'Prva dama EU' u Bruxellesu traži podršku 'progresivne' koalicije bez koje ne može preuzeti Komisiju

Autor:

  • Tea Trubić

10.07.2019.

German Defense Minister Ursula von der Leyen, who has been nominated as European Commission President, attends a news conference during a visit at the European Parliament in Strasbourg, France, July 3, 2019. REUTERS/Vincent Kessler
Vincent Kessler / REUTERS

Njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen neumorno obilazi sve predstavnike stranačkih grupacija pokušavajući osigurati njihovu potporu na glasanju sljedeći tjedan

Jedno je sigurno; njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen svjesna je prilike koja joj stoji nadohvat ruke i spremna je učiniti što god je potrebno da osigura podršku europarlamentaraca uoči glasanja, koje će se prema sadašnjem dnevnom redu održati u utorak ujutro.

Na konferenciji za novinare u Bruxellesu, von der Leyen je dala naslutiti da je spremna na velike kompromise kako bi osigurala podršku socijaldemokrata i zelenih. U prvom obraćanju medijima nakon cijelodnevnih pregovora koje je održala s predstavnicima parlamentarnih grupacija, van der Leyen je u sam vrh svojih prioriteta svrstala oporezivanje ispušnih plinova i uvođenje minimalne plaće na razini EU.

Od fotelje na čelu najvećeg trgovinskog bloka na svijetu von der Leyen službeno dijeli samo jedna prepreka; povjerenje apsolutne većine zastupnika Europskog parlamenta. Miljenica Angele Merkel ima samo jednu priliku da osigura tu većinu i to već sljedeći tjedan. U slučaju da europarlamentarci tajnim glasanjem odluče odbiti paket Europskog vijeća, što gotovo nikada nije bilo izglednije, državnici će biti prisiljeni na novim maratonskim pregovorima u zakonskom roku od mjesec dana tražiti novo rješenje.

Brojke, kalkulacije i špekulacije

Ursula von der Leyen treba 375 ruku od ukupno 748 zastupnika koji su početkom srpnja aktivirali svoj mandat i imaju pravo sudjelovati u izboru predsjednice Europske komisije. Naime, tri zastupnika iz Katalonije zbog služenja zatvorske kazne ne mogu aktivirati svoj mandat, pa se još uvijek ne računaju.

U ovom trenutku, Ursula von der Leyen ima podršku najmanje 323 zastupnika. Njezinu je kandidaturu podržala cijela grupacija Europske pučke stranke (EPP) koja broji 182 zastupnika. S obzirom na to da su joj podršku dali i ostali čelnici država EU u sklopu Europskoga vijeća koje ju je nominiralo, von der Leyen ima podršku španjolskih socijaldemokrata koji osim 20 mandata u Eurpskom parlamentu imaju i predsjednicu te grupacije Iratxe Garcia Perez. Premijer Pedro Sanchez dao joj je direktnu uputu da pod svaku cijenu dobije podršku što većeg broja socijaldemokrata, kako bi Španjolci na čelo europske diplomacije mogli postaviti svog sunarodnjaka i stranačkog kolegu Josepa Borrella. Njima će se pridružiti i portugalski socijaldemokrati čiji je premijer António Costa u ime S&D-a vodio pregovore u Europskom vijeću. Podršku njemačkoj ministrici zbog obećanja da će čuvati granice EU inicijalno je dao i Matteo Salvini, talijanski 'premijer u sjeni', čija stranka Lega ima 28 zastupnika, no kandidatkinja mu je odlučila ipak okrenuti leđa. Zbog obećanja da će uvesti minimalnu plaću na razini EU, von der Leyen je pridobila simpatije Salvinijevih koalicijskih partnera iz stranke PoKret 5 Zvijezda koji imaju 14 zastupnika u grupaciji neovisnih.

Poljski premijer Jaroslaw Kaczynski u ranoj je fazi pregovora izjavio da je spreman podržati Ursulu von der Leyen, što bi osim njegovih 26 zastupnika stranke Pravo i Pravda (PiS), moglo uvjeriti i kolege među kojima bi mogla biti i Ruža Tomašić, ali i Jan Zahradil. Naime, ta je grupacija dala uvjetnu potporu kandidaturi njemačke ministrice, a zauzvrat traže predsjedanje odborima u kojima imaju najveći interes; proračun, vanjski poslovi i društvena pitanja. S obzirom na to da je njihov uvjet bio ispunjen, postoji velika šansa da cijela grupacija u konačnici glasa za Ursulu von der Leyen.

