'Ujedinjeni u razjedinjenosti': Koja je stvarna snaga populista u novom sazivu Europskog parlamenta

Širenje predizborne panike o populističkom valu koji će 'pomesti' Europsku uniju i nepovratno preoblikovati cijeli kontinent motiviralo je građane da izađu na izbore u velikom broju i odaberu proeuropske stranke, zbog čega, u konačnici, populisti nisu ostvarili očekivani rezultat.
Geert Wilders (NL), Matteo Salvini (IT), Marine Le Pen (FR) i Veselin Mareški (BG)
 Alessandro Garofalo / REUTERS

Potpredsjednik talijanske vlade Matteo Salvini u travnju je euroskepticima najavljivao 150 mandata, čime je aludirao da će populisti postati drugom ili trećom najvećom grupacijom u budućem sazivu Europskog parlamenta. 'Problematične' stranke uistinu jesu osvojile 154 od 751 mandata, ali te su stranke svjetlosnim godinama udaljene od konstruktivne suradnje.

Prvo i najosnovnije: 'problematične' stranke, kojima se nerijetko daje etiketa populista, trenutno pripadaju u četiri različite grupacije u Europskom parlamentu. Mađarski Fidesz pripada (iako je trenutno suspendiran) Europskoj pučkoj stranci (EPP), poljska vladajuća stranka Pravo i Pravda (PiS) pripada konzervativcima i reformistima ECR-a, Alternativa za Njemačku (AfD) je članica Europe slobode i direktne demokracije (EFDD), dok je Lega predvodnica grupacije Europa nacija i sloboda (ENF).

S obzirom na to da je osnovni preduvjet formiranja grupacije u Europskom parlamentu obuhvaćanje sedam stranaka iz pet država članica i najmanje 25 zastupnika, očekuje se da će nakon Brexita doći do raspada grupacije EFDD u kojoj se nalazi talijanski PoKret 5 Zvjezdica, koji vodi Luigi Di Maio (s kojim je sporazum o suradnji potpisao i Živi zid). Na taj je scenarij računao i Salvini, koji je već najavio formiranje nove grupacije Europskog saveza naroda i nacija (EAPN), kojoj bi, prema njegovim najavama, pripadali svi populistički 'kapitalci': od Le Pen do Orbana.

No, Salviniju je u tome promaknula činjenica da među tim 'kapitalcima' postoji zle krvi i nepomirivih razloga zbog kojih je njihova suradnja nemoguća. Počnimo od Le Pen i Orbana.

Iako je francuska populistica u nekoliko prilika dala podršku Viktoru Orbanu, osobito u kontekstu njegove odlučne migrantske politike, mađarski premijer je opetovano isticao da je bilo kakva suradnja njega i Le Pen 'crvena linija preko koje nikada neće biti spreman preći'. Razlog njegove i više nego očite netrpeljivosti prema Marine Le Pen javnosti je još uvijek nepoznat, ali nagađa se da je karakterne prirode. Mađarski premijer jednom je prilikom izjavio da 'nikada neće podržati Marine Le Pen zato što je osobni prijatelj njezina političkog suparnika Nicolasa Sarkozyja', ali u brojnim je prilikama otvoreno i kritizirao njezinu ekonomsku politiku.

Za razliku od Salvinija, Orbana i Le Pen koji blagonaklono gledaju prema ruskom predsjedniku, Putin je Poljacima naprosto neprihvatljiv. Jaroslaw Kaczynski je tijekom službenog obraćanja novinarima jasno naglasio da neće razmotriti ulazak u novu grupaciju koju je Salvini zamislio voditi prvenstveno zato što im nikada neće biti prihvatljiv Legin stav prema Rusiji.

Također, iako se svi populisti načelno protive dolasku migranata u svoje zemlje, nemaju isti pristup tom problemu. Za razliku od Salvinija, koji se zalaže za prihvatne kvote migranata, toj se ideji oštro protive države Višegradske skupine; Poljska, Češka, Mađarska i Slovačka, čiji su državnici u brojnim prilikama jasno naglasili da njima migrantske kvote nisu prihvatljiva politika.

Dok se jedni, poput Salvinija, Di Maia i Kaczynskog zalažu za veći javni dug i državnu intervenciju u ekonomiju, Le Pen, Farage i Alexander Gauland, jedan od čelnika AfD-a, oštro se tome protive.

Razlike su očite i u kontekstu očuvanja okoliša, koja će u svakom slučaju zbog uspjeha zelenih stranaka uvelike obilježiti sljedećih pet godina Europske unije. PoKret 5 Zvijezdica taj društveni problem smatra prioritetom, Lega, PiS i Fidesz ekologiju ne smatraju bitnim problemom na koji trebaju trošiti energiju.

Kritika Europske unije jedina je stvar oko koje se svi populisti načelno slažu, zato što svi jednoglasno zagovaraju veću suverenost država članica u ključnim pitanjima poput migracije i porezne politike. No, i u tom pitanju postoje bitne različitosti. Za razliku od Orbana, Kaczynskog i Salvinija, koji Uniju kritiziraju nadajući se njezinoj reformi (ali ne i propasti), Farage i Le Pen otvoreno zazivaju njezino uništenje.

Iako bi svi populisti načelno htjeli unijeti strah u redove proeuropskih struja, činjenica je da je njihova snaga 'tigar od papira'. Drama koja se trenutno odvija u Živom zidu najbolji je primjer da se populisti generalno mogu zalagati za isti destruktivni cilj, ali da će se razjediniti u ključnome trenutku prije nego što taj cilj ostvare.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 18:21