Socijaldemokrati su se vratili, ali više je nego jasno: to više nije jedinstvena skupina s istom ideološkom platformom

Autor:

  • Tea Trubić

23.06.2019.

Zagreb, 230519.
Kandidatkinje i kandidati Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) odrzali su pretposljednji predizborni skup na Trgu Petra Preradovica.
Na fotografiji: Davor Bernardic i Mirela Holy.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

One socijaldemokratske stranke koje su na izborima za Europski parlament osigurale pobjedu, svoj su program približile 'ideološki deficitarnim' grupacijama. S druge strane, one stranke koje su ostale 'same na ideološkoj pučini', poput njemačkog SPD-a i britanskih laburista, nisu ostvarile dobar rezultat

Udo Bullmann više neće voditi europske socijaldemokrate (S&D), odlučeno je tako nakon što je njemački SPD ozbiljno podbacio na izborima za Europski parlament. Nijemca će početkom srpnja zamijeniti Španjolka Iratxe García.

- Volio bih biti vizionar i svoj angažman bazirati na sadržaju, a ne nacionalnom identitetu. No, smatram da, na žalost, više ne mogu kvalitetno voditi socijaldemokrate – napisao je Bullmann na svom službenom Twitter profilu.

Španjolski premijer Pedro Sánchez želi 'zasukati rukave' i pod svaku cijenu staviti svoju državu u sam centar europske pozornice kroz narednih pet godina. Zahvaljujući uspjehu koji su španjolski socijalisti osigurali na izborima za Europski parlament, fotelja liderice socijaldemokrata, druge najveće grupacije u Parlamentu EU, pripala je upravo njegovoj sunarodnjakinji i stranačkoj kolegici.

- Želim voditi grupaciju u ključnom trenutku promjena. Moj cilj je stvoriti jednakiju, rodno ravnopravniju, socijalno inkluzivniju i zeleniju Europu – izjavila je Iratxe García u objavi svoje kandidature, čime je se službeno ukrcala u vagon socijaldemokrata koji svoju politiku približavaju konkurentskim grupacijama; liberalima, zelenima ili, u potpunosti suprotno, radikalima.

Moglo bi se reći da je upravo to bio ključ neočekivanog uskrsnuća socijaldemokrata na izborima za Europski parlament. Stranke koje su polučile najbolji rezultat na izborima uspješno su pronašli balans između socijaldemokracije i 'deficitarne ideologije' u svojoj matičnoj zemlji. Nizozemci i Hrvati su se približili zelenima, Španjolci liberalima, a Danci – radikalnoj desnici. One stranke koje su ostale 'same na ideološkoj pučini', poput njemačkog SPD-a, francuskih socijalista ili britanskih laburista, nisu ostvarili dobar rezultat.

Progresivna ljevica

Taj se trend mogao naslutiti još početkom godine, kada su lideri vodećih socijaldemokratskih stranaka država članica otvoreno počeli zastupati tzv. 'progresivne ideje'. Vodeći kandidat S&D-a za predsjednika Europske komisije Frans Timmermans na samome početku svoje kandidature najavio je da će borba protiv klimatskih promjena biti apsolutni fokus njegove Komisije. Tom je izjavom 'ušao u domenu' zelenih, preoteo priličan postotak nizozemskih simpatizera zelene politike i izašao kao neočekivani izborni pobjednik u toj, inače liberalnoj državi.

Zastupajući ideju uvođenja poreza za emisiju štetnih plinova na razini cijele EU, Timmermans je osigurao podršku mlade aktivistice protiv klimatskih promjena Grete Thunberg, čime je dobio glasove jednog velikog dijela mladih birača. K tome, spuštanje dobne granice za glasanje s 18 na 16 godina jedan je od njegovih prioriteta. Timmermansovo koketiranje sa Zelenima svoj je apsolutni vrhunac doživjelo tijekom televizijske debate spitzenakandidata u Europskom parlamentu kada je kandidat S&D-a otvoreno ponudio suradnju Ska Keller, vodećoj kandidatkinji Zelenih, u budućem sazivu Europskog parlamenta, dok je istovremeno desnicu optužio da nije dovoljno angažirana po pitanju klimatskih promjena.

Lider SDP-a Davor Bernardić početkom se godine pokušavao obračunati s povijesno lošim rejtingom stranke zbog kojeg mu je prijetila izborna katastrofa, pa je krajem veljače na listu odlučio staviti Mirelu Holy, svojevrsno zaštitno lice hrvatske zelene politike. Unatoč tome što Holy nije uspjela ući u deveti saziv Parlamenta, SDP-u je dala određeni kredibilitet po pitanju borbe protiv klimatskih promjena. Istovremeno, u sklopu ovog izbornog ciklusa na hrvatskoj se sceni pojavila i platforma Možemo!, koja je obujmila programe lijevih i zelenih stranaka u državi. Svoje mjesto na listi tako su našli Nova ljevica Dragana Markovine, ali i nekadašnja stranka Mirele Holy - ORaH. Iako niti oni nisu uspjeli osvojiti mandat u Bruxellesu, dobili su pažnju jednog velikog broja ljudi iz urbanih sredina, što bi im se dugoročno moglo isplatiti na budućim lokalnim ili parlamentarnim izborima.