Podršku dogovorenom paketu sigurno će dati i 4 zastupnika belgijskih liberala (koji će zauzvrat dobiti svog kandidata na čelu Europskoga vijeća) te 6 zastupnika češke vladajuće stranke ANNO, čiji je predsjednik Andrej Babiš sudjelovao u pregovorima. Svemu tome još treba pridodati i podršku 12 Nizozemaca (šest zastupnika socijaldemokrata i šest liberala), 5 danskih liberala i 3 Slovaka iz redova socijaldemokrata kojima su državnici dali upute kako glasati sljedećega tjedna, a moguće je da će paket dobiti podršku ukupno 31 britanskog zastupnika koji se zalažu za ostanak u Uniji (torijevci, liberali i laburisti). Britanski zeleni, kao i cijela grupacija, protive se tajnom sastavljanju paketa Europskoga vijeća te su najavili da će sljedećega tjedna na tajnom glasanju odbiti kandidaturu Ursule von der Leyen. Među neodlučnima, čiji će glasovi u konačnici biti presudini za uspjeh Nijemice, a za koje se u ovom trenutku ne može predvidjeti kako će glasati, trenutno se nalazi 285 zastupnika koji u najvećoj mjeri dolaze iz redova Zelenih, liberala i socijaldemokrata.

Njemačka ministrica, s druge strane, ni u kojem slučaju ne može računati na podršku svojih koalicijskih partnera na nacionalnoj razini, SPD-a, koji se svim raspoloživim sredstvima bore protiv njezine nominacije. Mora se postaviti pitanje kako će ovakva očita i direktna opstrukcija utjecati na ionako labilnu stabilnost vladajuće koalicije na domaćem terenu.

Sigurna podrška

182 EPP

20 PSOE, S&D (Španjolska)

21 RN, RE (Francuska)

14 PoKret 5 Zvijezda N/A (Italija)

19 PD, S&D (Italija)

26 PiS, ECR (Poljska)

4 MR, RE (Belgija)

6 ANO, RE (Češka)

3 SMER, S&D (Slovačka)

9 PS, S&D (Portugal)

6 PvdA, S&D (Nizozemska)

6 VVD, RE (Nizozemska)

5 Radikale B, RE (Danska)

2 LMŠ, RE (Slovenija)

= 323 zastupnika

Vjerojatna podrška

10 Laburisti, S&D (Ujedinjena Kraljevina)

17 Liberalni demokrati, RE (Ujedinjena Kraljevina)

4 Konzervativna stranka, ECR (Ujedinjena Kraljevina)

3 NVA, ECR (Belgija)

4 ODS, ECR (Češka)

1 Hrvatski suverenisti, ECR (Hrvatska)

1 IDS, RE (Hrvatska)

3 SDP, S&D (Hrvatska)

2 SD, S&D (Slovenija)

= 45 zastupnika

Sigurno protiv

16 SPD, S&D (Njemačka)

5 PS, S&D (Francuska)

74 Zeleni

2 Kolakušić, Sinčić, N/A (Hrvatska)

30 Brexit, N/A (Ujedinjena Kraljevina)

= 127 zastupnik

 

Uzrok nikad veće neizvjesnosti koja je protresla visoku politiku Europske unije nalazi se u tome što su se europarlamentarci, kao direktni predstavnici glasača, pobunili protiv tajnog i netransparentnog dogovora čelnika država članica kojim su likvidirali inicijalni dogovor; da će se predsjednik Komisije birati iz bazena spitzenkandidata stranačkih grupacija. Na tom je načelu i u toj vjeri bila koncipirana cijela predizborna kampanja. U ključnom trenutku, samo mjesec dana nakon izbora, državnici su se iza zatvorenih vrata na summitu Europskoga vijeća, koji je neodoljivo podsjećao na konklavu, tajno i netransparentno dogovarali o imenima kandidata.

Neovisno o samoj kvaliteti imena koja su u konačnosti pronašla svoje mjesto u pobjedničkom paketu, mora se postaviti pitanje: čemu je služio cijeli cirkus oko spitzenkandidata?

Taj je model bio uveden na izborima 2014. godine, kao pokušaj da se imenovanje čelnika europskih institucija učini transparentnijim i približi građanima. Inicijalni dogovor podrazumijevao je da sve stranačke grupacije nominiraju svog vodećeg kandidata koji će biti 'zaštitno lice' kampanje, a da će se fotelje podijeliti 'imajući na umu izborne rezultate'. Jean-Claude Juncker bio je spitzenkandidat Europske pučke stranke (EPP) te je kao vodeći kandidat relativnog pobjednika izbora bez previše muke (osobito iz ove perspektive) dobio Komisiju i blagoslov Europskog parlamenta.

