piše Mirella Rašić: Europski izbori -  ''Ovaj put biti će drukčije''! Po čemu su ovi izbori bili drukčiji od svih prethodnih?

Da stvar bude gora, a samim tim i ova institucija postala u javnosti jož omraženija, neki su lideri nacionalnih stranaka koristili parlament kao mjesto egzila za svoje političke suparnike ili pak dobro plaćenu nagradu lojalnim stranačkim kolegama. I tako, malo po malo, sve je to dovodilo do velike apatije i inertnih građana koji su se sve manje i manje odazivali na europske izbore.

Postojali su stoga itekakvi razlozi da baš ovi europski izbori budu drugačiji. I doista su bili.

Promjena političke paradigme

Novi politički akteri, s jedne strane, predstavnici su krajnje desnice: s osvojenih 25% glasova oni su realnost s kojom se moramo suočiti. S druge su strane u prvi plan iskočili liberali, centristi i Zeleni. Neki podrugljivo govore kako nam se konačno Europski parlament malo regenerirao, kao što su neki zazivali duže vremena jer im je bilo dosta jednih te istih koji su se smjenjivali na vlasti posljednjih 30 godina. Izborni rezultati donose nam neizvjesnosti, a kako sada stvari stoje i veliku fragmentiranost unutar parlamenta budući da je nužna koalicija, ne dvije, nego možda i četiri stranke: to je prije samo pola desetljeća bila fikcija.

Opet bih se malo vratila u ne tako daleko prošlost i podsjetila da nisu samo ovogodišnji europski izbori bili ti koji su zatekli EU establishemnt i njihove lidere, ostavivši ih praktički bez odgovora. Imali smo sličan scenarij dva puta - prvo sredinom linja 2016. godine, kada se dogodio Brexit, i drug put, na američkim izborima iste godine.

Sijećam se da nam je u Komisiji bila mantra ono što je predsjednk Juncker nebrojeno puta isticao kako se Europljane uopće ne tiče Brexit jer je to britanski, a ne europski problem. ''Ono što se Europljana tiče su europski izbori'', govorio je Juncker.

I to je točno. Europski su izbori itekako naša stvar a poglavito sada u svjetlu ishoda, a i situacije s kojom se suočavaju dvije mainstream političke grupacije koje nikako da probave izborne rezultate i prihvate činjenicu da su se stvari promjenile te da su promjene naprosto neophodne i neizbježne. Normalno je da društva evolviraju na ovaj ili onaj način, sviđalo se to nama ili ne. Na pragu smo nekih novih paradigmi koje su nam bile nezamislive u ne tako davnoj prošlosti.

Operacija uspjela, pacijent umro!

Teško mi je razumjeti tvrdoglavost nekih u razumijevanju - što ne znači i slaganju - s aktualnim političkim trendovima. Ukoliko se Salvinija, potpredsjednika koalicijske vlade Republike Italije, i njegovu stranku koja je osvojila rekordan broj glasova - 34,3% (cca 22 mil. glasača!) - etiketira ekstremno desnom, što se može usporediti sa situacijom u drugom EU zemljama – Austriji, Mađarskoj, Poljskoj i Francuskom - znači li to da odjednom srednja građanska europska klasa građana zaziva nekog mesiju ili ''velikog vođu''? Tko zna? Neki zasigurno žele.

Što se desilo s nekada miroljubivim, europskim građanima punim ljubavi, koji su odjednom postali protivnici sistema te se okrenuli krajnjoj desnici? Da bi razumjeli ovaj fenomen trebali bi smo se i zapitati što se događalo s tim ljudima zadnjih godina? Mnogi od njih izgubili su posao, društveni status, sigurnost pa i djecu koja su morala migrirati u potrazi za nekim pristojnijim životom ili naprosto za preživljavanjem. Tu su i oni fakultetski obrazovani koji danas rade s diplomama diplomiranih ekonomista, pravnika, itd. kao sobari, konobari i sl. To je razlog zašto ta kategorija građana uporno glasa za krajnju desnicu: ne iz ideoloških razloga nego poglavito zbog dalekosežnih posljedica recesije. Da, operacija je uspjela, samo je pacijent umro na kiruškom stolu!

Kohabitacije kao model budućeg političkog suživota

Ukoliko želimo da Europa preživi, vrijeme je da se počnemo navikavati na ideju funkcionalne političke kohabitacije. Na koncu konaca, bez obzira radi li se o krajnjoj desnici ili ljevici, ne tako recentna iskustva demonstrirala su da su vladajući, pa i onda kada su se međusobno razilazili u nekim pitanjima, s druge strane uspjevali nekako pronaći zajednički jezik te izgurati druge aktere prema centru i izvan granica političkog spektra.

Vrijeme je za triježnjenje, jer što je, tu je. Neka svi nauče iz svojih pogrešaka tijekom predstojećeg petogodišnjeg razdoblja, samo da ne bude na uštrb interesa građana.

''Citizens first''!