Fiskalno odgovorna ljevica

Španjolci su se odlučili za drugačiji, ali svejedno vrlo uspješan pristup. Na krilima dvostruke izborne pobjede, premijer Pedro Sánchez je politiku (osobito ekonomsku) svojih socijalista približio liberalima. Unatoč tome što grupaciji liberala na europskoj razini formalno pripadaja stranka Ciudadanos, oni su se posljednjih mjeseci na lokalnoj razini previše približili radikalima (Vox) i demokršćanima (PP), čime su izgubili kredibilitet umjerenoga centra. Sánchez je na vrijeme prepoznao prazninu, pa je svoju politiku približio centru i time osigurao podršku umjerenog biračkog tijela. Njegov zaokret prema centru mogao se primijetiti tijekom glasanja o proračunskom prijedlogu zbog kojeg je i došlo do prijevremenog pada vlade. Naime, nacrt je u sebi imao komponente liberalne ekonomije, osobito u kontekstu mirovina i plaća, pa u tom obliku nije bio prihvatljiv opoziciji i Kataloncima koji su mu u ključnom trenutku okrenuli leđa. Zbog čega su izgubili jednog mogućeg partnera u rješavaju njihovog problema.

Španjolska ministrica gospodarstva Nadia Calviño smatra da će Europska unija morati preuzeti iberski ekonomski model koji se temelji na fiskalnoj odgovornosti, socijalnoj politici i strukturnim reformama.

- Mi smo najbolji primjer države koja je uspješno usvojila fiskalnu disciplinu i koja zahvaljujući tome bilježi značajan ekonomski rast – izjavila je, dodavši da bi Španjolska trebala imati vodeću ulogu u određivanju prioriteta buduće Europske komisije.

'Branitelj' države blagostanja

S dijametralno suprotne strane: primjer Danske. Na parlamentarnim izborima koji su se u toj nordijskoj državi održali samo dva tjedna nakon europskih, pobjedu su osigurali socijaldemokrati. No, pobjedu mogu zahvaliti čvrstoj antimigrantskoj retorici zahvaljujući kojoj su preoteli glasove radikalima. Mette Frederiksen, najizglednija nova premijerka Danske, u govoru održanom nedugo nakon objave rezultata izjavila je da će fokus njezina mandata biti 'zaštita države blagostanja', koja je u opasnosti zbog nekontroliranog pritoka migranata. Naime, Frederiksen se tijekom predizborne kampanje istaknula kao jedna od zagovornica ograničavanja kvota za strane radnike, čime je dobila podršku ksenofobnih sugrađana.

Sjeme uništenja ljevice

Prije samo mjesec dana, ankete su predviđale potop socijaldemokrata na izborima za Europski parlament, a čelnici lijevih stranaka diljem EU su 'tapkali u mraku' pokušavajući u posljednji čas pronaći slamku spasa u rebrendiranju svog političkog programa. No, mora se postaviti pitanje zašto je zapravo njihov politički program zakazao?

Sjeme uništenja ljevice bio je program temeljen na pomicanju društvenih i ekonomskih barijera, zahvaljujući kojima je svaka sljedeća generacija živjela bolje i zahtijevala više. Na neki, gotovo romantičan način, pad popularnosti ljevice može se interpretirati i kao da je ona ispunila svoju svrhu. Promjenom društvene strukture, osnovom biračkog tijela ljevice postali su građani srednje klase (a ne radničke), dok se fokus s ekonomskih pitanja prebacio na društvena.

Današnji birači ljevice gotovo se ni na kakav način ne mogu usporediti s biračkim tijelom prijašnjih generacija. Riječ je o mladim i obrazovanim ljudima dobrog imovinskog stanja koji su odrasli u periodu koji naglašava individualizam i mogućnosti koje im stoje na raspolaganju. Njihov prioritet u odabiru političkog identiteta najčešće je vezan uz društvenu jednakost i ljudska prava; radnička prava danas su nisko na ljestvici prioriteta, osobito ako se u obzir uzme i činjenica da radnici danas imaju neusporedivo drugačije potrebe od svojih predaka. Inovacija, tehnološki napredak i sloboda tržišta mladim generacijama na tržištu rada nudi više mogućnosti, a sve manje mladih želi mirovinu dočekati na svom prvom radnom mjestu. Mladi danas više ne traže sigurnost na svom radnom mjestu, već mogućnosti i daljnje usavršavanje.

Međutim, postavlja se pitanje može li pokret temeljen na blagostanju i društvenoj pravednosti opstati u periodu globalizacije i nereguliranog tržišta? Ironično, na to pitanje najmanje znaju odgovoriti političari ljevice koji danas ni sami više ne znaju definirati protiv čega tj. za što se oni točno bore. Poput svog biračkog tijela, političari ljevice postali su dijelom elite, svojevrsnim 'pokornim slugama kapitala' koje je izgubilo kredibilitet u borbi za radnička prava i ekonomsku jednakost. Baš zato, ako želi opstati na političkoj sceni, ljevica mora pronaći novi fokus.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version