Baš zato što se prvo korištenje modela spitzenkandidature odvilo bez previše muke, nikada se u konačnici nije definiralo što spitzenkandidatura zapravo znači; odnosi li se to samo i isključivo na kandidata relativnog pobjednika izbora, što tvrde pučani, ili na kandidata bilo koje grupacije ovisno o formiranju parlamentarne većine. Naime, to je bio razlog sukoba između Merkel i čelnika malih zemalja; Mutti Europa je držala da Frans Timmermans ima svako pravo dobiti Komisiju kao spitzenkandidat koalicijskih partnera, dok su se ostali pobunili tvrdeći da jedino pučanima (neovisno o Manfredu Weberu, kao njihovom vodećem kandidatu) pripada ta institucija.

Najveću cijenu tog sukoba u konačnici je platio Manfred Weber koji je na vrlo bolan i neugodan način pred očima cijele Europe naučio lekciju da u politici 'cilj opravdava svako sredstvo'. Veliki broj političkih analitičara ovakav su scenarij predvidjeli nedugo nakon kongresa pučana u Helsinkiju na kojima je Weber izabran za spitzenkandidata EPP-a. Mladom, kontroverznom i neiskusnom Bavarcu malo je tko davao realne šanse od samoga početka, a stranačkim kolegama nije dugo trebalo da tu činjenicu spoznaju i da pošto-poto krenu tražiti alternativu; sve, samo da EPP-u pripadne najmoćnija fotelja.

Činjenica jest da postoji veliki otpor među europarlamentarcima po pitanju glasanja sljedeći tjedan. Zastupnici iz redova socijaldemokrata otvoreno su kritizirali cijeli paket, proglasivši ga 'prevarom 500 milijuna ljudi'.

 

No, postoji li zapravo alternativan izlaz? Ne!

Konačni udarac modelu spitzenkandidata zadao je sam Manfred Weber nakon što je formalno povukao svoju kandidaturu prošloga tjedna. Neovisno o epilogu kaosa koji je nastao, Europski parlament će biti prisiljen svoje povjerenje dati nekome tko ne zadovoljava onu najstrožu formulaciju spitzenkandidata: da je pravovremeno bio odabran kao vodeći kandidat grupacije koja je osvojila najviše glasova na izborima za Europski parlament. No, upitna je i ona znatno liberalnija definicija tog modela: da dolazi iz redova grupacije koja će biti u vladajućoj većini (liberali i socijaldemokrati) zato što Timmermans kao jedini kandidat S&D-a nema podršku istoka Europe, pa njegova nominacija ne može zadovoljiti početni kriterij Europskoga vijeća, dok se i sama Margret Vestager kao najrelevantnija kandidatkinja liberala otvoreno protivi sustavu spitzenkandidature.

 

Jan Zahradil, vodeći kandidat Europskih konzervativaca i reformista, bi u tom, i dalje vrlo bizarnom scenariju, mogao isplivati kao najizgledniji kandidat, zato što uživa veliko poštovanje Višegradske skupine, ali i cijelog Europskog parlamenta. Naime, upravo je on umalo postao predsjednikom Parlamenta EU prošloga tjedna, a osvojio je povjerenje šire grupacije zastupnika, koja nadilazi njegovu vlastitu grupaciju.

Svi ozbiljniji politički analitičari gotovo jednoglasno tvrde; europarlamentarci laju, ali ne grizu. I sami su svjesni da neovisno o ishodu glasanja sljedećeg tjedna naprosto ne mogu dobiti spitzenkandidata na čelu Komisije. Da, postoji otpor među zastupnicima, kao što je postojao i otpor među pučanima u San Sebastianu da glasno priznaju stvarnost situacije. No, grupacije već aktivno rade na tome da u okvirima predloženog paketa maksimiziraju vlastitu političku korist. Liderica socijaldemokrata Iratxe García Pérez dobila je direktnu uputu od svog premijera Pedra Sancheza da 'dovede u red' zastupnike svoje grupacije i postroji ih da glasaju za paket.

 

Liberali, zadovoljeni svojim čovjekom na čelu Europskoga vijeća (Charles Michel), spremni su saslušati prijedloge Ursule von der Leyen, čime bi nova Komisija imala gotovo 400 ruku. U svemu tome se moraju spomenuti i konzervativci i reformisti ECR, osobito Poljaci iz vladajuće stranke PiS, koje je posebno oduševila činjenica da kandidatkinja von der Leyen ima sedmero djece.

Na kraju ostaje politika; maksimizacija koristi racionalnih aktera. Ako se u obzir uzme da su zastupnici racionalni akteri koji žele maksimizirati svoju korist (a to je moć), onda se može očekivati da će se moral ovoga puta staviti sa strane i da će se vrlo vjerojatno sljedećega tjedna iz Europskog parlamenta u Strasbourgu vidjeti bijeli dim.

Sine ira et studio.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version