron počeo pozivati europske dužnosnike u Elizejsku palaču. Jučer je ugostio španjolskog premijera Pedra Sancheza, a očekuje se da će do kraja tjedna u njegovu rezidenciju doći i ostali državnici, što se interpretira kao otvoreno lobiranje za podršku njegovom sunarodnjaku na čelu Europske komisije.

No, postoji i drugi, gotovo podjednako realan scenarij. Komisiju bi mogli preuzeti liberali; grupacija koja je na ovogodišnjim europskim izborima ostvarila zavidan rezultat i čija je vodeća kandidatkinja Margrethe Vestager prihvatljiva svim državnicima, kao i zastupnicima Europskog parlamenta koji još uvijek inzistiraju na poštivanju sustavu spitzenkandidata. Ako liberali tj. Danska dobije Komisiju, Francuska i Njemačka će se trebati podijeliti oko Europskog vijeća i Središnje banke. No, za sad je i dalje izglednije da će Komisiju preuzeti francuski 'crni labud'.

Ovaj put - bez Talijana?

Tri preostale funkcije do sada su obnašali Talijani; Federica Mogherini (S&D) kao visoka povjerenica, Antonio Tajani (EPP) na čelu Parlamenta, a Mario Draghi kao predsjednik Središnje banke, pa je popunjavanje tih fotelja za sada velika nedoumica. S obzirom na to da je Matteo Salvini svojom euroskeptičnom strankom gotovo u potpunosti zavladao Italijom, pretpostavlja se da će Talijani ovoga puta u većoj ili manjoj mjeri biti isključeni iz podjele plijena.

Španjolski premijer Pedro Sanchez je europskim socijaldemokratima osigurao veliku pobjedu na Iberskom poluotoku, zahvaljujući kojoj je zaslužio dio kolača. Ako socijaldemokrati ponovno uđu u vladajuću koaliciju, što je izgledno, njegovom bi se kandidatu mogla ponuditi funkcija visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku; institucije kojoj se tijekom narednog mandata predviđa širenje ovlasti.

Finci, točnije, bivši povjerenik Europske komisije Olli Rehn, spominje se kao kandidat za predsjednika Europske središnje banke, čime bi se zadovoljili Skandinavci, ali i liberali koji su u toj zemlji osigurali izvrstan rezultat.

U nagađanjima buduće predsjednice Europskog parlamenta spominje se ime Irkinje Mairead McGuinness, aktualne potpredsjednice Parlamenta koja dolazi iz redova pučana. Time bi se zadovoljila proeuropska Irska, kojoj bi se u jeku Brexita pružila ruka prijateljstva, ali bi se poštivala i 'rodna kvota' na čelnim pozicijama Europske unije.

Takvom bi se podjelom, načelno, zadovoljile sve države članice; male države i one velike, stare članice, ali i nove, baš kao i sjever, jug i zapad Europe. Istok bi ovoga puta mogao ostati 'na klupi', zato što državama Višegradske skupine suvereno vlada tvrda desnica.

No, slagalica će se svakako početi slagati od Komisije. Ona država i/ili grupacija koja osigura najvažniju fotelju, razjasnit će smjer u kojem će se razvijati daljnji kompromis.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 14:13